REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-2469/2024-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, Marulićeva ulica 5, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave Pazin, Pazin, Prolaz F. Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1569/23-12 od 24. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda Rijeci, poslovni broj: Us I-1569/23-12 od 24. travnja 2024. II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/22-02/182, URBROJ: 443-02-02-17-23-94 od 12. srpnja 2023. Ujedno se odbija i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

2. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/22-02/182, URBROJ: 443-02-02-17-23-94 od 12. srpnja 2023., u točci 1. utvrđeno je da je dana 23. lipnja 2022. postalo izvršno rješenje istoga tijela, KLASA: UP/I-362-02/22-02/182, URBROJ: 443-02-02-17-22-3 od 3. ožujka 2022., kojim je vlasnici/investitorici MO, ovdje tužiteljici, naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja rješenja uskladi gradnju (rekonstrukciju) građevine ugostiteljsko - turističke namjene - caffe bar

- buffet na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], građenu (rekonstruiranu) protivno pravomoćnoj građevinskoj dozvoli, KLASA: UP/I-361-03/19-01/000126, URBROJ: 2168/02-03/010- 19-0008 od 3. prosinca 2019., s propisima kojima se uređuje gradnja i da u roku od daljnjih 15 dana ukloni gradnju protivnu navedenoj građevinskoj dozvoli (etažu I i II kata). Točkom 2. je utvrđeno da tužiteljica u određenom roku, a ni nakon prve novčane kazne, nije uklonila predmetnu gradnju. Točkom 3. određeno da se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja drugom novčanom kaznom u iznosu od 10.617,82 eura / 80.000,00 kn.

3. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

4. U žalbi navodi da iz obrazloženja pobijane presude, proizlazi da je sud u cijelosti potvrdio, odnosno kao zakonite priznao sve radnje, postupanje i provođenje dokaza upravnog tijela prvog stupnja i to kako njegovo postupovno-pravno, tako i materijalno- pravno postupanje. Najprije, tužiteljica ističe kako je u ovom konkretnom slučaju, izostalo dvostupanjsko upravno postupanje pred upravnim tijelima, budući da temeljem Zakona o Državnom inspektoratu, nije dozvoljeno, odnosno nije predviđeno podnošenje žalbi na rješenja upravnih tijela prvog stupnja, čime je onemogućena u podnošenju žalbi u upravnom postupku kao redovnim pravnim lijekovima, što osnažuje ulogu upravnih sudova, koji su zapravo prva i jedina tijela koja odlučuju o pravnim sredstvima protiv takvih rješenja upravnih tijela prvog stupnja. To samo po sebi znači da bi se odluke Državnog inspektorata, trebale itekako kritički kontrolirati, kako bi strankama – pravnim subjektima bila zajamčena, ne samo formalna pravna zaštita, nego prije svega i učinkovita. Smatra da je to, u konkretnom slučaju, izostalo.

4.a Tvrdi, da je predmetnim rješenjem tuženika, od 12. srpnja 2023. god., utvrđeno da tužiteljica u ostavljenom zakonskom roku od 15 dana, a niti nakon prve novčane kazne, u iznosu od 6.636,14 eura, nije uklonila gradnju protivnu dozvoli, tj. etažu I. i II. kata. Istim se rješenjem tuženika tužiteljica prisiljava na uklanjanje navedenog dijela građevine drugom novčanom kaznom u iznosu od 10.617,82 eura te se upozorava da će se, ukoliko ne ukloni predmetni dio građevine, na uklanjanje prisiljavati novom i većom, trećom novčanom kaznom. Tužiteljica ističe kako je pobijano rješenje upravnog tijela (tuženika) lišeno bilo kakvog materijalnog prava te da uopće ne sadrži odredbe one materije koja se uređuje, već se poziva samo na provedbene propise Zakona o Državnom inspektoratu kojim je propisana nadležnost, djelovanje, postupanje i sl. tuženika, što smatra nezakonitim.

4.b Ističe da je zatražila izmjenu i dopunu građevinske dozvole te da je taj postupak još u tijeku, radi čega drži da je preuranjeno svako izvršavanje inspekcijskog rješenja, budući smatra da je pitanje izdavanja izmjene i dopune građevinske dozvole prethodno pitanje.

4.c U žalbi ponovno navodi kako joj nije dana mogućnost da se izjasni u samom postupku koji se vodio pred tuženikom, niti da daje svoju izjavu kao stranka niti da priloži dokaze koje ima i kojima raspolaže. Samim time, nisu mogli biti cijenjeni dokazi i dokazni prijedlozi tužiteljice, kao stranke kojoj je zajamčeno pravo na sudjelovanje u postupku, a koje nije i ne može biti samo formalne naravi, već i stvarne. To pravo stranke, u postupku pred tuženikom, izričito je propisano u čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku, a koji tuženik nije poštivao. Sud prvog stupnja tvrdi, suprotno navodima tužiteljice, da je ona u toku cijelog postupka u svezi predmetne gradnje aktivno sudjelovala, a to da se vidi po tome jer je samo pred tim sudom (Upravnim sudom u Rijeci) pokrenula više upravnih sporova. Tužiteljica ističe kako sama činjenica da je pokrenula više upravnih sporova protiv tuženika pred tim sudom, ne znači ujedno da je ona i sudjelovala u postupku pred upravnim tijelom (tuženikom). Upravo suprotno, tužiteljica je upravne sporove pokretala zbog toga što joj je, između ostaloga, bilo onemogućeno sudjelovanje i izjašnjavanje u postupku pred upravnim tijelom (tuženikom). Jasno je da se radi o dva različita postupka, upravnom sporu i upravnom postupku, koji se vode pred različitim tijelima i koji su regulirani različitim zakonima pa činjenica sudjelovanja u jednom nikako ne može automatski značiti da je tužiteljica aktivno sudjelovala i u ovome drugom. Takvo obrazloženje suda prvog stupnja potpuno je neutemeljeno i nejasno. Na taj je način tužiteljici povrijeđen čitav niz pravnih načela koja su sadržana u općem načelu prava na pravično suđenje koje je zajamčeno Ustavom RH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4.d. Prigovara i visokim novčanim kaznama koje utječu na egzistenciju njezine obitelji.

5. Predlaže poništiti presudu, predmetno rješenje tuženika, ali i rješenje o uklanjanju koje se ovdje izvršava i potražuje trošak za sastav žalbe.

6. Tuženik, iako pozvan nije odgovorio na žalbu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, te da je za svoju odluku naveo argumentirano obrazložene razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

9. Prema ocjeni ovog Suda, osnovano prvostupanjski sud potvrđuje zakonitim rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem odredbe članka 114. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18. i 117/21.) te članka 14.c Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj: 46/20. i 80/20.), kao mjerodavnim materijalnim propisima za predmetnu upravnu stvar, pri čemu je, suprotno žalbenim navodima, presudu u cijelosti obrazložio sukladno odredbi članka 60. stavak 4. ZUS-a.

10. U postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja utvrđeno je da je dana 23. lipnja 2022. postalo izvršno rješenje istoga tijela, KLASA: UP/I-362-02/22- 02/182, URBROJ: 443-02-02-17-22-3 od 3. ožujka 2022., kojim je tužiteljica obvezana ukloniti u tom rješenju opisane dijelove građevine, što nesporno nije učinila.

11. Tužiteljica pogrešno drži da je pitanje odobrenja njenog zahtjeva za izmjenu i dopunu građevinske dozvole prethodno pitanje za ovaj postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonite gradnje, konkretno za ocjenu zakonitosti ovdje osporenog rješenja o drugoj novčanoj kazni, ali to može biti osnov za podnošenje prijedloga za odgodu izvršenja rješenja o uklanjanju, o čemu se odlučuje u posebnom postupku.

12. Nadalje nisu osnovani niti prigovori tužiteljice da u postupku pred Državnim inspektoratom nije sudjelovala kao stranka jer se ovi inspekcijski postupci vode u javnom interesu, po službenoj dužnosti, a odlučne činjenice o postojanju povrede počinjene bespravnom gradnjom utvrđuju se očevidom (inspekcijskim pregledom) na terenu takve gradnje pa, u takvom postupku, ako se utvrdi povreda, rješenje je moguće donijeti i bez saslušanja stranke. Osim toga, ovaj se prigovor odnosi na utvrđenje bespravne gradnje i nalog za njezino uklanjanje, dakle na postupak u kojem je doneseno rješenje o uklanjanju pa se ovakvi prigovori ne mogu iznositi u postupku izvršenja rješenja o uklanjanju.

13. Naime, sukladno odredbi članka 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21.), u ovom sporu, kojim je određena novčana kazna radi izvršenja rješenja o uklanjanju, ne mogu se isticati prigovori koji se odnose na osnovanost obveze, već takve prigovore stranka može iznositi samo u sporu protiv te odluke, niti se ovdje radi o prethodnom pitanju u smislu odredbe članka 44. ZUS-a, stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da prigovori tužiteljice, kojima prvenstveno osporava pravilnost i zakonitost rješenja tuženika kojim je naloženo uklanjanje, nisu od utjecaja na ocjenu zakonitosti u ovom sporu osporenog rješenja tuženika.

14. Nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ovog predmeta ni prigovori vezani za visinu novčane kazne, koja služi prisiljavanju obveznika da postupi po nalogu inspektorata i koja se izriče samo ako obveznik naloga taj nalog nije izvršio, iz čega slijedi da je propustom da dobrovoljno izvrši nalog svjesno preuzela rizik izricanja novčanih kazni koje su za takav slučaj propisane.

15. Konačno nije osnovan ni prigovor nedostatka materijalno pravne osnove rješenja tuženika i prvostupanjske presude, jer se tuženik, a tako i sud pravilno pozvao na odredbe Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj: 80/20) prema kojem se fizička osoba prisiljava na izvršenje izvršnog rješenja, uklanjanjem zgrade 2b kategorije, o kojoj se ovdje radi, upravo novčanom kaznom u visini koja je određena rješenjem tuženika.

16. Prema tome, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavne odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, u vezi s člankom 113. stavkom 5. Zakona o Državnom inspektoratu, zakonito odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

17. Također je pravilna i odluka o trošku spora, jer tužiteljica u sporu nije uspjela pa nema pravo na naknadu troška, jednako kao ni na naknadu za sastavljanje ove žalbe jer ni s njome nije uspjela pa je i taj zahtjev odbijen, pozivom na odredbu članka 79. stavka 6. ZUS-a

18. Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić