Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-237/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Jasenke Grgić, kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suda izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Draženu Oreškoviću i Ivici Leki, odvjetnicima u Osijeku, protiv tuženika Grada Osijeka, Osijek, F. Kuhača 9, OIB: 30050049642, zastupanog po punomoćniku Dragi Aćimoviću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 1244/2021-18 od 26. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se uvažava žalba tužitelja kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1244/2021-18 od 26. studenog 2024. u toč. II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška prihvaćen preko iznosa od 625,00 Eur pa do iznosa od 1.250,00 Eur (za iznos od 625,00 Eur) i sudi:
Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu od 625,00 Eur.
II. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda pod toč. I. izreke i u preostalom dijelu pod toč. II. izreke.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u povodu pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I/ Utvrđuje se da je MU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao kčbr. [katastarska čestica] u naravi Voćnjak, [adresa], u površini od 338 m2
II/ Tuženik Grad Osijek OIB: 30050049642 Osijek, F. Kuhača 9 dužan je tužitelju izdati ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva na nekretnini iz ad/l ove presude koju će, u protivnom zamijeniti ova presuda.
III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju uzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II. Nalaže se tužitelju MU, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Gradu Osijeku, OIB: 30050049642 naknade trošak postupka u iznosu od 1.250,00 EUR-a (tisućudvjestopedeseteura), u roku od 15 dana.
2. Protiv ove presude žali se tužitelj, i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe, iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu trošak postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:
Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio:
-da je 1994. pok. EU dala tužitelju da se koristi, obrađuje, te ubire plodove iz vrta koji se nalazi u iza njezine kuće, odnosno iz predmetnog vrta,
-da je tužitelj od 1994. neprekidno obrađuje navedeni vrt, te da je nije morao pok. EU pitati smije li rušiti drveće, saditi, nego je u vrtu radio po svojoj volji,
-da tužitelj i pok. EU nisu sklopili nikakav ugovor u vezi predmetnog vrta,
-da je pok. EU umrla 2014.,
-da je Grad Osijek naslijedio predmetni vrt, odnosno da isti predstavlja ošasnu imovinu,
-da je u zemljišnim knjigama pok. EU bila upisana kao vlasnica predmetnog vrta sve do njezine smrti, te da je ista imala pravo pristupa u sporni vrt i ubirati plodove,
- nakon smrti PU njezina imovina kao ošasna prešla na Grad Osijek.
Odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 76/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12., 152/14. 81/15 i 94/17, u nastavku: ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja.
Odredbom čl. 159. st. 4. ZV-a propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istini i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. čl. 159. ZV-a.
Odredbom čl. 18. ZV-a propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno.
Odredbom čl. 11. ZV-a propisano je da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednog posjednika, nesamostalni je posjednik, a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava samostalni je posjednik. Posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.
Prema ocjeni ovoga suda, tužiteljev posjed je do 2014. dok pok. EU nije umrla, bio nesamostalan, odnosno tužitelj bez obzira što je za vrijeme dok je pok. EU nije umrla, koristio predmetni vrt, nije imao samostalni posjed tog vrta. Naime, u konkretnom slučaju se radilo o prekariju (uživanju do opoziva). Prekarij podrazumijeva da je stvar predana na uporabu, ali nije ustanovljena niti svrha niti vrijeme uporabe, a i vlasnik stvari može opozvati korištenje stvari koju je dao.
5. Ovo utvrđenje i odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju pa radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ovaj sud upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje u pobijanoj presudi.
6. Ipak, na navode žalbe valja reći da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da u situaciji kada je pok. EU dala tužitelju da obrađuje vrt da je time između njih zasnovan odnos prekarij, a u takvoj situaciji osoba koja posjeduje stvar priznavajući tuđu "višu" vlast na način da mu je pok. EU mogla u svakom trenutku opozvati korištenje vrta, takva osoba nije samostalan, nego nesamostalan posjednik.
7. Osim toga, u konkretnoj situaciji kada je pok. EU dopustila tužitelju da koristi stvar do opoziva, tužitelj je znao da predmetna nekretnina nije njegova pa utoliko njegov posjed nije niti pošten pa ni iz tog razloga nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću (vidi presudu VSRH poslovni broj Rev-704/2015 od 2. listopada 2019.).
8. Stoga je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužitelja sa traženom pravnom zaštitom.
9. Međutim, prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kod odluke o parničnom trošku jer obzirom na po sudu utvrđenu vrijednost predmeta spora od 30.000,00 Eur sukladno tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) tuženik za pristup na to ročište ima pravo na 250 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eur čini 500,00 Eur a kada se tome doda PDV od 25,00 Eur, to onda čini iznos od 625,00 Eur, pa je valjalo odbiti tuženika sa daljnjim zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 Eur.
10. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 1. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno kao u izreci (toč. I. i II.).
11. Kako je tužitelj odbijen sa žalbom u odnosu na odluku o glavnoj stvari, to je temeljem čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom III. izreke.
U Zagrebu 4. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Grgić
