REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-901/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., OIB: 10840749604, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, kojeg zastupa punomoćnik Alan Hranilović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-541/2024-3 od 17. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2000/2019-50 od 14. ožujka 2024., u sjednici održanoj 4. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-541/2024-3 od 17. listopada 2024. odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-541/2024-3 od 17. listopada 2024. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-541/2024-3 od 17. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2000/2019-50 od 14. ožujka 2024.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog šest pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-16/2021-8 uz tvrdnju da je shvaćanje zauzeto u pobijanoj presudi suprotno tom shvaćanju.
4. Prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz tvrdnju da je drugostupanjskom odlukom došlo do teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je tužitelju povrijeđeno pravo iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i prava iz čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odnosno da je povrijeđeno pravo na pošteno i pravično suđenje.
4.1. Slijedom navedenog predlaže dopustiti podnošenje revizije protiv drugostupanjske odluke sve u skladu s odredbom čl. 385.a ZPP. Potražuje trošak prijedloga za dopuštenje revizije.
5. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava za sudsku praksu.
6.1. U odnosu na postavljena pitanja predlagatelj pitanjima ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka učinjenu pred drugostupanjskim odnosno pred nižestupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu odredbe čl. 382. ZPP, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6.2. Obrazloženjem postavljenih pitanja predlagatelj izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom ukazujući zapravo na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava.
7. U konkretnom slučaju nakon provedenog vještačenja tužitelj je na ročištu održanom 8. ožujka 2023. (list 144. spisa) snizio svoj tužbeni zahtjev na iznos od 21.844,48 kuna sa zateznom kamatom od 30. kolovoza 2016. do isplate, ali se tuženik na tom ročištu protivio djelomičnom povlačenju tužbe pa je sud odlučio o osnovanosti zahtjeva postavljenog u tužbi i nije dopustio takvu preinaku tužbe. Takvo shvaćanje nižestupanjskog suda u skladu je sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici pod brojem Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021. koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. Zakona o parničnom postupku za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (uvijek) potreban pristanak tuženika.".
8. Kako se tuženik u konkretnom predmetu protivio povlačenju tužbe, to shvaćanje nižestupanjskih sudova nije protivno shvaćanju ovog suda od 26. travnja 2021. pa pozivanjem na to shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske tužitelj nije opravdao važnost postavljenih pitanja.
9. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP valjalo odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena i pitanja i riješiti kao u točki I. izreke.
10. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koje se odnosi na pravo na pošteno suđenje.
10.1. Sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije svodi se na prigovore o načinu na koji su nižestupanjski sudovi odlučili o visini tužbenog zahtjeva, a slijedom toga i o troškovima parničnog postupka usljed pogrešne primjene materijalnog prava. Glede tih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo upravo usljed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10.2. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno iznositi svoje zahtjeve, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim nižestupanjskim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode u postupku. Te presude su dovoljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pošteno i pravično suđenje. Naime činjenica da tuženik nije u cijelosti uspio u predmetnom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
11. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
12. Slijedom navedeno, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 4. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
