Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-1034/2022-16

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Moniki Grabovac Herceg, odvjetnici iz Zadra, protiv tuženika ASE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Nataši Erstić, odvjetnici iz Zadra, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-189/2016-83 od 10. listopada 2022., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P Ob-189/2016-88 od 17. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2025. godine

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-189/2016-83 od 10. listopada 2022., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P Ob-189/2016- 88 od 17. listopada 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka pristupa na sjednicu od 4. ožujka 2025. godine odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "1. Utvrđuje se postojanje izvanbračne zajednice u trajanju od srpnja 2012. do 09. lipnja 2016. između AS rođ. **.**.1951. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pokojnog ZS rođ. **.**.1930. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preminulog **.**.2016.

2. Nalaže se tuženiku tužiteljici naknaditi prouzročene parnične troškove sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 33.125,00 kuna, što odgovara iznosu od 4.396,44 EUR (tečaj konverzije 1 Eur /7,53450 kuna), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, zahtjev tuženika za naknadom troška odbija kao neosnovan."

2. Protiv ove presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka (koji nije specificiran).

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud navodi da predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužiteljice prema tuženiku na utvrđenje da je između tužiteljice i sada pok. ZS, tuženikovog oca, postojala izvanbračna zajednica, koja da je trajala od srpnja 2012., pa do smrti ZS.

6. Tuženik u ovoj pravnoj stvari, iako ne osporava da je tužiteljica u određenom periodu živjela u kući u kojoj je živio njegov otac, osporava da bi isti suživot predstavljao izvanbračnu zajednicu, pa i iz razloga što njegov otac zbog svog zdravstvenog stanja nije bio u mogućnosti uspostaviti trajniju životnu zajednicu.

7. Izvanbračna zajednica je životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine ili kraće, ako je u njoj rođeno dijete. Učinci izvanbračne zajednice žene i muškarca priznaju se samo ako niti jedno od njih nije u braku. Bitni elementi izvanbračne zajednice su heteroseksualnost, trajnija zajednica života te volja obaju izvanbračnih drugova da stvaraju i dijele iste pravne posljedice kao i u bračnoj zajednici. Ista je po svom postanku i po definiciji, iako dobrim dijelom ima pravne posljedice koje ju izjednačavaju s bračnom zajednicom, manje formalna od bračne zajednice, u smislu da za njezin nastanak nije potreban formalan čin, kao što je to slučaj s bračnom zajednicom, već ista nastaje faktičnim izvršavanjem sadržaja bračne zajednice kroz najmanje tri godine, ili ranije, ako je u njoj rođeno dijete. Isto tako, za prestanak izvanbračne zajednice ne zahtijeva se poseban (formalan čin), već je dovoljno da ona faktično prestane.

8. Zakon o nasljeđivanju (NN broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15; dalje: ZN) u zakonske nasljednike ubraja i izvanbračnog druga ostavitelja (čl. 8. st. 2. ZN) te je isti po pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim drugom. Prema odredbi čl. 25. st. 3. ZN, izvanbračni drug nema pravo na nasljeđivanje ako je njegova zajednica života sa ostaviteljem bila trajno prestala.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica počam od 24. srpnja 2012. pa do smrti pokojnog ZS dana 9. lipnja 2016. godine živjela s pokojnim ZS i to prvo u njegovoj kući u [adresa] a neposredno prije smrti u stanu u [adresa], da je pokojni ZS dana 16. veljače 2016. godine potpisao izjavu kojom je potvrdio da tužiteljica živi s njim u zajedničkom domaćinstvu, da se je tužiteljica, a obzirom na zdravstveno stanje pokojnog ZS brinula o njemu u cijelosti obzirom da tuženik, sin pokojnog ZS, je boravio u [adresa] i samo povremeno dolazio.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da je pokojni ZS imao 82 godine a tužiteljica oko 50 godina s tim da se je tužiteljica i bavila pružanjem pomoći i njege starijim osobama kao i da je tužiteljica došla kod pokojnog ZS, jer je čula da žena koja se je brinula o pokojnom ZS je to prestala činiti, nudeći uslugu brige i skrbi obzirom na njegovo zdravstveno stanje, a što je pok. ZS i prihvatio.

11. Također, prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica za brigu i skrb koju je imala oko pok. ZS nije od njega primala nikakvu naknadu, ali da je tužiteljica imala svoje prihode pa i prihode od iznajmljivanja stana koji je bio u njezinom vlasništvu.

12. Na temelju rezultata dokaznog postupka, pa i nalaza i mišljenja vještaka Klementine Ružić, prim.dr.med.spec.psihijatar, subspecijalista forenzične i socijalne psihijatrije sud prvog stupnja zaključuje da zajednica života između tužiteljice i pokojnog ZS u smislu da su živjeli zajedno u njegovoj kući, a tek par mjeseci pred smrt pokojnog ZS u stanu u [adresa] je nastala zbog činjenice da se isti nije bio sposoban brinuti sam o sebi te da tako nastala zajednica života nema one atribute izvanbračne zajednice koji su potrebni da bi se tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio kao osnovan. Ovaj zaključak suda prvog stupnja, za sada, ne može se prihvatiti.

13. I ovaj sud, uostalom kao i prvostupanjski sud, smatra, a obzirom na pravilno utvrđenu činjenicu da se je tužiteljica javila pokojnom ZS radi pružanja potrebne skrbi i njege, da svakako od tog dana kada je započela njihova zajednica stanovanja u kući pokojnog ZS, da je između njih već tada nije mogla započeti izvanbračna zajednica kao životna zajednica, ali to ne znači da u tijeku zajedničkog stanovanja u razdoblju od tri godine i osam mjeseci takva zajednica ne bi mogla steći sve atribute izvanbračne zajednice, ako je to tako, onda je potrebno dati jasne i dostatne razloge od kada se smatra da je između njih zasnovana izvanbračna zajednica kao i da li su tada ispunjeni uvjeti postojanja takve zajednice koja treba trajati najmanje tri godine.

14. Među strankama nije prijeporno, a to i utvrđuje prvostupanjski sud, da je pokojni ZS oporukom ostavio svoju imovinu ovdje tuženiku kao svom sinu, kao što nije sporno, da je pokojni ZS kao prodavatelj ovdje tužiteljici kao kupcu ugovorom o kupoprodaji od 3. lipnja 2015. godine prodao suvlasnički dio nekretnine uz u ugovoru navedenu kupoprodajnu cijenu od 20.000,00 eura, a koja i prema navodima same tužiteljice njoj nije isplaćena s tim da je tužena u svom iskazu navela da je onda bilo dogovoreno da će ona sudjelovati u podmirivanju troškova kućanstva.

15. Također, među strankama nije prijeporno da je pokojni ZS kupoprodajnim ugovorom od 5. studenog 2015. godine prodao BS svoju kuću u [adresa] za iznos od 250.000,00 eura s tim da kupoprodajna cijena nije isplaćena nego je umjesto isplate kupoprodajne cijene pokojni ZS dobio poslovne udjele u tvrtki Imperial d.o.o. a u vlasništvu te tvrtke su se nalazila i dva poslovna prostora kao i da je pokojni ZS kao fizička osoba postao vlasnik tih nekretnina tako da te nekretnine i predstavljaju njegovu ostavinsku masu.

16. Iz stanja spisa proizlazi (list 81) da je Općinsko državno odvjetništvo u Zadru donijelo rješenje dana 18. svibnja 2017. godine da će se provesti istraga protiv ovdje tužiteljice i BS a radi postojanja osnovane sumnje da su iskoristivši stanje pokojnog ZS naveli ga radi stjecanja osobne imovinske koristi da sklopi gore navedene poslove, međutim, ta istraga je obustavljena rješenjem o obustavi istrage (list 117 spisa).

17. Nadalje, spisu prileži rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kov-436/20 od 21. svibnja 2021. godine (list 376 spisa) a kojim se potvrđuje optužnica oštećenika kao tužitelja ZSE, ovdje tuženika, pa makar spisu ne prileži ta optužnica, iz obrazloženja tog rješenja dade se zaključiti da je ista potvrđena u vezi kaznenih djela učinjenih u povodu dva prethodno navedena ugovora o kupoprodaji a vezano uz poslovnu sposobnost pokojnog ZS kao i da se radi o lihvarskim ugovorima.

18. Ovo se ističe iz razloga, jer ukoliko se u tijeku postupka ukaže da kazneni predmet koji se vodi protiv ovdje tužiteljice bude završen na način da ista bude oglašena krivom, onda se svakako i postavlja pitanje da li je zajednica koja je postojala između nje i pokojnog ZS imala sve one potrebne atribute izvanbračne zajednice a u smislu međusobnog povjerenja kao i nastojanja da se drugome ne nanese bilo kakva šteta bez njegovog pristanka.

19. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je svojim rješenjem od 18. svibnja 2021. godine odredio vještačenje s nalogom da se vještaci očituju na okolnost metalnog zdravlja pok. ZS u razdoblju od srpnja 2012. godine pa do njegove smrti 9. lipnja 2016. godine odnosno na njegove mentalne i kognitivne sposobnosti da u tom razdoblju uspostavi trajniju životnu zajednicu s tužiteljicom u vidu njihove povezanosti, međusobne brige i pomaganja te postojanja trajnije skladne ekonomske i emotivne zajednice.

20. Vještak je u svom vještačenju (list 382 do 391 spisa) dao zaključak da pokojni ZS radi kroničnih bolesti a posljedično razvijenog kroničnog organskog psihosindroma koji je utjecao na njegove mentalne i kognitivne sposobnosti, u razdoblju od srpnja 2012. godine pa do njegove smrti 9. lipnja 2016. godine nije mogao uspostaviti trajniju životnu zajednicu s tužiteljicom u vidu njihove povezanosti, međusobne brige i pomaganja te postojanja trajnije skladne ekonomske i emotivne zajednice.

21. Međutim, a na što je tužiteljica upirala u tijeku postupka, a sada ponavlja u žalbi, pokojnom A je psihoorganski sindrom dijagnosticiran tek 2015. godine i to nakon liječenja od kardiološke bolesti.

22. Vještak je naveo da je liječnik kardiolog koji je potpisao otpusno pismo 2015. godine sasvim sigurno imao uporište u medicinskoj dokumentaciji pokojnog ZS (misli se na onu prilikom njegove hospitalizacije) u to vrijeme za postavljanje takve dijagnoze, međutim, upravo iz činjenice da je liječnik kardiolog dijagnosticirao postojanje takvog sindroma koji kao takav ne postoji u međunarodnoj klasifikaciji bolesti, već je kao takvoj se radi o općenitoj dijagnozi za koju kardiolog nema dostatnih znanja da bi pobliže odredio koja varijanta organske bolesti je u konkretnom slučaju postojala, a u skupinu organskih poremećaja spadaju sve vrste i podvrste demencija od vaskularne Alzheimer demencije, miješanih tipova demencije, organski afektivni poremećaj, organski sumanuti poremećaj, aneksiozni poremećaj, neoznačeni organski poremećaji itd., odnosno čitav spektar organskih poremećaja, koji svi manifestiraju kliničku sliku psihoorganskog sindroma, ali s pojedinim vodećim simptomima po čemu se onda i preciznije postavlja dijagnoza samog poremećaja.

23. Pritom je vještak naveo da od simptoma psihoorganskog sindroma na kognitivne sposobnosti pacijenta svaki od njih utječe više ili manje, a najviše simptomi koji se odnose na kogniciju, pamćenje, upamćivanje, zapamćivanje, odnosno na percepciju procesa mišljenja.

24. Vještak je naveo da prema njemu dostupnoj medicinskoj dokumentaciji liječnik opće medicine je 2011. godine prvi put evidentirao dijagnozu ateroskleroze te vještak navodi da, a obzirom da je vještak kardiolog 2015. godine dijagnosticirao kronični psihoorganski sindrom, imajući u vidu da je pokojni ZS imao tada preko 80 godina, kao i činjenicu da je bolovao od šećerne bolesti, da simptomi tog sindroma kod pokojnog ZS imali utjecaj na njegove kognitivne sposobnosti sigurno pet godina prije nego što ju je kao već kroničnu prepoznao liječnik kardiolog.

25. Pritom je vještak naveo da je zdravstveni karton samo djelomičan jer sadrži podatke od 2010. do 2016. godine, ali vještak navodi da ukoliko bi postojali podaci iz zdravstvenog kartona za pokojnog ZS i prije 2010. godine, da bi se onda zasigurno i našli neki podaci koji bi potvrđivali dijagnozu kroničnog psihoorganskog sindroma, a što je po ovom sudu nelogično, jer ukoliko su postojali i tada, onda su zasigurno u razdoblju od 2010. do 2016. godine za koje podaci u zdravstvenom kartonu postoje, takvi simptomi najvjerojatnije progradirali i bili evidentirani.

26. Odgovara da je vještak u svom vještvu i naveo, a pozivom na svoju dugogodišnju praksu, da se nalaze i slučajevi demencije u visokom stupnju i osoba koje od te bolesti boluju a da nikad nisu bili kod psihijatra, niti im je ova dijagnoza ikad postavljena ili evidentirana, a što i ovaj sud može prihvatiti, ali u konkretnoj situaciji kad je takva dijagnoza psihoorganskog sindroma postavljena tek 2015. godine bez opisa o kojoj varijanti organske bolesti se radi te bez u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji označavanja simptoma te bolesti i eventualno propisanih lijekova za tu bolest, onda se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda utemeljen na vještačkom nalazu i mišljenju da kroz čitavo sporno razdoblje od 2012. pa do 2016. godine tužitelj obzirom na svoje psihičko i fizičko stanje nije bio u mogućnosti zasnovati izvanbračnu zajednicu.

27. Odgovara da svjedoci koji su bili predloženi od strane tužiteljice su u svojim iskazima potvrđivali postojanje takve izvanbračne zajednice, dok oni koji su predloženi od strane tuženika su iskazivali da se je radilo samo o usluzi pružanja brige i skrbi oko pokojnog ZS.

28. Odgovara da se glede mentalnog stanja pok. ZS a time i njegove mogućnosti da uspostavi izvanbračnu zajednicu može, iako se radi o iskazima osoba koje nisu kvalificirane za takvu prosudbu, utvrđivati na temelju iskaza saslušanih svjedoka, ali, ovaj sud obzirom na izneseno stajalište prvostupanjskog suda samo upućuje na iskaz tuženika, sina pokojnog ZS, koji je u svom iskazu datom na ročištu održanom dana 16. studenog 2023. godine naveo da je svog oca vidio u travnju 2016. godine te je i susreo svog oca (koji je prošao svojim automobilom), dakle, pokojni ZS je vozio automobil, kao i na njegov iskaz na ročištu održanom dana 3. listopada 2017. godine iz kojeg proizlazi da je on prve znakove demencije primijetio 2015. godine, kao i na iskaze pojedinih svjedoka koji su iskazivali o simptomima demencije kod pokojnog ZS ali ne definirajući razdoblje kada su to primijetili.

29. Stoga, nije bilo opravdanog razloga kada prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice da se provede novo vještačenje, a čime je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP, a uslijed čega je i činjenično stanje za sada nepotpuno utvrđeno, pa je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

30. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti po tužiteljici predloženi dokaz novog vještačenja, te će nakon toga, a ocjenom svakog dokaza posebno i svih pojedinačno utvrditi da li je kod pokojnog ZS postojala volja odnosno, da li je obzirom na svoje zdravstveno stanje imao mogućnost imanja volje obzirom na njegovo zdravstveno stanje da s tužiteljicom zasnuje izvanbračnu zajednicu sa svim onim atributima koji su imanentni bračnoj zajednici.

31. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).

U Zagrebu 4. ožujka 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić