Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-402/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom os sudaca tog suda Ksenije Jakovčević, članice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pr-121/2018-60 od 28. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pr- 121/2018-60 od 28. veljače 2024. u dijelu pod točkama II. do IV. izreke i pod točkom V. izreke u dijelu kojim zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen preko iznosa od 662,93 eura s pripadajućom zateznom kamatom te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave i ostavlja se da se o trošku nastalom podnošenjem žalbe odluči konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici platiti tužitelju 1.614,93 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od ukupno navedenog na način kako je određeno izrekom te presude (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 277,42 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od ukupno navedenog na način kako je određeno izrekom te presude (točka II. izreke), za isplatu iznosa od 377,08 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od ukupno navedenog na način kako je određeno izrekom te presude (točka III. izreke), za isplatu iznosa od 517,73 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od ukupno navedenog na način kako je određeno izrekom te presude (točka IV. izreke) i naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 662,93 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2024. do isplate (točka V. izreke).
2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama II. do IV. izreke i pod točkom V. izreke u dijelu kojim zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen preko iznosa od 662,93 eura s pripadajućom zateznom kamatom žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da preinači pobijanu odluku na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Sud prvog stupnja odbio je dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtjeva naknadu plaće za slobodne dane koji su nakon dežurstva padali u subotu i nedjelju, pozivom na Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Nar. nov. 118/09, dalje: Odluka/09) i Odluku o rasporedu radnog vremena (Nar. nov. 66/14., dalje: Odluka/14) i u vezi toga na čl. 14. Odluke/09 i čl. 22. Odluke/14, uz obrazloženje:
- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke proizlazi da su slobodni dani nakon odrađenih dežurstava tužitelju padali u subote i nedjelje i to u svibnju i prosincu 2013., siječnju 2014. te rujnu i prosincu 2015. i da time naknada za neiskorištene slobodne dane iznosi 277,44 eura,
- ali da je pregledom Dnevnih i Mjesečnih evidencija radnog vremena za te mjesece sud utvrdio da tužitelju u tim mjesecima ni jedna subota ili nedjelja nisu evidentirani kao slobodni dani, čak ni onda kada je tužitelj dežurao u petak ili u subotu,
- slijedom čega da tužitelj nije dokazao da su mu slobodni dani na koje je imao pravo odobreni upravo u dane koji padaju na subotu i nedjelju, zbog čega je tužbeni zahtjev u ovom dijelu ocijenio neosnovanim.
5. Tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva isplatu naknade plaće za neiskorištene slobodne dane nakon straže u iznosu od 377,08 eura s pripadajućim zateznim kamatama sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan, također, općenitim pozivom na Odluku/09, odnosno Odluku/14, uz obrazloženje:
- da tužitelj nije dokazao svoju činjeničnu tvrdnju da mu je nakon odrađenih dana straže ostalo 8 neiskorištenih slobodnih dana (2 za 2011., 3 za 2012., 2 za 2013. i 1 za 2014.) i to jer je kao dokaz istinitosti tih činjeničnih navoda ponudio samo svoj iskaz, a
- da pri tome ni jednim drugim objektivnim i nepristranim dokazom nije na objektivan način doveo u pitanje ono što u vezi toga proizlazi iz evidencija radnog vremena,
- uz što da ni vještak izračun u ovom dijelu nije izradio na temelju evidencija o radu već na temelju iskaza tužitelja,
- pri čemu da činjenica da mu nešto po toj osnovi tuženica i nije platila nije dokaz navedenih tvrdnji, već isto, eventualno, ukazuje na pogrešan obračun plaće.
6. Sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan i tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži isplatu naknade za stanku od 60 minuta, pozivom na čl. 2. st. 4. i čl. 3. st. 6. Odluke/09, uz obrazloženje:
- da poslodavac nije dužan voditi evidenciju o korištenju dnevnog odmora,
- a da tužitelj, na kojem je teret dokazati istinitost tvrdnji u ovom dijelu (čl. 135. st. 4. Zakona o radu, Nar. nov. broj dalje: ZR) nije dokazao istinitost činjeničnih tvrdnji da kada je radio dulje od 8 sati dnevno da nije iskoristio stanku od 60 minuta, jer da njegov iskaz nije objektivan dokaz na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da je tako bilo uvijek kada je tužitelj radio dulje od 8 sati,
- pa da u takvoj situaciji niti izračun koji je dao vještak nije dokaz koji potvrđuje istinitost činjeničnih tvrdnji tužitelja u ovom dijelu.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 365. st. 2. toga Zakona, a time nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih ju ovaj sud ne bi mogao ispitati u smislu te zakonske odredbe.
8. Međutim, osnovano se navodima žalbe ukazuje na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a.
9. U točci 4. obrazloženja ove drugostupanjske odluke u bitom su navedeni razlozi i činjenice zbog kojih sud prvog stupnja neosnovanim smatra zahtjev za isplatu o kojem je odlučio pod točkom II. izreke pobijane odluke.
9.1. Međutim, sud ispušta iz vida, da osim što je tuženica dužna voditi evidenciju o radu da postoji i obveza tuženice sastaviti pisani nalog o korištenju slobodnih dana (čl. XXII. Odluke/14). Takav nalog ima snagu materijalnog dokaza koji može ili potvrditi istinitost onoga što tužitelj iskazuje u ovom dijelu i što je suprotno onome što proizlazi iz evidencija o radu na kojima sud temelji svoju odluku ili pak može potvrditi da je u evidencijama o radu pravilno upisano da tužitelju slobodni dani koji su mu bili odobreni nisu padali u dane vikenda. Dakle radi se o dokazu koji je bitan za donošenje zakonite i pravedne odluke i koji je bitan za poštivanje prava na „jednakost oružja“ prilikom dokazivanja u parničnom postupku. Stoga, kada je tužitelj predložio provođenje ovog dokaza, tada puko pozivanje na evidencije o radu, bez ocjene onoga što proizlazi iz pisanih naloga o korištenju slobodnih dana, nije bilo dostatno da se pravilno utvrde sve činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke o ovom dijelu tužbenog zahtjeva.
10. Iz istog razloga ne može se ispitati niti pravilnost odluke sadržane pod točkom III. izreke pobijane presude. Ovo jer ni u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva (razlozi zbog kojih ga sud ne prihvaća navedeni su pod točkom 5. obrazloženja ove drugostupanjske odluke) nije utvrđivano odgovara li navedeno u evidencijama o radu onome što o korištenju slobodnih dana proizlazi iz pisanih naloga.
11. Zaključno, ne može se ispitati niti pravilnost činjenica na kojima sud temelji odluku pod točkom IV. izreke. Ovo jer sud nije cijenio naloge vozaču koje je dostavila tuženica, na temelju kojih isprava je sačinjeno financijsko vještačenje, već je pogrešno naveo da je istinitost činjeničnih navoda u ovom dijelu tužitelj dokazivao samo svojim iskazom, koji nije objektivni dokaz na temelju kojeg se mogu utvrditi činjenice u ovom dijelu.
12. Slijedom navedenog je odlučno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 370. ZPP-a.
13. S obzirom da je u žalbom pobijanom dijelu ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o troškovima jer konačni uspjeh stranaka za sada nije poznat (čl. 380. točka 3. ZPP-a).
14. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 4. ZPP-a.
U Zagrebu 4. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Jakovčević
