REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-51/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Pažitka, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-255/2021-2 od 14. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Pr-28/2019-17 od 16. veljače 2021., u sjednici održanoj 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužiteljice.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 25.070,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u toč. I. izreke te zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova (toč. II. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kuna (toč. III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. II. izreke).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-5594/2021-2 od 13. srpnja 2022. dopustio tužiteljici reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravna pitanja:

"1. Ostvaruje li policijski službenik, koji je upućen i obavlja poslove granične kontrole na graničnom prijelazu na teritoriju druge državne temeljem međunarodnog Sporazuma Republike Hrvatske s drugom državom na čijem teritoriju se granična kontrola obavlja (u konkretnom slučaju Republike Slovenije), pravo na dodatak za rad na terenu prema odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (u konkretnom slučaju članak 56. (NN 104/13) i 50. (NN 112/17))?

2. Je li sud u primjeni Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13 i NN 112/17) vezan tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike obzirom na odredbe čl. 120. (NN 104/13) i 101. (NN 112/17) Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te Dogovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, uključujući ona o vremenskom važenju tumačenja?

3. Primjenjuje li se tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike br. 1/50 od 12. veljače 2019. na razdoblje koje prethodi njegovom donošenju, odnosno na utuženo razdoblje u ovom predmetu?

4. Ovisi li ostvarivanje prava na dodatak za rad na terenu državnog službenika i namještenika o nastanku određenih povećanih troškova zbog rada na terenu (kao što su trošak prehrane, prijevoza i sl.) ili isključivo ovisi o ispunjenju uvjeta propisanih Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (NN 104/13 i NN 112/17)?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena s prijedlogom da se ista preinači i prihvati tužbeni zahtjev, odnosno ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Potražuje i trošak revizije u iznosu 622,14 eur.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice kao policijske službenice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Krapinsko-zagorske, Postaje granične policije Macelj za isplatom dodatka za rad na terenu – terenskog dodatka u razdoblju od 31. prosinca 2013. do 31. prosinca 2018., u ukupnom iznosu od 25.070,00 kuna s pripadajućim kamatama, a koji smatra da joj pripada radi obavljanja policijskih poslova granične kontrole na međunarodnim cestovnim graničnim prijelazima Lupinjak - Dobovec, Hum na Sutli - Rogatec i Mali Tabor - Ranjkovec na području državnog teritorija Republike Slovenije, a pozivom na članak 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13 - dalje: KU/13), te članak 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17 - dalje: KU/17), a sve to s obzirom na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora broj

7/55 od 20. svibnja 2014.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

- da je tužiteljica djelatnica Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Krapinsko-zagorske, Postaje granične policije Macelj i da je prema rasporedu rada redovnu službu u spornom razdoblju obavljala na teritoriju Republike Slovenije i to na zajedničkim graničnim prijelazima GP Lupinjak - Dobovec, GP Hum na Sutli - Rogatec i GP Mali Tabor – Rajnkovec koji su udaljeni manje od 500 m od granice Republike Hrvatske,

- da je tužiteljica za vrijeme pauze mogla prijeći na teritorij Republike Hrvatske te je mogla naručiti iz restorana u Hrvatskoj koji se nalazi u sklopu PP u Krapini, a u kojem slučaju bi se hrana dovezla službenim vozilom kolega iz Macelja,

- da joj nije isplaćivan dodatak na plaću za rad na terenu .

10. Na temelju utvrđenog činjeničnog sudovi odbijaju tužbeni zahtjev jer zaključuju da navedeni granični prijelazi na kojima je tužiteljica radila sukladno rješenju tuženice predstavljaju njeno stalno mjesto rada budući je njeno radno mjesto – policijski službenik za graničnu kontrolu u postaji granične policije Macelj koja obuhvaća gore navedene granične prijelaze, pa ocjenjuju da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni posebni uvjeti za priznavanje dodatka za rad na terenu na temelju čl. 50 KU /17, odnosno ranije čl. 56. KU/13., a uz sve to i radi toga jer nije imala povećane troškove radi tog rada.

10.1. Nadalje otklanjaju primjenu tumačenja broj 7/55 od 22. svibnja 2014. jer se isto odnosi samo na granični prijelaz Dobova, zaključivši da se ne može se primijeniti na konkretnu situaciju iz razloga što je tužiteljica za vrijeme pauze mogla prijeći na teritorij Republike Hrvatske, mogla je i naručiti hranu iz restorana u Hrvatskoj koji se nalazi u sklopu PP u Krapini, a u kojem slučaju bi se hrana dovezla službenim vozilom kolega iz Macelja.

10.2. Ujedno zaključuju da u konkretnom slučaju nije zadovoljena niti iznimka iz tumačenja broj 1/50 Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU17 jer su granični prijelazi na kojima je tužiteljica radila u utuženom razdoblju bili udaljeni manje od 500 m od granice Republike Hrvatske.

11. Neosnovano revidentica kroz dopuštena pitanja osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva.

12. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su pošli od pojma stalnog mjesta rada, što jest pravilno jer se terenski dodatak i priznaje u ovisnosti o tome je li konkretni rad službenika izvršen u stalnom mjestu rada ili izvan tog mjesta. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru države granice ("Narodne novine", broj 83/13 i 27/16 - dalje: ZNDG) propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

13. Kada je riječ o međunarodnoj suradnji između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole, taj međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

14. Tim je Sporazumom u čl. 2. st. 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u st. 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U st. 3. čl. 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

15. Pritom Sporazum daje i značenje nekim od naprijed spomenutih izraza, pa tako prema čl. 1. toč. 2. izraz "domaća država" označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz "susjedna država" označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (toč. 3. čl. 1. Sporazuma), dok izraz "zona" označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (toč. 6. čl. 1. Sporazuma). Izraz "službena osoba" označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (toč. 7. čl. 1. Sporazuma).

16. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom čl. 4. st. 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema st. 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

17. Na temelju čl. 2. st. 4. naprijed spomenutog Sporazuma te čl. 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, Vlade dviju država su 17. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole te su, među ostalim mjestima, utvrdile da je takvo mjesto i granični prijelaz u zoni graničnih prijelaza za cestovni promet Lupinjak - Dobovec, Hum na Sutli - Rogatec i Mali Tabor - Ranjkovec, za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (čl. 1. st. 1. toč. 8., 31. i 37. Dogovora).

18. Prema odredbi čl. 183. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (''Narodne novine'', broj 117/11, 50/14, 32/15) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, u Policijskoj upravi krapinsko-zagorskoj osnivaju se Policijska postaja Zabok, Policijska postaja Donja Stubica, Policijska postaja Klanjec, Policijska postaja Krapina, Policijska postaja Pregrada, Policijska postaja Zlatar Bistrica, Postaja granične policije Macelj i Postaja prometne policije Krapina. Prema odredbi čl. 191. navedene Uredbe Postaja granične policije Macelj je specijalizirana – granična policijska postaja III. kategorije sa sjedištem u Krapini, nadležna za kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima.

19. Pod pojmom ''stalno mjesto rada'' prema odredbi čl. 50. st. 2. KU-a podrazumijeva se ''mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavljaju poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela''.

20. Iz navedenoga proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza za cestovni promet Mali Tabor – Ranjkovec, Lupinjak – Dobovec i Hum na Sutli – Rogatec.

21. Tužiteljica je tužbu utemeljila na tvrdnji da joj predmetni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njezino mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije koje se nalazi izvan mjesta sjedišta postaje granične policije, jer je u utuženom razdoblju prema rasporedu rada, obavljala poslove policijske službenice za graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva Policijska uprava krapinsko - zagorska, Postaja granične policije Macelj, a to su GP Mali Tabor - Ranjkovec, GP Lupinjak - Dobovec, GP Hum na Sutli - Rogatec, na kojima se obavlja kontrola na području Republike Slovenije, smatrajući da ta činjenica znači da je ona upućena na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlena. Pritom se tužiteljica pozvala na odredbe članka 56 KU/13 odnosno članka 50. KU/17 kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlena i izvan mjesta njezinog stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

22. Imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, revizijski sud ocjenjuje pravilnim zaključak nižestupanjskih sudova da je tužiteljica u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u Postaji granične policije Macelj, koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice GP Mali Tabor - Ranjkovec, GP Lupinjak - Dobovec, GP Hum na Sutli - Rogatec, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza u Hrvatskoj i u Sloveniji radila na stalnom mjestu rada obavljajući poslove svojega radnog mjesta na koje je raspoređena jer je to u nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređena pa predstavlja njezino mjesto i područje rada te se takav rad ne može tretirati kao rad na terenu. To stoga što njezino stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem je ovlaštena obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njezine službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države smatraju kao da su obavljene u Macelju, a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužiteljica ima pravo obavljati graničnu kontrolu odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njezina radnog mjesta zbog čega njegzin rad u toj zoni nema obilježje rada izvan njezinog stalnog mjesta rada.

23. U tom smislu valja još istaknuti i da tužiteljica u konkretnom slučaju nije bila upućena na rad u Republiku Sloveniju. Naime, upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut. Naime, prema odredbi čl. 7. toč. 9. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZP), Ministarstvo unutarnjih poslova, radi stvaranja uvjeta rada policije organizira, među ostalim, i upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo. Tako se, u skladu s odredbom čl. 77. st. 2. ZP, policijski službenik upućuje na rad u inozemstvo na temelju utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj suradnji te posebnih pravila.

24. Kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države. Tako tužiteljica zbog činjenice da stalno mjesto njezina rada obuhvaća i područje druge države nije upućen na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređena na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države (tako i u Rev-30/2023 od 4. siječnja 2024.).

25. Ovakvo je pravno shvaćanje sasvim blisko pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u presudi broj Revr 391/2009-2 od 3. lipnja 2009., iako ne u istim već srodnim činjeničnim okolnostima, ali primjenjivim i u konkretnom slučaju. Prema tom pravnom shvaćanju, terenski dodatak služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, pri čemu se rad policajca koji je premješten na rad u drugo mjesto rada unutar iste policijske uprave ne može smatrati radom na terenu. Primjenjivo na konkretni slučaj, rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje, ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćeno odredbom članka 56. KU/13, kao ni članka 50. KU/17 zato što policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog stalnog mjesta rada.

26. Pri tome pravilno sud drugoga stupnja ne primjenjuje Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom čl. 55. i čl. 56. KU/16 prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u Dobovi na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju. To iz razloga što je ovo Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU Zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza Dobova uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova izdano na temelju članka 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na području Republike Slovenije i granični prijelaz Dobova ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.

27. U okolnostima konkretnog slučaja, tužiteljica je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređena na rad na radno mjesto policijske službenice za zaštitu granice u Policijskoj upravi Krapinsko-zagorskoj, Postaji granične policije Macelj, graničnim prijelazima Mali Tabor - Ranjkovec, Lupinjak - Dobovec i Hum na Sutli - Rogatec. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom članka 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe članka 9. Sporazuma kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama čl. 25. i čl. 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine", broj 117/11, 50/14, 32/15). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

28. Stoga odgovor na prvo, treće i četvrto pravno pitanje glasi:

Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka u smislu odredbe čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. ("Narodne novine", broj 104/13, 150/13, 71/16 i 123/16) i čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2017. godine ("Narodne novine", broj 112/17, 12/18, 2/19 i 119/19). To stoga što nadležnost Policijske uprave krapinsko-zagorske, Postaje granične policije Macelj obuhvaća područje graničnih prijelaza Mali Tabor, Lupinjak i Hum na Sutli u Republici Hrvatskoj i graničnih prijelaza Ranjkovec, Dobovec i Rogatec u Republici Sloveniji te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

29. Odgovor na drugo postavljeno pitanje glasi:

Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu članaka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP Dobova, uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova, a izdano na temelju članka 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su na raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države.

30. Ovim odgovorima reafirmira se pravno shvaćanje ovoga suda izraženo u presudama ovoga suda broj Rev-275/2023-2 od 19. travnja 2023., Rev-1183/2022-2 od 17. siječnja 2023., Rev-1206/2022-2 od 17., Rev-372/2023-2 od 16. svibnja 2023., Rev-221/2023-2 od 19. travnja 2023., Rev-47/2023-2 od 22. veljače 2023. i dr.).

31. Stoga je reviziju tužitelja valjalo odbiti na temelju čl. 393. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci.

Zagreb, 4. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil