Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3821/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Bogdanki Puhalo-Trbojević, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika osiguravajućeg društva Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnici Nataši Mijić Scheidl, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-301/2022-14 od 23. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-301/2022- 14 od 23. svibnja 2023. u dijelu pobijane točke I. izreke, kojim je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi štetu u iznosu od 14.196,70 eur, sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 13. svibnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine teku po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje te za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,5% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje navedena presuda u dijelu pobijane točke I. izreke, kojim je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi štetu u pobijanom iznosu od 3.720,88 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 13. svibnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine teku po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje te za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,5% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje odluka o troškovima parice iz točke II. navedene presude u dijelu, kojim je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici troškove parnice u iznosu od 2.079,95 eur, sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 23. svibnja 202. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 5,5% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, kao i u točki IV. izreke.

IV. Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava odluka o troškovima postupka iz točke II. navedene presude u dijelu, u kojem je tuženik obvezan tužiteljici naknaditi troškove u iznosu od 1.771,82 eur, sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 23. svibnja 202. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 5,5% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te se u tom, daljnjem dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

V. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 564,91 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku osiguravajućem društvu Euroherc osiguranje d.d. da tužiteljici FĐ nadoknadi štetu, u iznosu od 19.642,98 eura (slovima: devetnaest tisuća šesto četrdeset dva eura i devedeset osam centa), koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 148.000,00 kn (slovima: sto četrdeset osam tisuća kuna), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 13. svibnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine teku po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje te za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,5% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku osiguravajućem društvu Euroherc osiguranje d.d. da tužiteljici FĐ naknadi troškove postupka, u iznosu od 3.851,76 eura (slovima: tri tisuće osamsto pedeset jedan euro i sedamdeset šest centa), koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 29.021,09 kn (slovima: dvadeset devet tisuća dvadeset jednu kunu i devet lipa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 23. svibnja 2023. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 5,5% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. II., a do zatraženog iznosa od 4.324,38 eura, koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 32.852,04 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje su zahtijevane počevši od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, zahtjev tužiteljice FĐ za naknadu troškova postupka odbija se.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranja d.d. za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 2.487,50 eura, koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 18.742,07 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje su zahtijevane počevši od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.“

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu kojom istu pobija u točki I., II. i IV. izreke, u dijelu kojim je obvezan na isplatu naknade štete u iznosu od 17.917,58 eur, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima a tuženiku dosude parnični troškovi uvećani za troškove žalbenog postupka.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U predmetnom postupku tužiteljica potražuje štetu nastalu povodom štetnog događaja od 4. kolovoza 2021., kada je njezina majka smrtno stradala kao putnik u osobnom vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao VĐ a koje je u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženika. Tuženik je tužiteljici povodom njezinog zahtjeva za naknadu štete od 13. svibnja 2022. isplatio nesporni iznos štete od 186.500,00 kn i to 185.000,00 na ime neimovinske štete i 1.500,00 kn na ime imovinske štete.

6. U postupku nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija niti odgovornost tuženika, ali je i u ovoj žalbenoj fazi, sporna visina pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu te tijek zateznih kamata.

7. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio, da na temelju iskaza tužiteljice kao stranke, da je ona najstarije od troje djece u obitelji, da je njezina majka bila domaćica i da nije radila, da su u obitelji uvijek svi bili jako povezani i da je malo obitelji tako složno, da je u doba nastanka predmetnog štetnog događaja živjela s majkom u zajedničkom domaćinstvu, da nije udana te da i danas živi s ocem iako ponekad zna otići k dečku, da je u vrijeme prometne nezgode u kojoj joj je poginula majka bila zaposlena jer radi od svoje osamnaeste godine, a rođena je **.**.1989., da je u vrijeme kada joj je smrtno stradala majka financijski pridonosila u kućanstvo i da su, dapače, svi u obitelji sudjelovali u troškovima kućanstva i u svim ostalim troškovima, da je s majkom bila posebno povezana, da joj mama jako fali te da se i danas najbolje osjeća u crnini.

7.1. Iz takvog kazivanja tužiteljice proizlazi da ona, kako to tvrdi tuženik, nije bila osoba koja bi bila na odgoju i skrbi majke. Naprotiv, u momentu kada je majka tužiteljice poginula u štetnom događaju koji je predmetom odlučivanja u ovoj parnici tužiteljica je imala 32 godine (jer je rođena **.**.1989., a štetni događaj se odigrao 04. kolovoza 2021. godine) te je bila zaposlena.

7.2. Međutim, ujedno je iz iskaza tužiteljice uočljivo da je, iako zaposlena i s prihodima, u času kada joj je smrtno stradala majka, tužiteljica živjela s njom u zajedničkom domaćinstvu i da je, s obzirom na to da tvrdi kako je financijski pridonosila kućanstvu, između nje i njezine majke (i oca) postojala trajnija ekonomska zajednička sa zajedničkim življenjem.

8. U trenutku kada je smrtno stradala u štetnom događaju od 04. kolovoza 2021. godine majka tužiteljice EĐ imala nepunih 59 godina (prema potvrdi Policijske postaje Opatija od 13. rujna 2021. godine, s lista 10. sudskog spisa, pokojna EĐ bila je rođena **.**.1962.). Radi se o dobi u kojoj, prema redovnom tijeku stvari, nije za očekivati da će bilo koja osoba preminuti pa tako niti tužiteljica nije niti mogla niti trebala očekivati smrt majke još niz godina budući da nije utvrđeno da bi ista bolovala od kakve bolesti koja bi do toga mogla dovesti. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje, da zbog istaknute činjenice, da je u štetnom događaju od 04. kolovoza 2021. godine, osim majke koja je poginula, teško tjelesno ozlijeđen i otac tužiteljice GĐ, ista još intenzivnije proživljava smrt majke jer je briga za oca navodi da svakodnevno promišljanje o gubitku majke.

9. Zato prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljici pripada, na temelju 1101. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/2022; u daljnjem tekstu: ZOO) pravo na isplatu pravične novčane naknade od 330.000,00 kn, odnosno daljnjih 145.000,00 kn, odnosno 19.244,81 eur a s obzirom na čl. 48. st. 1., 2. i 6. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22 – Ispravak; u daljnjem tekstu: Zakon) te čl. II. st. 4. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 85/22; u daljnjem tekstu: Odluka) kojim je predviđeno, da se u razdoblju od 05. rujna 2022. godine u 00:00 sati do 31. prosinca 2023. godine u 24:00 sati u sudskim odlukama dvojno iskazuje iznos novčane obveze, i to uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro te u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz čl. 14. citiranog Zakona.

10. Što se tiče imovinske štete, a nju tužiteljica traži po osnovi troškova crnine, u paušalnom iznosu od 3.000,00 kn, o visini takve štete sud je odlučio uz primjenu pravila iz odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a, dakle prema slobodnoj ocjeni. Uzeo je, pritom, u obzir dio stranačkog iskaza tužiteljice u kojemu je navela da je morala kupiti cjelokupnu novu odjeću crne boje, da je za to utrošila ukupno 10.000,00 kn, da je crninu nosila godinu dana te da se i danas najbolje osjeća u crnini.

Uzimajući u obzir gotovo notorne cijene odjeće, pa tako i one crne boje, a vodeći računa i o upravo naznačenom dijelu iskaza tužiteljice te o odredbi čl. 223. st. 1. ZPP-a, sud drži da tužiteljici po osnovi imovinske štete pripada upravo zahtijevani iznos od 3.000,00 kn, o čemu je odlučeno na temelju čl. 1089. i 1090. ZOO.

11. O zateznim kamatama sud je odlučio primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOUP-a, koja je izmijenjena kroz čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZOOUP-a od 22. prosinca 2014. godine (iz Narodnih novina broj 152/14), a kojom je propisano da u slučaju neizvršavanja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz stavka 1. članka 12. ZOOUP-a, dakle u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

12. Budući da je tužiteljica zahtjev tuženiku podnijela preporučenom pošiljkom 13. svibnja 2022. godine, upravo taj dan predstavlja dan podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku te, posljedično, upravo od toga dana tužiteljici pripada i pravo na tijek kamata na zahtijevani iznos naknade štete.

13. Osnovano tuženik prigovara stavu prvostupanjskog suda da, zbog toga što je tužiteljica bila s majkom blisko povezana, kao najstarije dijete vezano uz primarnu obitelj, istoj pripada naknada štete u iznosu od 330.000,00 kn, kako je to naveo prvostupanjski sud.

14. Prema Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete, prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH 29. studenog 2002. broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, zbog smrti roditelja pravi se razlika u visini naknade koja se može dosuditi djetetu koje se nalazi na odgoju i skrbi kod roditelja i djetetu, pri čemu je visina novčane naknade za dijete koje se nalazi na odgoju i skrbi kod roditelja viša od one za dijete (za duševne bolove zbog smrti bliskog srodnika za slučaj smrti roditelja djetetu koje se nalazi na odgoju i skrbi kod roditelja pripada naknada u iznosu od 220.000,00 kn, a djetetu koji nije na skrbi 150.000,00 kn), a koji iznosi su na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., izmijenjeni na način da su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., povećani u novčanim jedinicama (kune) za 50%.

15. Tužiteljica je prema vlastitom iskazu u vrijeme smrti majke bila zaposlena, u dobi od 32 godine, te se ne može smatrati da je ista bila dijete na odgoju i skrbi kod roditelja, neovisno o tome što je s istima živjela u zajedničkom domaćinstvu, što su bili upućeni jedni na druge i složna obitelj, te na relativno mladu dob majke prilikom štetnog događaja.

16. Radi toga tužiteljici, imajući na umu sve citirane okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade na temelju čl. 1101. ZOO, pripada naknada u 30.000,00 eur. S obzirom na to, da je tuženik nesporno isplatio s tog osnova štete iznos od 185.000,00 kn, odnosno 24.553,72 eur, tužiteljici pripada daljnji iznos pravične novčane naknade od 5.446,28 eur, dok je u preostalom dijelu (14.196,70 eur) njezin zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

17. Tužiteljica će naime neminovno još dugi niz godina trpjeti duševne boli zbog smrti majke, ali ista je u vrijeme njezine smrti bila odrasla i financijski i u svakom drugom pogledu samostalna osoba, pa dosuđivanje iznosa naknade štete u iznosu višem od 30.000,00 eur, po mišljenju ovog suda nije opravdano.

18. Neosnovano tuženik prigovara odluci o zateznim kamatama, koje su pravilno dosuđene od dana podnošenja zahtjeva, budući da on nije u cijelosti izvršio svoju zakonsku obvezu isplatom citiranog, nespornog iznosa naknade štete (što uostalom i u žalbi priznaje jer navodi da smatra da duguje daljnji iznos od 1.327,23 eura). Zato je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP, kada je tuženika obvezao na isplatu zatezne kamate na daljnji opravdani iznos naknade štete od dana podnošenja zahtjeva tužiteljice, koji među strankama nije sporan.

19. Neosnovano se prigovara i primjeni odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 126/22).

19.1. Odredbom Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi za rad troškova (NN br. 112/12) je propisano da sud, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme

donošenja odluke o trošku postupka. Budući da je Tarifa/12, sukladno njezinom dijelu XIX., stupila na snagu danom objave u Narodnim novinama, dakle 19. prosinca 2012. godine, upravo njezine odredbe je osnovano primijenio prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o nadoknadi troškova postupka na teret tuženika, imajući u vidu da je do odlučivanja o meritumu u ovom sporu došlo prilikom objave presude, dakle 23. svibnja 2023. godine, odnosno nakon što je Tarifa/12 stupila na snagu.

19.2. Budući da je 05. studenog 2022. godine na snagu stupila Izmjena Tarife/22 (Narodne novine broj 126/22), prema kojoj je vrijednost boda 15,00 kn (umjesto ranije vrijednosti boda od 10,00 kn), pa kako je glavna rasprava u predmetnom sporu zaključena na ročištu koje je održano 05. svibnja 2023. godine, osnovano je sud primijenio vrijednost boda od 15,00 kn, odnosno 1,99 eur, kada je odlučivao o troškovima tužiteljice.

20. Radi toga je prvostupanjska odluka djelomično preinačena u dijelu, kojim je sud dosudio tužiteljici iznos od 14.196,70 eur sa zakonskom zateznom kamatom, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

21. Tuženik je kvantitativno uspio u sporu u omjeru od ca 72%, a tužiteljica od 26%, dok je tužiteljica u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti, budući da se tuženik u cijelosti protivio tužbenom zahtjevu. Radi toga razlika u korist tužiteljice iznosi 54%. Radi toga tužiteljici, od pravilno utvrđenog ukupnog troška u iznosu od 3.851,76 eura, a koji se sastoji od troška sastava tužbe, zahtjeva za naknadu štete od 13.5.2022., jednog obrazloženog podneska, jednog podneska po Tbr. 8/2 OT, zastupanja na tri ročišta te troškova sudskih pristojbi na tužbu i presudu, pripada razmjerni dio od 2.079,95 eur, dok je u ostalom dijelu (za 1.771,82 eur) zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.

Tuženiku pripada i razmjerni dio troškova za sastav žalbe u omjeru od 46%, koliko iznosi njegov uspjeh, što iznosi 564,91 eur.

22. U skladu s navedenim, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 3. te u odnosu na troškove postupka, na temelju čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 4. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić