Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-636/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, protiv I. tuženice ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tuženika MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Fumiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-771/2023- 28 od 30. studenog 2023. u sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-771/2023-28 od 30. studenog 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se 1. tuženici, ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženiku MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici, Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, solidarno isplate iznos od 76.679,99 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na glavnicu u iznosu od 48.797,39 kuna po stopi od 6,54%, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana 13. travnja 2019. godine pa do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi I. i II. tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 574,11 eura1 / 4.325,63 kn (slovima:petstosedamdesetčetiri euraijedanaestcenti/četiritisućetristodvadesetpetkunaišezdesettrilipe).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj.

3. Tužitelj se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu s navodima žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 76.679,99 kn sa zateznom kamatom.

6. Sud prvog stupnja odbija zahtjev tužitelja, polazeći od utvrđenja:

-da je Ugovor broj [broj] o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od **.**.1995. sklopljen između [adresa] i ĆGŽ kao kupca te da je predmet Ugovora kupoprodaja stana broj 1 u prizemlju zgrade [adresa] izgrađenoj na z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji se sastoji od četiri i pol sobe, kuhinje, blagovaone, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i lođe u ukupnoj površini od 113,95 m2 i za koji se kupac obvezao otplaćivati cijenu od 106.213,00 kn kroz 28 godina od dana sklapanja Ugovora u mjesečnim obrocima s unaprijed obračunatom kamatom u visini od 1% godišnje koji ukupno iznose 118.608,00 kn,

-da je u zk. podul. 10716 k. o. [katastarska općina] bila upisana stambena zgrada, [adresa] sagrađena na čest. br. 1107/20 u kojoj se nalazi stan broj 1 u prizemlju – ulaz 1, četiri i pol sobe, kuhinje, blagovaone, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i lođe u ukupnoj površini od 113,95 m2 s uknjiženim pravom vlasništva za korist ĆGŽ,

-da je predmetni stan temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O- 9722/2002 od 9. travnja 2003. i ispravka rješenja poslovni broj O-9722/02 od 5. listopada 2006. iza pok. ĆGŽ uknjižen za korist UG, kao nasljednika,

-da je temeljem Ugovora o kupoprodaji od **.**.2006. UG prodao predmetni stan I. i II. tuženicima i da su se temeljem navedenog pravnog posla I. i II. tuženici uknjižili u zemljišnu knjigu kao vlasnici, svaki u ½ dijela,

-da su Ugovorom o kupoprodaji od **.**.2006. UG i I. i II. tuženici suglasno utvrdili da je kupoprodajna cijena nekretnine iznosi 185.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti te da iznos od 10.000,00 eura predstavlja iznos neotplaćene cijene stana po Ugovoru o kupoprodaji od **.**.1995. broj Ug. [broj] koji je zaključen između ĆGŽ i Vlade Republike Hrvatske, a koji iznos će kupci od dana sklapanja Ugovora nastaviti otplaćivati istom dinamikom i u istom iznosu anuiteta kao i prodavatelj,

-da je predmetna nekretnina nakon provedenog postupka povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora sada upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao z.k. č. [katastarska čestica] jednokatni stambeni objekt u [adresa] i dvorište ukupne površine 28 čhv ili 98 m2 s uknjiženim pravom suvlasništva za korist I. i II. tuženika svakog u ½ dijela,

-da je na predmetnoj nekretnini uknjiženo založno pravo pod poslovnim brojem Z13982/17 s prvenstvenim redom upisa pod poslovnim brojem Zs-5038/01, temeljem Ugovora o kupoprodaji od **.**.1995. broj Ug. [broj] radi osiguranja iznosa od 118.608,00 kn za korist Republike Hrvatske kao založnog vjerovnika,

-da se tužitelj obratio tuženicima sa zahtjevom za mirno rješenje spora,

-da je iz dokumentacije tužitelja vidljivo da nakon 28. veljače 2007. nije izvršena niti jedna uplata po osnovi otplate cijene stana na kojem je postojalo stanarsko pravo,

-da iz suglasnih iskaza I. i II. tuženika proizlazi da tužitelju po osnovi otkupa predmetnog stana nisu platili niti jednu ratu, da tužitelja nisu kontaktirali niti obavijestili da su kupili predmetni stan i da se nisu obvezali državi plaćati bilo što po osnovi otkupa stana

-da tužitelj potvrđuje da ga niti I i II. tuženici niti UG nisu kontaktirali i obavijestili o prodaji stana i sadržaju ugovora, a činjenica prijave i plaćanja poreza na promet nekretnina nikako se ne može smatrati pozivom tužitelja na pristanak na preuzimanje duga, a još manje pisanim pozivom otuđivatelju nekretnine opterećene hipotekom da će prijavitelj preuzeti dug prema hipotekarnom vjerovniku pa nije ispunjena zakonom propisana pretpostavka (obavijest i pristanak vjerovnika) za nastanak ugovornog odnosa preuzimanja duga,

-da tužitelj zahtjev temelji na tvrdnjama da nije ispunjena ugovorna obveza, slijedom čega ima pravni interes podnijeti kondemnatornu tužbu radi ispunjena te obveze,

-da potraživanje proizlazi iz obveznopravnog odnosa koji je sklopljen između tužitelja i treće osobe, prijašnjeg vlasnika nekretnine pa tužitelj ne može zahtijevati ispunjenje ugovorne obveze od osobe s kojom nije u nikakvom obveznopravnom odnosu,

-da je tužitelj kao vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga u smislu čl. 336. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima ("Narodne Novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP) u vezi s čl. 338. ZVDSP podnošenjem tzv. hipotekarne tužbe protiv svagdašnjeg vlasnika založene stvari, a ne podnošenjem tužbe kojom se zahtijeva ispunjenje ugovorne obveze iz pravnog posla u kojem vlasnici založene nekretnine nisu ugovorna strana,

-da okolnost da su se I. i II. tuženici Ugovorom o kupoprodaji koji su zaključili sa zakonskim nasljednikom ĆGŽ obvezali da će iznos neotplaćene cijene stana po Ugovoru o kupoprodaji od **.**.1995. broj [broj] nastaviti otplaćivati istom dinamikom i u istom iznosu anuiteta kao i prodavatelj predstavlja ugovorni odnos preuzimanja ispunjenja iz čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine", broj: 35/0., 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) pa ni na koji način ne obvezuje I. i II. tuženike na ispunjenje te obveze prema tužitelju.

7. Tužitelj žalbom osporava pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja navodeći da nije jasno kako je sud prvog stupnja utvrdio da su I. i II. tuženici na temelju Ugovora o kupoprodaji od **.**.2006. preuzeli obvezu ispunjenja duga, pa je u konkretnom slučaju trebalo primjenom odredbe čl. 96. st. 1. ZOO obvezati I. i II. tuženike na isplatu utuženog iznosa. Pored toga, I. i II. tuženici su se povodom zahtjeva tužitelja za mirno rješenje spora očitovali kako priznaju postojanje predmetnog duga te kako su spremni platiti glavnicu u više navrata, u kojem smislu im je tužitelj poslao prijedlog izvansudske nagodbe, na koji prijedlog se I. i II. tuženici nisu očitovali, radi čega je podnesena tužba.

8. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koje ukazuje tužitelj, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP tako da se zakonitost i pravilnost presude suda prvog stupnja može ispitati.

10. Nije jasno pozivanje tužitelja na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP jer pobijanom presudom nije odlučeno o zahtjevu koji ne ide u sudsku nadležnosti (čl. 16. ZPP).

11. Ovako utvrđeno činjenično stanje glede neosnovanosti zahtjeva žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilnog prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom čl. 8. ZPP ocjenjujući ih kako svakog zasebno, tako i njihovoj međusobnoj povezanosti dajući pri pritom za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu zašto odbija tužbeni zahtjev tužitelja koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

12. Ugovor o preuzimanju duga reguliran je odredbom čl. 96. ZOO. Stavkom 1. tog članka propisano je da se dug preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik. O sklopljenom ugovoru može vjerovnika izvijestiti svaki od njih, i svakome od njih može vjerovnik priopćiti svoj pristanak na preuzimanje duga (stavak 2.). Smatra se da je vjerovnik dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje od preuzimatelja, koje je ovaj učinio u svoje ime (stavak 3.). Ugovaratelji, a i svaki od njih napose, mogu pozvati vjerovnika da se u određenom roku očituje, pristaje li na preuzimanje duga, pa ako se vjerovnik u određenom roku ne očituje, smatra se da nije dao svoj pristanak (stavak 4.). Ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja sve dok vjerovnik ne bude dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga, ili odbije dati pristanak.

13. Preuzimatelj duga, sklapanjem ugovora o preuzimanju duga i pristankom vjerovnika na preuzimanje duga, stupa na mjesto prijašnjeg dužnika, a prijašnji dužnik se oslobađa obveze. Dakle, prema čl. 96. st. 1. ZOO vjerovnik mora dati pristanak na preuzimanje duga između dužnika i preuzimatelja, što znači da je pristanak vjerovnika bitni element ugovora o preuzimanju duga. Ova odredba je prisilnog karaktera (kogentna norma), pa dužnik (stari dužnik koji perfektuiranjem ugovora o preuzimanju duga izlazi iz obveznog odnosa) i preuzimatelj (novi dužnik) iz ugovora ne mogu isključiti vjerovnika. Ugovorom o preuzimanju duga preuzimatelj, kao novi dužnik, stupa na mjesto starog dužnika koji se pristankom vjerovnika u cijelosti oslobađa svoje obveze i potpuno izlazi iz obveznopravnog odnosa. Za vrijeme dok se vjerovnik nije izjasnio o preuzimanju duga odnosno sve dok vjerovnik ne odbije dati svoj pristanak, sukladno čl. 96. st. 5. ZOO ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja iz čl. 103. ZOO.

14. Zaključak suda o nepostojanju obveze I. i II. tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju ima uporište u sadržaju spisa jer I. i II. tuženici niti njihov prednik UG nisu tužitelja obavijestili o Ugovoru o kupoprodaji od **.**.2006. kojim se preuzima dug, niti su I i II. tuženici ispunili neku obvezu iz tog Ugovora koju bi tužitelj bez ograde primio.

15. Sud prvog stupnja pravilno je cijenio sadržaj i pravni domašaj odredbe čl. 96. st. 4. ZOO, kojom je propisano da se smatra da vjerovnik nije dao svoj pristanak na preuzimanje duga ako se na poziv ugovaratelja u određenom roku nije o tome očitovao, dok u skladu s odredbom čl. 96. st. 5. ZOO ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja sve dok vjerovnik ne bude dao pristanak na ugovor o preuzimanju duga ili odbije dati pristanak.

16. Vjerovnik može svoj pristanak na preuzimanje duga može dati izričito, ali i konkludentnim radnjama, ali ipak tako da je jasno izražen. Pored toga, svoj pristanak vjerovnik mora dati u primjerenom roku.

17. U konkretnom slučaju, utvrđeno je, da tužitelj kao vjerovnik nije dao svoj pristanak za preuzimanje duga od strane ovdje I. i II. tuženika, da nema dokaza da su isti nešto platili tužitelju kao vjerovniku na ime predmetnog duga i tako ispunili bar dio tužiteljeve tražbine, a kamoli da bi to tužitelj primio bez ograde, kao i da nema dokaza da bi I. i II. tuženici (niti UG) dostavili tužitelju Ugovor o kupoprodaji od **.**.2006. na očitovanje odnosno pristanak na preuzimanje duga.

18. Nadalje, iz spisa nedvojbeno proizlazi da je na spornoj nekretnini upisana hipoteka u korist tužitelja, a temeljem izvršenog Ugovora o kupoprodaji, no, iz spisa ne proizlazi da je Ugovor o kupoprodaji od **.**.2006. između I. i II. tužitelja i UG, kojim je ugovoreno preuzimanje obročne otplate stana, dostavljen tužitelju sukladno čl. 97. ZOO na očitovanje odnosno pristanak na preuzimanje hipotekarnog duga.

19. Polazeći od navedenog, time što je tužitelj prije podnošenje tužbe u listopadu 2019., postupajući u skladu s odredbom čl. 186.a.st.8. ZPP podnio zahtjev za mirno rješenje spora I. i II. tuženicima, a na koji su se I. i II. tuženici očitovali kako priznaju postojanje duga, te kako su spremni platit glavnicu duga u 24 mjesečne rate, nakon čega im je poslan primjerak izvansudske nagodbe na koji prijedlog se nisu očitovali, ne može se smatrati pristankom tužitelja na preuzimanje duga.

20. Stoga je pravilno sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 103. ZOO kojom odredbom je regulirao preuzimanje ispunjenja.

21. Prema odredbi čl. 103. ZOO preuzimanje ispunjenja vrši se ugovorom između dužnika i nekog trećeg kojim se ovaj obvezuje prema dužniku da ispuni njegovu obvezu prema njegovu vjerovniku (st. 1). On odgovara dužniku ako pravodobno ne ispuni obvezu vjerovniku te ovaj zatraži ispunjenje od dužnika (st. 2.) Ali on ne preuzima dug, niti pristupa dugu i vjerovnik nema nikako pravo prema njemu (st. 3.)

22. Dakle, preuzimanje ispunjenja jest ugovor kojim se treća osoba (ovdje I i II. tuženici) obvezuje dužniku da će ispuniti dužnikovu obvezu prema vjerovniku (ovdje tužitelju).

23. Preuzimatelj ispunjenja ne postaje dužnik vjerovnika, on ne preuzima dug, niti pristupa dugu, već samo preuzima obvezu prema dužniku da će ispuniti njegovu obvezu, pa vjerovnik prema njemu nema nikakvog prava (čl. 103. st. 3. ZOO). Tako vjerovnik prema trećem ne može postaviti zahtjev za ispunjenje dužnikove obveze, niti može od dužnika zahtijevati da treći ispuni obvezu, jer je dužnik i nadalje u obvezi prema vjerovniku.

24. S druge strane vjerovnik ne gubi svoje potraživanje prema dužniku, jer se odnos vjerovnika i dužnika nije izmijenio. Vjerovniku odgovara samo dužnik i samo od njega može zahtijevati ispunjenje obveze.

25. Kako se tužitelj nije usuglasio s ugovorom o preuzimanju duga takav ugovor za tužitelja nije nastao, a za I. i II. tuženika može predstavljati samo ugovor o pristupanju dugu, međutim tužitelj prema I. i II. tuženicima, po osnovi takvog ugovora (o pristupanju dugu), nema nikakvih prava, slijedom čega se žalbeni navodi tužitelja ukazuju neosnovanim.

26. Zbog navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

27. I odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova, a koju tužitelj određeno osporava samo kroz osporavanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva. Tužitelj nije naveo druge određene razloge protiv odluke o trošku, a na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima sud ne pazi po službenoj dužnosti.

28. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada trošak žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović