REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3648/2020-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
D O P U N S K O R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić–Matić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STEČAJNA MASA TVORNICA ELEKTRIČNIH ŽARULJA d.d. u stečaju, OIB 09545355586, Zagreb, Folnegovićeva 10, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kokić, odvjetnik u Zagrebu, Nova Ves 45, protiv tuženika GRADA ZAGREBA, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vinogradska cesta 1, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za donošenje dopunske odluke nakon donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-3648/2020-2 od 21. rujna 2021., u sjednici održanoj 4. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se prijedlog tužitelja za donošenje dopunske odluke rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-3648/2020-2 od 21. rujna 2021. i rješava:
Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na upravna rješenja tuženika broj UP/I-363-03/98-80/9 od 3. kolovoza 1998. i broj UP/I-363-03/99- 80/0052 od 29. travnja 1999., odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Revd-3648/2020-2 od 21. rujna 2021. tužitelju prihvatio prijedlog za podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5879/2018-3 od 18. lipnja 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2123/2015 od 11. srpnja 2018. u dijelu koji se odnosi na tražbinu temeljenu na rješenju tuženika o određivanju komunalnog doprinosa Klasa: UP/I-363-03/2000- 80/1705 od 8. lipnja 2000. u odnosu na pitanja:
"1. Primjenjuju li se u slučaju prisilnog izvršenja rješenja novčanih obveza donesenih u upravnom postupku odredbe o prekidu zastare sadržane u Zakonu o obveznim odnosima, te može li uopće u konkretnom slučaju doći do primjene instituta zastare iz privatnopravnog odnosa regulirane Zakonom o obveznim odnosima ili se u tom slučaju radi o gubitku samog prava iz javnopravnog odnosa?
2. Primjenjuje li se na "zastaru" izvršenja rješenja kojim je utvrđena obveza komunalnog doprinosa odredbe Općeg poreznog zakona o apsolutnoj zastari (koja nastupa nakon proteka 6 godina)?".
2. Podneskom od 21. studenoga 2024. tužitelj je dostavio pravodoban prijedlog podnesen 16. studenoga 2021. za dopunu rješenja kojim ovaj sud nije odlučio u odnosu na dva preostala upravna rješenja tuženika (rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet klasa: UP/I-363-03/98-80/9 od 3. kolovoza 1998. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet klasa: UP/I-363-03/99-80/0052 od 29. travnja 1999.).
3. Prijedlog tužitelja za donošenje dopunske odluke je osnovan.
4.1. U smislu odredbe čl. 377.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 399. st. 1. ZPP ako je revizijski sud propustio odlučiti glede svih dijelova presude koji se pobijaju revizijom ili ako je propustio donijeti sve odluke koje je odbacujući, odnosno odbijajući ili prihvaćajući reviziju trebalo donijeti ili ako je propustio odlučiti u pogledu jedne ili više revizija, revident može predložiti revizijskom sudu da svoju odluku dopuni.
4.2. Prema utvrđenjima ovoga suda dopuštena pitanja navedena u izreci rješenja ovoga suda broj Revd-3648/2020-2 od 21. rujna 2021. u odnosu na upravno rješenje od 8. lipnja 2000., važna su za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka odstupa od ustaljenog pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odlukama poslovni broj Rev-2369/17 od 8. siječnja 2020. i Revt-339/2013-2 od 25. ožujka 2014. ("da se na utvrđivanje nastupanja zastare naplate potraživanja s osnove komunalnog doprinosa primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 127/00, 86/01 i 150/02 - dalje: OPZ) te da su prekidi zastare irelevantni jer iz odredbe čl. 92. OPZ jasno proizlazi da za nastupanje apsolutne zastare prekidanje tijeka zastare nema pravnog učinka, te odluku Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2616/2013-2 od 3. svibnja 2016. na koju se pozvao predlagatelj u kojoj su izražena navedena pravna shvaćanja ovoga suda.
5. Stoga je prijedlog za dopunu revizijske odluke osnovan, pa je isti, na temelju čl. 340. st. 1. ZPP (u svezi s čl. 377.a st. 5. i čl. 399. st. 1. ZPP) valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci rješenja.
6.1. Međutim, prijedlog za dopuštenje revizije odnosu na dva dopuštena pitanja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5879/2018-3 od 18. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2123/2015 od 11. srpnja 2018. valjalo je odbaciti kao nedopušten.
6.2. To stoga jer se na navedena dva upravna rješenja tuženika (broj UP/I-363- 03/98-80/9 od 3. kolovoza 1998. i broj UP/I-363-03/99-80/0052 od 29. travnja 1999.) u vezi zastare prava na utvrđivanje i naplatu obveze komunalnog doprinosa ne primjenjuju odredbe o zastari Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 127/00, 86/01 i 150/02 - dalje: OPZ) kao lex specijalis, jer su navedena upravna rješenja donesena u primjeni Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 29/95) te su tim upravnim rješenjima uređeni odnosi nastali prije stupanja na snagu OPZ, a koji je u primjeni od 1. siječnja 2001. (tako i u odluci ovoga suda Rev-538/08- 5 od 6. travnja 2011.), imajući u vidu sadržaj obrazloženja prijedloga za dopuštenje revizije kojim tužitelj problematizira primjenu odredbi OPZ.
7. Budući da nema odstupanja u izraženim shvaćanjima to naznačena pitanja u vezi preostala dva upravna rješenja (broj UP/I-363-03/98-80/9 od 3. kolovoza 1998. i broj UP/I-363-03/99-80/0052 od 29. travnja 1999.), nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, te nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. alineja 1. ZPP.
8. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 4. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
