Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1415/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja,u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis,članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužiteljica ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku odvjetniku Miji Banu, iz Koprivnice, protiv tuženika AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vuljak & Vuljak d.o.o. Koprivnica, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-51/2021-33 od 29. studenog 2022., dana 4. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika AĆ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-51/2021-33 od 29. studenog 2022., u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev 1. tužitelja ĆĆ u iznosu od 796,34 eura, te zahtjev 2. tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 1.061,78 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama, kao i dijelu pod točkom V. izreke.
II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev 1. tužitelja za iznos od 265,44 eura, te zahtjev 2. tužiteljice za iznos od 265,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama i sudi:
Odbija se zahtjev 1. tužitelja za iznos od 265,44 eura, te zahtjev 2. tužiteljice za iznos od 265,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama.
III. Nalaže se 1. tužitelju ĆĆ i 2. tužiteljici ZĆ naknaditi tuženiku AĆ trošak žalbe u iznosu od 232,26 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je dužan naknaditi 1. tužitelju iznos od 1.061,78 eura, te 2. tužiteljici iznos od 1.327,23 eura, kao i naknaditi im trošak parničnog postupka u iznosu od 961,58 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.
2. Sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 630,89 eura za 1. tužitelja, te u iznosu od 265,45 eura za 2. tužitelja, 1. i 2. tužitelji su odbijeni.
3. Protiv te presude žali se tuženik u dijelu pod točkom I., III. i V. izreke iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, kao ni one na koje ovaj sad pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Djelomično su osnovani žalbeni navodi, jer sud prvog stupnja, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, nije pravilno primijenio materijalno pravo dosudivši tužitelju pravičnu novčanu naknadu štete u previsokom iznosu.
7. Naime, nesporno je da je tuženik pred policijskim službenicima izjavio prijetnju 1. i 2. tužiteljima navodeći da će ih zaklati i ubiti kao mačke, te im bombom raznijeti kuću, što je tuženik u svom iskazu i potvrdio, te je presudom Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj K-64/21-3 od 6. svibnja 2021. godine osuđen zbog dva kaznena dijela protiv osobne slobode – prijetnjom na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci uz primjenu uvjetne osude u roku od jedne godine, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja ocijenio odgovornost tuženika za štetu.
8. Pri tome neosnovano tuženik navodi da sud prvog stupnja nije ocjenjivao doprinos 1. i 2. tužitelja nastanku štete, sukladno odredbi čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), budući da je tuženik sam potvrdio da je tu prijetnju izrekao, a nije pridonio u spis nikakav dokaz, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP, koji bi ga oslobodio od odgovornosti, što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja. Činjenica vođenja kaznenog postupka protiv 1. tužitelj, koji nije pravomoćno dovršen, ne predstavlja razlog zbog kojeg bi se drugačije ocijenila odgovornost za štetu u ovom postupku.
9. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra i dopune tog nalaza, proizlazi da se tužitelj psihijatrijski liječi radi psihičkog poremećaja u vidu kronificiranog PTSP-a kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, a da je nakon štetnog događaja došlo do pogoršanja psihičkog stanja uz javljanje pojačane nervoze i tjeskobe i tjelesnih korelata u vidu gubitka apetita, uz nesanicu i promjene raspoloženja, zbog čega je pretrpio sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od mjesec dana i manjeg intenziteta u trajanju oko tri mjeseca, te mu je privremeno kroz tri mjeseca smanjena životna i radna aktivnost za oko 15%.
10. Isto tako i 2. tužiteljica se više od deset godina liječi radi epilepsije uz anksiozno- depresivne simptome, psihoorganske etiologije što predstavlja predispoziciju smanjene otpornosti na stresna zbivanja, a nakon štetnog događaja došlo je do pogoršanja psihičkog stanja, te se pojačala tjeskobnost, strahovanje i depresivnost, zbog čega je pretrpjela sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od mjesec dana i smanjenog intenziteta oko šest mjeseci zbog čega će kroz šest mjeseci trpjeti smanjenje životne aktivnosti oko 20%.
11. Ocjenjujući nalaz vještaka i dopunu tog nalaza sud prvog stupnja pravilno je, sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) dosudio 1. i 2. tužiteljima pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, ocijenivši da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju.
12. Međutim, sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo dosudivši 1. i 2. tužiteljima tu naknadu u previsokom iznosu, jer je zbog pretrpljenog straha kod njih smanjenje životnih aktivnosti privremeno, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo dosuditi 1. tužitelju tu naknadu u iznosu od 796,34 eura, a 2. tužiteljici iznos od 1.061,78 eura, vodeći računa o jačini i trajanju pretrpljenog straha, te cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.
13. Stoga je preinačenjem prvostupanjske presude valjalo odbiti tužbeni zahtjev 1. tužitelja za iznos od 265,44 eura, te 2. tužiteljice za iznos od 265,45 eura, čime je materijalno pravo pravilno primijenio.
14. Sud prvog stupnja pravilno je, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP dosudio 1. i 2. tužiteljima trošak parničnog postupka i za svoju odluku dao valjani obrazložene razloge, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
15. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu.
16. Budući da je tuženik djelomično uspio sa žalbom, to mu je dosuđen trošak žalbe primjenom Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).
17. Pri tome mu nije dosuđen zatraženi trošak sudske pristojbe, budući da je tuženiku odobrena sekundarna pravna pomoć na temelju čl. 16. st. 4. i čl. 17. stavka 1. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine broj 143/13 i 98/19), a koje se odnosi i na pristojbu, što je i sam tuženik naveo u svom podnesku od 13. siječnja 2023., zbog čega mu taj trošak nije nastao.
U Zagrebu 4. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Željka Rožić Kaleb