Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1855/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja,u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umičević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Mirele Mijoč Kramar kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupanog po ravnatelju OR, a isti po punomoćniku GR dipl. iur. zaposleniku tužitelja u Odjelu za pravne poslove Središnje službe-Gospić, protiv tuženika VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Raviću, odvjetniku u Novom Marofu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-215/2020-48 od 8. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-215/2020-48 od 8. ožujka 2023. u dijelu pod točkom I izreke kao i u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima parničnog postupka pod točkom II izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3 koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 8.134,21 euro/61.287,18 kn sa zateznim kamatama koje na iznos od 6.611,75 eura/49.816,20 kn teku od 24.11.2019., a na iznos od 1.522,46 eura/11.470,98 kn teku od dana podnošenja ove tužbe do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3 naknaditi tuženiku VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.725,37 EUR/13.000,00 kn1 (slovima: tisuću sedamsto dvadeset pet EUR i trideset sedam centi /trinaest tisuća kuna), u roku od 15 dana, dok se preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 298,62 EUR/2.250,00 kn odbija.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj u dijelu pod točkom I izreke kao i u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima parničnog postupka pod točkom II izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tužitelja podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28713,89/14 i 70/19,80/22 ,114/22,155/23- dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, međutim počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se osnovano poziva tužitelj jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može na pravilan način ispitati jer ista ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete, po osnovi isplaćenih mirovina obitelji pok. BR koji je smrtno stradao u štetnom događaju od 26. rujna 2016. a za koji je odgovoran PR, ovdje tuženik, temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju ( Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 62/18, 115/18, 102/19, 84/2, 119/22-dalje ZMO).

6. Među strankama nije sporno da tvrtka Vijadukt d.d. Zagreb 26. rujna 2016. izvodila građevinske radove asfaltiranja, da je tuženik kao zaposlenik te tvrtke upravljao asfaltnim finišerom, a za njime zaposlenik tvrtke Vijadukt d.d. pokojni UR koji je upravljao vibracijskim valjkom te da je tijekom obavljanja tog posla nastao predmetni štetni događaj u kojem je UR smrtno stradao.

6.1. Također nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru, posl.br. K-286/2017 od 20.2.2019. tuženik oglašen krivim za izazivanje predmetnog štetnog događaja, te da je obitelji pokojnog BR priznato pravo na obiteljsku mirovinu koja je isplaćena u utuženom razdoblju.

6.2. Međutim ovdje je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva odnosno sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja u kojem je smrtno stradao pok. UR.

7. Prema čl. 161. st. 2. i 3. ZMO-a, ovdje tužitelj, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje - dalje HZMO ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, ako je štetu uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno, a za štetu odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

8. Tužitelj u žalbenim navodima u bitnome ističe da je nerazumljiv i kontradiktoran zaključak prvostupanjskog suda, da iako je tuženik nepravilnim rukovanjem strojem (asfaltnim finišerom) kojim se kretao ispred stroja vibracijskog valjka a kojim se kretao iza njega pok. UR, da do štetnog događaja u kojem je smrtno stradao UR ne bi došlo da je radnik UR primijenio mjere zaštite na radu na način da je koristio sigurnosni pojas koji je namijenjen upravo za to da spriječi ispadanje osobe koja rukuje predmetnim strojem.

9. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

- da je zbog štetnog događaja koji je predmet ovog postupka protiv tuženika vođen kazneni postupak koji je pravomoćno okončan tako što je tuženik presudom Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: K-286/2017 od 20.2.2019. oglašen krivim što je 26. rujna 2016. oko 18,30 sati u Pristavi bb, Općina Tuhelj, zaposlen u trgovačkom društvu „Viadukt“ d.d. na radnom mjestu rukovatelja građevinskim strojevima, strojara na finišeru, upravljao radnim strojem finišer, marke „Vogele“, tip „6-73“, broja šasije [broj šasije] za upravljanje kojim je osposobljen, nerazvrstanom cestom makadamskom cestom koju je idućeg dana trebao asfaltirati, te se u svrhu premještanja finišera na to radilište kretao uzbrdo ispred stroja valjak marke „Bomag“, tip bw138ac, broja šasije [broj šasije], kojim je upravljao djelatnik istog trgovačkog društva Mišo Štefanac u istom smjeru kako bi valjak također premjestio na novo radilište, olako držeći da do štetnih posljedica neće doći, protivno čl. 68. Zakona o zaštiti na radu, propustio poslove obavljati na siguran način i s dužnom pažnjom, te stavio polugu mjenjača u neutralan položaj, uslijed čega je došlo isključivanja prijenosa pogona asfaltnog finišera, pri čemu je propustio poduzeti radnju kočenja i transportnu brzinu kretanja finišera prilagoditi kosini terena po kojoj se radni stroj finišer kretao, iako je zbog svog višegodišnjeg radnog iskustva na tom stroju te budući da je osposobljen za rukovanje istim, morao biti svjestan da bi zbog navedenog moglo doći do nekontroliranog kretanja asfaltnog stroja finišera unatrag, što se zbog opisanog postupanja i dogodilo te se finišer kojim je upravljao, počeo kretati unazad udarivši u prednji dio valjka, zbog čega je došlo do guranja valjka nizbrdo i prevrtanja istog, uslijed čega je vozač valjka BR pao pod valjak, zadobivši pritom višestruke ozljede od kojih je na mjestu preminuo, da je dakle iz nehaja, pri izvođenju pojedinih radova, postupajući protivno propisima i opće priznatim pravilima struke, izazvao opasnost za život ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti - teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti - opisano u članku 222. stavak 4. u vezi stavka 3. Kaznenog zakona u vezi članka 221. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 222. stavku 4. Kaznenog zakona., pa je zbog toga osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi tako što je jedan dan zatvora zamijenjen sa dva sata rada,

- da iz rješenja tužitelja broj P/I-140/03/18-01/03431823902, Ur. broj: 341-06-05/3- 17-008680 od 16. travnja 2018. proizlazi da je AR, sinu umrlog osiguranika BR priznato pravo na obiteljsku mirovinu,

- da iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da su povrede od kojih je osiguranik tuženika UR preminuo okvalificirane kao povrede na radu,

- da iz spisa Državnog inspektorata, Područni ured Varaždin broj Klasa: UP/I-116- 02/16-41/44 u kojem je i Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 10. listopada 2016.je utvrđeno da je u povodu smrtne ozljede radnika BR obavljen inspekcijski nadzor, da su tuženik i UR bilo osposobljeni za rad na siguran način za poslove strojara i vozača asfaltnog finišera, da su bili zdravstveno i stručno sposobni za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada za rad sa strojevima i uređajima s povećanim opasnostima kojima su u vrijeme štetnog događaja rukovali, da je radnik UR koristio osobna zaštitna sredstva, da je radovima rukovodio CR za kojeg je predočena relevantna dokumentacija, da je RR bio ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu za kojeg je također predočena relevantna dokumentacija, da se u trenutku nastanka u blizini nalazio ČR osposobljen za pružanje prve pomoći osobama na radu, da su za strojeve s povećanim opasnostima s kojima se tom zgodom radilo predočena važeća uvjerenja o ispitivanju od strane ovlaštenog društva, da je tuženik tada radio kao zaposlenik trgovačkog društva VIADUKT BANOVINA d.o.o., da je naručitelj radova bila Općina Tuhelj, da za planirane radove ugovorene i naručene narudžbenicom na asfaltiranju navedenih putova nije predočena projektna dokumentacija kao ni sastavni plan izvođenja radova, a investitor nije uspostavio privremeno gradilište u skladu s Pravilnikom o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima te da je Rješenjem inspektora zabranjena poslodavcu VIADUKT d.d Zagreb uporaba strojevima kojima se rukovalo u vrijeme nastanka štetnog događaja zbog nastalih promjena radi kojih postoje rizici za sigurnost i zdravlje radnika,

- da iz dopisa trgovačkog društva Viadukt d.d. u stečaju proizlazi da to trgovačko društvo ne raspolaže dokumentacijom o evidenciji radnih sati za tuženika i radnika BR,

- da iz Obračuna izvršenih isplata članu obitelji pokojnog BR proizlazi da mu je u utuženom razdoblju po tom osnovu isplaćeno 61.287,18 kuna, a iz Odštetnog zahtjeva od 5. studenoga 2019. da je tužitelj tuženiku postavio odštetni zahtjev kojim potražuje isplatu dijela tog iznosa koji se odnosi na razdoblje od 1.7.2017. do 31.10.2019, dok preostali iznos potražuje podnošenjem ove tužbe,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu Damira Tomašeka proizlazi da su tom zgodom kad se dogodio predmetni štetni događaj bile primijenjene mjere i sredstva zaštite na radu od strane poslodavca, da su strojevi kojima su rukovali bili ispitani od strane ovlaštene ustanove i ispravni, da su radnici UR i PR na dan predmetnog štetnog događaja radili 2 sata i 30 minuta izvan redovnog radnog vremena, ali da taj prekovremeni rad nije utjecao na nepravilan rad tuženog VR zbog kojeg je došlo do nekontroliranog kretanja asfaltnog finišera unatrag, da na to nije utjecao niti izostanak osobe zadužene za rukovođenje radovima i zaštitu na radu, jer su strojevima rukovali radnici koji su bili osposobljeni za samostalno rukovanje istima, da radnici PR i UR nisu radili sa dužnom pažnjom u skladu s čl. 68. Zakona o zaštiti na radu, jer da je PR isključio prijenos pogona stavljanjem poluge mijenjača u neutralan položaj na nagibu na kojem to nije dopušteno činiti i nije poduzeo radnju kočenja, a UR nije koristio sigurnosni pojas koji služi da u slučaju potrebe rukovatelja zadrži na sjedištu i time spriječi njegovo ispadanje iz stroja , da je do nekontroliranog kretanja asfaltnog finišera unatrag došlo zbog krive procjene radnika PR VR koji je podcijenio rizike i opasnosti na način da je pokušao izvršiti operaciju promjene brzine na pošljunčanom putu nagiba cca 20%, dužine 140 m i širine 3,60 metara, da se na ovakvim strojevima promjena brzine obavlja isključivo na ravnim podlogama tj. terenima, da je prilikom kretanja asfaltnog finišera unatrag isti udario u prednji dio valjka i gurao ga niz pošljunčani put zbog čega je valjak udario u žičanu ogradu te se prevrnuo pri čemu je radnik UR ispao sa sjedišta stroja, valjka i pao na pošljunčani put, da je nakon što je radnik UR pao na pošljunčani put preko njega dijelom prešao asfaltni finišer, da je radnik UR ostao ispod navedenog radnog stroja te je zbog zadobivenih ozljeda na mjestu preminuo, da radnik UR nije koristio sigurnosti pojas dok je upravljao vibracijskim valjkom koji služi upravo za to da ako dođe do prekretanja stroja rukovatelja zadrži na sjedištu i samim time spriječi nastajanje ovakvih povreda te da je pokojni UR u slučaju da je koristio sigurnosti pojas imao šanse preživjeti, a bez toga šanse za preživljavanje uopće nije bilo,

- da je na primjedbe tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka da nije jasno temeljem čega je vještak zaključio da stradali UR nije radio sa dužnom pažnjom odnosno da nije koristio sigurnosni pojas, a s obzirom da nije bilo moguće ispitati vibracijski valjak od strane Centra Ivan Vučetić zbog mehaničkih oštećenja koja su nastala prilikom predmetne nesreće pa tako nije bilo moguće provesti ispitivanje ispravnosti stroja i to sigurnosnog pojasa, kočnica i signalnih elemenata prilikom nesreće, vještak je otklonio te prigovore tužitelja navodeći da stroj, vibracijski valjak, ima važeći zapisnik o pregledu i ispitivanju radne opreme izdane od Zavoda za istraživanje i razvoj sigurnosti d.o.o. iz kojeg proizlazi da stroj zadovoljava sve potrebne uvjete koji se pregledom trebaju utvrditi pa stoga nije upitno da je ispitivanjem provjerena i ispravnost sigurnosnog pojasa.

10. Prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka temeljeći svoju odluku na zaključcima iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu kao i pismenog očitovanja vještaka koji je pojasnio zbog čega smatra da je sigurnosni pojas na vibracijskom valjku bio ispravan a kojim je upravljao pok. UR, izvodi pravni zaključak da do smrtnog stradavanja UR ne bi došlo da je koristio sigurnosni pojas jer u takvoj situaciji ne bi došlo do njegovog ispadanja iz stroja - vibracijskog valjka pa da stoga ovdje tuženik nije odgovoran za nastanak štetnog događaja jer šteta nije nastala zbog njegove krivnje.

10.1. Međutim ovakav pravni zaključak prvostupanjskog suda je nerazumljiv, proizvoljan te u suprotnosti sa provedenim dokazima u ovom postupku te je utemeljen na zaključcima vještaka koji se nalazom i mišljenjem upustio u prosuđivanje odgovornosti i uzročno -posljedične veze između mehanizma nastanka štetnog događaja i smrtne posljedice a što nije u nadležnosti vještaka već suda, iako i sam vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je teško odgovoriti na pitanje da li bi smrtna posljedica pa i tjelesno ozljeđivanje bili spriječeni da je pok. UR koristio sigurnosni pojas.

11. Prvostupanjski sud kod prosudbe je li stroj - vibracijski valjak imao ispravan sigurnosni pojas zanemaruje okolnosti da je zbog mehaničkih oštećenja na stroju - vibracijskom valjku bilo nemoguće izvršiti ispitivanja predmetnog stroja nakon nesreće pa je stoga i u tom dijelu zaključak suda manjkav neovisno što su ispitivanja stroja koja su provedena 20. svibnja 2016. od strane ZIRS-a ukazivala na ispravnost stroja s obzirom da se štetni događaj desio 26. rujna 2016.

12. Nadalje prvostupanjski sud kod svog pravnog zaključka u potpunosti zanemaruje sve ostale rezultate provedenog dokaznog postupka a koji ukazuju na propuste u postupanju tuženika a koji je upravljao asfaltnim finišerom i koji je zbog štetnog događaja u kaznenom postupku pravomoćnom presudom oglašen krivim zbog nastanka štetnog događaja u kojem je smrtno stradao pok. UR.

13. Ovdje valja reći da na temelju odredbe 12. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim time da je građanskopravna odgovornost šira a u pogledu građanskopravne odgovornosti u ovom konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije dao jasne razloge o odlučnim činjenicama niti je sveobuhvatnom analizom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje a na što osnovano ukazuje tužitelj u žalbenim navodima.

14. Stoga je iz svih naprijed navedenih razloga valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te će prvostupanjski sud u nastavku postupka otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te nakon ponovno provedenog postupka donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku .

15. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 371. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

16. Tuženik je odbijen s potraživanjem troška odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka ( čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević