REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-827/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Denis Mišić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dean Dukić i Denis Mišić, Zagreb, Trnjanska 114, protiv tuženika Republike Hrvatske, Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, OIB: 52634238587, Zagreb, Savska cesta 28, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, Građansko - upravni odjel, radi sklapanja ugovora o najmu stana, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-73/21-4 od 8. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: Ps-8/2019-17 od 9. prosinca 2020., u sjednici održanoj 4. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-73/21-4 od 8. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: Ps-8/2019-17 od 9. prosinca 2020., podnijela prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) jer smatra da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na dom i zbog povrede prava na jednakost pred zakonom.
2. Na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na dom i pravo na jednakost pred zakonom.
3. Naime, na temelju dokumentacije koja prileži uz prijedlog za dopuštenje revizije proizlazi da su prednici tužiteljice (roditelji tužiteljice) imali status privremenih korisnika stambenog zbrinjavanja na stanu u [adresa], u prizemlju, stan br. 1, površine 59,93 m2, a za koji stan tužiteljica traži sklapanje ugovora o najmu te da tužiteljica nije nikada stanovala u predmetnom stanu, a niti je na predmetnom stanu imala prijavljeno prebivalište ili boravište.
4. U situaciji kada osoba, ovdje tužiteljica, nije bila korisnik stana, već svoje stambene potrebe zadovoljava u nekom drugom stambenom objektu, tada ne može doći do povrede prava na dom u odnosu na stan u kojem nikada nije stanovala.
5. Osim toga, u slučaju smrti najmoprimca, kada bi i postojalo zakonsko pravo na sklapanje ugovora o najmu u korist roditelja tužiteljice, tada prava i dužnosti najmoprimca su mogla preći samo na osobu koja je u ugovoru o najmu morala biti navedena kao osoba koja koristi stan sa najmoprimcem. Dakle, tužiteljica je morala biti član obiteljskog domaćinstva svojih roditelja u predmetnom stanu, sukladno odredbama Zakona o najmu stanova (“Narodne novine” br. 91/96, 48/98, 66/98, 232/06, 68/18 i 105/20).
6. Budući da tužiteljica nije bila član obiteljskog domaćinstva svojih roditelja u predmetnom stanu, nije moglo doći niti do povrede prava na jednakost pred zakonom.
7. S obzirom da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 4. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
