REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-86/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Marko Drnasin i Željko Drnasin, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Drnasin i Željko Drnasin u Vinkovcima protiv tuženika Addiko bank d.d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojega zastupaju punomoćnici Mario Puškar i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-366/2024-2 od 30. listopada 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-539/2019-38 od 26. ožujka 2024., u sjednici održanoj 4. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-366/2024-2 od 30. listopada 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-539/2019-38 od 26. ožujka 2024.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio sljedeća pravna pitanja: „1. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope/ i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?

2. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

3. Je li ništetna ugovorna odredba kojom je u potrošačkom ugovoru o kreditu ugovorena anuitetna mjesečna otplata kredita (i kamata) u kunskoj protuvrijednosti određenog iznosa prema srednjem tečaju banke važećem na dan dospijeća odnosno dan plaćanja ovisno o trenutku plaćanja?

odnosno

Je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku kada sud bez obrazloženja utvrdi ništetnost dijela ugovorne odredbe iz potrošačkog ugovora o kreditu?“.

3. Nadalje, predlagatelj još navodi da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to nejednakost oružja, odnosno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. Ustava Republike Hrvatske i čl. 13.1. Konvencije, a sve u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje:ZPP).

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Polazeći od odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To iz razloga jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ranije ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-308/22 od 19. travnja 2022., Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koji bi trebalo preispitivati sudsku praksu.

5.1. Također valja napomenuti da za drugo i treće pitanje tuženik nije naznačio razloge važnosti pravnih pitanja u smislu članka 385. a stavka 2. ZPP.

6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno kao u toč. I. izreke.

7. Prema ocjeni ovoga suda tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 4. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug