REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-82/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Tomić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Prima porta d.o.o., Split, Vinogradska 74, OIB: 56006104417, kojeg zastupa punomoćnik Teo Tomić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku br. Gž R-89/2024-3 od 22. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-920/2021 od 12. lipnja 2024., u sjednici održanoj 4. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbija se kao neosnovan glede postavljenih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se kao nedopušten glede povrede ljudskih prava zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku br. Gž R-89/24-3 od 22. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-920/2021 od 12. lipnja 2024.
2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385. a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koje podnositelj smatra važnima za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao i zbog osobito teške povrede ljudskog prava, prava na rad zaštićenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Prijedlog dijelom nije osnovan, a dijelom nije dopušten.
5.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavljaju se sljedeća pitanja:
„1. Da li sud prilikom odlučivanja o dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu ispituje isključivo razloge navedene u toj odluci koje predstavljaju razlog za otkaz?
2. Da li je sud postupio protivno raspravnom načelu, odnosno da li je sud prekoračio granice svojih ovlaštenja ako je u parnici radi utvrđivanja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu utvrdio da je otkaz opravdan ali iz drugih razloga, a ne onog/ih koji su navedeni u odluci o otkazu ugovora o radu?
3. Da li je poslodavac dužan radniku omogućiti obranu, ako je izvjesno da bi radnikova obrana, da je iznesena odvratila poslodavca od donošenja odluke o otkazu jer bi radnik svoje ponašanje opravdao?
4. Da li je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu?
5. Da li radnik može učiniti osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa za vrijeme kada zbog korištenja godišnjeg odmora, bolovanja ili dr. opravdanih razloga nije bio na radnom mjestu?“.
5.2. Kao razlog važnosti za prva četiri postavljena pitanja tužitelj ukazuje na drugačiju sudsku praksu Županijskog suda u Rijeci br. Gž R-1/2019-2 od 13. veljače 2019. i Gž R-1212/2020-3 od 6. lipnja 2022., dok glede petog postavljenog pitanja ukazuje na odluku revizijskog suda u predmetu Rev-2711/1999-2 od 27. siječnja 2000.
6. Prema ocjeni revizijskog suda postavljena pitanja nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, prva dva pitanja polaze od činjeničnog stanja koje nije utvrđeno u ovom predmetu, budući da nižestupanjski sudovi nisu odbili tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu iz razloga koji su drugačiji od onih koji su navedeni u samom obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu. Jednako tako niti druga dva pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da omogućavanje iznošenja obrane ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Isto tako, nižestupanjski sudovi svoje odluke nisu utemeljili na shvaćanju da bi teret dokaza u ovom slučaju bio na tužitelju, a ne na tuženiku kao poslodavcu.
7. Glede petog postavljenog pitanja valja istaći da odluku na koju se tužitelj poziva kao razlog važnosti ne zauzima shvaćanje o tome je li moguće osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa počiniti u vrijeme bolovanja ili godišnjeg odmora, već su činjenična utvrđenja drugačija. Stoga ta odluka ne predstavlja odgovarajući razlog važnosti za postavljeno pitanje.
8. Slijedom navedenog prijedlog za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP glede postavljenih pitanja nije osnovan, radi čega je valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
9. Prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
10. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na rad.
11. Naime, tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije zapravo izražava svoje nezadovoljstvo odluka nižestupanjskih sudova, a te odluke ne mogu se nazvati arbitrarnim, budući su dani jasni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi smatraju tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim. Isto tako činjenica da tužitelj smatra da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu ne znači da bi tužitelju bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo.
12. Stoga, prema shvaćanju revizijskog suda, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno koje temeljno ljudsko pravo, radi čega je valjalo prijedlog za dopuštenje revizije iz čl. 385. a st. 2. ZPP odbaciti kao nedopušten primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 4. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
