Poslovni broj: Usž-4279/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hartera projekt d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Zavrtnica 17, OIB: 96573071458, kojeg zastupa opunomoćenik Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, Gredička 23, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2, OIB: 02433307419, radi određivanja odgodnog učinka tužbe u predmetu otklanjanja oštećenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1627/2024-4 od 7. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1627/2024-4 od 7. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv osporavanog rješenja pobijajući ga iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je donošenjem pobijanog rješenja s navedenim obrazloženjem prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba upravnog spora sukladno članku 126. i 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje: ZUS). Nadalje, kao i u tužbi, navodi da bi izvršenjem pobijanih rješenja tužitelju bila nanesena nenadoknadiva šteta jer bi se, osim u činjenici da je oštećena njegova građevina radnjom treće osobe, dodatno opteretilo tužitelja snošenjem troškova izrade troškovnika i projekta sanacije pročelja oštećene građevine, ograđivanja prostora te eventualnog plaćanja novčane kazne, koje sve radnje i troškove tužitelj, a iz razloga navedenih u tužbi, nije dužan izvršiti niti snositi troškove njihovog izvršenja. Dodatno, tužitelj smatra da je pobijano rješenje, uslijed navedene povrede, ujedno i kontradiktorno i protivno sadržaju spisa odnosno podnesene tužbe na kojoj je sud utemeljio pobijano rješenje. Smatra da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je, protivno sadržaju spisa, utvrdio da tužitelj nije naveo u čemu se sastoji štetna posljedica koja bi za tužitelja nastupila izvršenjem rješenja. Predlaže usvojiti žalbu te poništiti pobijano rješenje prvostupanjskog suda i otkloniti nedostatke te odrediti odgodni učinak predmetne tužbe, a podredno predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijano rješenje i vratiti predmet na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, navodi da žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijano rješenje prvostupanjskog suda, kojim je odbijen prijedlog za odgodnim učinkom tužbe, pravilno i zakonito, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.
6. Prema podacima spisa predmeta tužitelj je, u konkretnom slučaju, podnio tužbu prvostupanjskom sudu protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-612-08/24-02/0071, URBROJ:532-02-03-02/1-24-2 od 2. rujna 2024., kojim je odbijena žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog tijela, Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci, KLASA: UP/I-612-08/24-04/0747, URBROJ: 532-05-02-11/10-24-1 od 29. travnja 2024. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, kao vlasniku kulturnog dobra, naređeno poduzimanje hitnih mjere zaštite i očuvanja kulturnog dobra za otklanjanje oštećenja na pročelju zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te sprječavanje daljnje štete na kulturnom dobru. U tužbi predlaže da se odredi odgodni učinak tužbe jer smatra da bi izvršenjem tog rješenja tužitelju bila nanesena nenadoknadiva šteta, budući da je oštećena njegova građevina radnjom treće osobe, a izvršenjem rješenja bi se dodatno opteretilo tužitelja snošenjem troškova izrade troškovnika i projekta sanacije pročelja oštećene građevine, ograđivanja prostora te eventualnog plaćanja novčane kazne, koje sve radnje i troškove, prema stavu tužitelja, isti nije dužan snositi.
7. Odredbom članka 42. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano (stavak 1.). Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2). Dakle, prvostupanjski sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjeni uvjeti navedeni u citiranoj odredbi.
8. Po ocjeni ovog Suda, a nasuprot shvaćanju tužitelja, činjenica da je tužitelj kao vlasnik kulturnog dobra obvezan otkloniti štetne posljedice na kulturnom dobru nastale uslijed radnje treće osobe, ne podrazumijeva da samim time tužitelju nastaje šteta koja bi se teško mogla popraviti, a niti je tužitelj dostavio bilo kakav drugi dokaz da se radi o teško popravljivoj šteti (primjerice dokaz da bi mu zbog plaćanja tih troškova bilo ugroženo poslovanje). Nadalje, tužitelj ima mogućnost od Grada Rijeke (budući da navodi da je do oštećenja kulturnog dobra došlo radnjom Grada Rijeke prilikom uklanjanja građevina A27 i A 28 na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) potraživati naknadu troškova koji s tim u vezi nastanu pa se i iz tog razloga ovdje ne radi o šteti koja bi se teško mogla popraviti. Pored navedenog, po ocjeni ovog Suda, odgoda je protivna javnom interesu jer se otklanjanje oštećenja odnosi, između ostalog, na otklanjanje padajuće žbuke i građevnog materijala (kamen i opeka) sa pročelja, te razbijenog stakla, radi sprječavanja daljnjih opasnosti u svrhu zaštite ljudi i vozila. Uz sve navedeno, člankom 21. stavkom 3. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj: 69/99., 151/03., 157/03., 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 44/17., 90/18., 32/20., 62/20., 117/21., 114/22.) propisano je da žalba na rješenje iz stavka 1. i stavka 2. ovoga članka, o čemu se ovdje radi, ne odgađa izvršenje rješenja.
9. Stoga, kako se ovdje ne radi o šteti koja bi se teško mogla nadoknaditi, a odgoda je protivna javnom interesu te je zakonom propisano da žalba protiv rješenja kojim se vlasniku kulturnog dobra nalažu mjere radi zaštite kulturnog dobra ne odgađa izvršenje tog rješenja, to u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz članka 42. stavka 2. ZUS-a za određivanje odgodnog učinka tužbe pa je rješenjem prvostupanjskog suda pravilno odbijen prijedlog tužitelja.
10. Žalbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, radi čega je ovaj Sud predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu, sukladno odredbi članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a.
U Zagrebu, 4. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
