REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1108/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika (dalje: tužitelja) FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Jurić, odvjetnik u Đakovu, protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženika) UC, vl. [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Slavko Nedić, odvjetnik u Osijeku, radi predaje u posjed i utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-690/2023-3 od 6. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-81/2022-13 od 3. ožujka 2023., u sjednici održanoj 4. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-690/2023- 3 od 6. srpnja 2023. i presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-81/2022-13 od 3. ožujka 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku predati tužitelju u posjed nekretnine – poslovni prostor upisan u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na ranije označenoj k. č. br. [katastarska čestica], ukupne površine 5249 m2, sada označeno kao k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 2256 m2 te k..br. [katastarska čestica] [adresa], površine 2993 m2 i to slobodne od stvari i osoba u roku od 15 dana. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.270,82 eura / 9.575,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

1.1. Ujedno je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika na utvrđenje da je nezakonit i bez pravnog učinka otkaz Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 8. prosinca 2020. kojim je tužitelj-protutuženik otkazao ugovor o zakupu poslovnog prostora od 27. travnja 2017. tuženiku-protutužitelju kao vlasniku poslovnog obrta [obrt] koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Borisa Godžirov iz Našica pod brojem Ov- 2207/17 od 22. svibnja 2017. kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 4356/2023-2 od 9. travnja 2024. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-690/2023-3 od 6. srpnja 2023. zbog pravnog pitanja:

"Predstavlja li pisana izjava o prijenosu vlasničkog prava bračnog druga kao izvanknjižnog vlasnika/suvlasnika na bračnoj stečevini na drugu osobu pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed) iz čl. 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti pobijane nižestupanjske presude i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev i prihvati protutužbeni zahtjev, podredno predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u ovom postupku predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed poslovni prostor upisan u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ranije označenoj k. č. br. [katastarska čestica], ukupne površine 5249 m2, sada označeno kao k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], površine 2256 m2 te k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], površine 2993 m2 i to slobodne od stvari i osoba, a koji je zahtjev utemeljen na činjenici da je zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina koje tuženik, nakon proteka otkaznog roka ugovora u zakupu, drži neosnovano u posjedu radi čega da mu pripada pravo na predaju posjeda.

8.1. Predmet spora protutužbenog zahtjeva je utvrđenje nezakonitim i bez pravnog učinka otkaz Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 8. prosinca 2020. kojim je tužitelj otkazao poslovni prostor tuženiku.

9. Tuženik je odbio tužitelju vratiti posjed predmetnih nekretnina ističući kako ima pravo na suposjed istih na temelju izjave RC, supruge tužitelja i majke tuženika, koja da je "izvanknjižna" suvlasnica istih na temelju bračne stečevine a kojom tuženiku prenosi izvršenje njezinih vlasničkih prava (posjedovanje, korištenje uključujući pravo na plodove) nekretnina, i s tim u vezi smatra nezakonitim otkaz Ugovora o zakupu poslovnog prostora.

10. Nižestupanjski sudovi su u cijelosti prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja i naložili predaju u posjed spornog poslovnog prostora uz obrazloženje da je prema odredbi čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZVDSP) i čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 63/19 – dalje: ZZK) propisano da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenice i pravno stanje nekretnine pa tko je u dobroj vjeri postupio s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama Zakona, a s obzirom da je tuženik sin tužitelja i RC istoga ne štiti istinitost dobre vjere jer je isti potomak tužitelja te je svakako znao ili mogao znati da je tužitelj u braku s njegovom majkom RC. Stoga obvezuje tuženika na predaju u posjed sporne nekretnine, sve u smislu odredbe čl. 163. st. 1. i 2. ZVDSP.

10.1. U odnosu na protutužbeni zahtjev ocjenjuje isti neosnovanim, jer iz odredbe čl. 3. Ugovora nespornim proizlazi da su ugovorne strane ugovor sklopile na neograničeno vrijeme uz mogućnost otkaza svake strane u trajanju od 6 mjeseci unaprijed.

10.2. Nadalje, nižestupanjski sudovi smatraju da predmet utvrđivanja bračne stečevine je poseban postupak koji se vodi po Obiteljskom zakonu pa ukoliko RC smatra da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu to svoje pravo treba ostvariti u drugim postupku, a sve kraj utvrđenja da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, za cijelo.

11. Pri davanju odgovora na postavljeno revizijsko pitanje treba poći od zakonskih odredbi ZVDSP kojim je propisano da je stvar u zajedničkom vlasništvu kad na nedjeljivoj stvari postoji vlasništvo dviju ili više osoba (zajedničara) koje sve u njemu imaju udjela, ali veličina njihovih udjela nije određena, bez obzira na to što je odrediva (čl. 57. st. 1. ZVDSP), te da stvar može biti u zajedničkom vlasništvu samo na temelju zakona u konkretnom slučaju na temelju Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 27/28, 45/89, 51/89 – službeni pročišćeni tekst, 59/90, 25/94, 162/98 – dalje: ZBPO). Svaki zajedničar ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može postaviti vlasnik stari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama (čl. 62. st. 2. ZVDSP).

11.1. Dakle, neovisno o postojanju ugovorne odredbe kojom je propisano da je zakupoprimatelj dužan po prestanku zakupa predati zemljište samo zakupodavatelju obzirom na kogentnu odredbu čl. 64. st. 2. ZOO-a koja uređuje aktivne nedjeljive obveze, pojedini suvlasnik odnosno zajedničar može zahtijevati predaju cijele stvari u posjed samo ako je ovlašten od ostalih suvlasnika odnosno zajedničara da mu cijela stvar bude predana u posjed, a inače može zahtijevati od treće osobe da stvar preda svim suvlasnicima, odnosno zajedničarima ili da je položi sudu (tako i ovaj sud u odlukama Rev 1020/01 od 20. lipnja 2001. i Rev 1708/2017-2 od 21. prosinca 2021., Rev 2822-2 od 29. ožujka 2023.). Pritome saznanje i nemogućnost saznanja da je između jednog zajedničara i treće osobe zaključen ugovor o zakupu ne predstavlja ujedno i ovlaštenje drugog zajedničara na podnošenje zahtjeva za predaju cijele stvari u posjed samo tužitelju.

12. Prema činjeničnim utvrđenjima konkretnog slučaja, a koji ne mogu biti predmet preispitivanja u ovom postupku, ostaje sporno, proizvodi li navedena izjava pravne učinke jer iz sadržaja iste slijedi da su između ostalih, predmetne nekretnine stečene brakom RC i tužitelja, a na temelju čega je RC svom sinu dala pravo da u njezino ime, a za svoj račun izvršava sva vlasnička prava (posjedovanje, korištenje, uključujući i pravo na plodovi) bez ikakve naknade, a da je pritom izjava dana radi toga kako bi svom sinu omogućila nesmetano korištenje navedenih nekretnina nakon što je njezin suprug otkazao ugovor o zakupu istih.

13. Vezano za postavljeno pitanje a kojim se problematizira sadržaj ili ovlast davanja u zakup nekretnine tom ovlašteniku i ovlast ostvariti i štititi posjed vlasnik koji je prenio ovlaštenje davanja u zakup određene stvari ima i ovlast ostvarivati i štititi posjed (tako i ovaj sud u Rev 161/2022 od 20. travnja 2022.). U konkretnom slučaju zaštita posjeda ostvaruje se po pretpostavkama koje se u slučaju zajedničkog vlasništva odnose na pravila o nedjeljivim obvezama.

14. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Pisana izjava o prijenosu vlasničkog prava bračnog druga kao izvanknjižnog vlasnika/suvlasnika na bračnoj stečevini na drugu osobu predstavlja pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (prava na posjed) iz čl. 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

15. Budući da zbog pogrešne primjene materijalnog prava nižestupanjski sudovi nisu utvrdili sve ostale odlučne činjenice koje se odnose na ovlast davanja u zakup zemljišta, ovlast ostvariti i štititi posjed, a s tim u vezi i ovlast otkaza ugovora o zakupu, činjenično stanje ostaje kao nepotpuno utvrđeno pa je stoga na temelju odredbe čl. 391. toč. 7. ZPP obje nižestupanjske presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene nedostatke u odnosu na izneseno shvaćanje te ponovno odlučiti o zahtjevima tužitelja i tuženika i donijeti novu i zakonitu odluku.

16. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 4. ZPP).

Zagreb, 4. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil