Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-232/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Danilu Cvitkoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., OIB 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima Odvjetničkog ureda Željko Olujić, JO i ĆO u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu posl. br. Pn-255/2023 od 27. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu posl.br. Pn-255/2023 od 27. prosinca 2023. u odbijajućem dijelu pod točkom II i točkom IV izreke.

II Prihvaća se žalba tuženika, preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu posl.br. Pn-255/2023 od 27. prosinca 2023. u dosuđujem dijelu pod točkom I i III, te se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži naložiti tuženiku isplatiti joj, u roku od 15 dana, s osnove naknade neimovinske štete, iznos od 3.716,24 Eur / 28.000,00 Kn, te s osnove naknade imovinske štete iznos od 130,07 Eur / 980,00 Kn sa zateznim kamatama koje teku od 6. travnja 2018. do isplate.

III Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 3.000,00 Eur, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka za daljnjih 465,52 Eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici s osnove naknade neimovinske štete 3.716,24 Eur (toč I izreke), dok je za više traženih 3.483,76 Eur zahtjev odbijen kao neosnovan (toč II izreke), te mu je naloženo platiti joj, s osnove naknade imovinske štete, iznos od 130,07 Eur (toč. III), dok je zahtjev za više traženih 65,93 Eur odbijen kao neosnovan (toč. IV), time da je na dosuđene iznose, tuženiku naloženo platiti i zatezne kamate od 6. prosinca 2018. do isplate. Točkom V izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.435,00 Eur.

2. Tužiteljica pobija presudu u odbijajućem dijelu (točke II i IV) iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), a osobito radi pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačiti ju te prihvatiti tužbeni zahtjev i u tom dijelu, dok ju tuženik pobija u dosuđujućem dijelu (točke I, III i V), također iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, predlažući preinačiti ju odbijanjem tužbenog zahtjeva te naložiti tuženici naknaditi mu troškove postupka.

3. Tužiteljica u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije dao razloge zbog čega je tužbeni zahtjev djelomično odbijen, smatrajući kako iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su ispunjeni uvjeti za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

4. Tuženik u žalbi ističe kako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i nema razloga o odlučnim činjenicama, upirući na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u vezi odredaba čl. 8., 219., 220., 22.1 a i 264. ZPP. Navodi kako je još u odgovoru na tužbu osporio odgovornost osiguranika tuženika za nastanak nezgode u cijelosti, visinu štete, aktivnu i pasivnu legitimaciju te uzročno-posljedičnu vezu, smatrajući kako tužiteljica nije priložila ni jedan dokaz na okolnost dinamike nastanka šetnog događaja i odgovornosti sudionika, unatoč čemu prvostupanjski sud ocjenjuje da je kriv isključivo osiguranik tuženika obrazlažući kako je na tuženiku teret dokaza da je tužiteljica kriva za nezgodu. Poziva se na odredbe čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), ističući kako je na tužiteljici dokazati pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu. Nadalje, u odnosu na sporazum sklopljen među strankama, kako je potrebno utvrditi traži li tužiteljica u ovom postupku buduću i neizvjesnu štetu ili štetu koja joj je bila poznata u trenutku sklapanja sporazuma, smatrajući kako je trebalo cijeniti isključivo neimovinsku štetu nastalu nakon sklopljenog sporazuma, a zbog pogoršanja zdravlja, koje joj u doba sklapanja sporazuma nije bilo poznato, te kako datum završetka liječenja za to nije odlučan.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade štete s osnova prometne nezgode koja se dogodila 20. lipnja 2017. u Splitu, na križanju Zrinsko-Frankopanske ulice i ulice Hrvatske mornarice od 20. lipnja 2017. u kojoj je pretrpjela imovinsku i neimovinsku štetu. Tuženik tijekom postupka spori aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnovu odgovornosti, visinu štete i uzročno-posljedičnu vezu.

8. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski je sud već donio presudu posl.br. Pn- 190/2018 od 17. prosinca 2019. kojom je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužiteljica nije dokazala odgovornost/suodgovornost tuženika za štetni događaj; da je, prema sporazumu sklopljenom među strankama u cijelosti namirena sa svojim potraživanjima iz štetnog događaja, te se odrekla svakog daljnjeg potraživanja imovinske i neimovinske štete. Međutim, ta je presuda ukinuta rješenjem ovog suda posl.br. Gž-538/2020-2 od 23. svibnja 2023. uz uputu prvostupanjskom sudu da je sporazum stranaka, koji ima značaj nagodbe, potrebno razmotriti u skladu s pravnim učincima nagodbe, analizirajući cjelokupan njegov sadržaj i dovodeći ga u vezu s drugim izvedenim dokazima, te ukazujući na ustaljeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema kojem je dopušteno odricanje od potraživanja naknade štete koja je ugovornim stranama bila poznata i predvidiva u vrijeme sklapanja nagodbe, ali da time nije obuhvaćena i buduća neizvjesna šteta, o čemu prvostupanjski sud nije dao razloge.

8. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio:

- da je 20. lipnja 2017. došlo do štetnog događaja u kojem je na tužiteljičinom vozilu reg. ozn. [registarska oznaka], nastala totalna šteta, koju je tuženik, sukladno sporazumu o namirenju od 28. lipnja 2017., nadoknadio u cijelosti iznosom od 5.000,00 Kn, i da su tim sporazumom tužiteljica i tuženik ugovorili kako se isplatom tog iznosa tužiteljica u cijelosti smatra namirenom sa svojim potraživanjem po tom štetnom događaju te se odriče svakog daljnjeg potraživanja - imovinske i neimovinske štete, uvažavajući sve sadašnje i buduće okolnosti od kojih ovisi visina štete;

- da je do štetnog događaja došlo tako što je na vozilo tužiteljice, dok je upravljala istim Ulicom Sedam Kaštela u Splitu iz smjera Marjanskog tunela do Poljuda (kretanje u smjeru od zapada prema istoku), prošavši na križanju Zrinsko-Frankopanske s Ulicom Hrvatske mornarice, kroz zeleno svijetlo, iz smjera Poljuda (smjer sjever-jug), naišao drugi automobil, kojim je upravljao osiguranik tuženika, koji se, prošavši kroz crveno svjetlo na semaforu, protivno odredbama čl. 59. st. 1. toč. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, dalje: ZSPC), direktno zabio u njeno vozilo (temeljem iskaza tužiteljice, kojeg tuženik nije osporio);

- da se tužiteljica istog dana (20.6.2017.) javila na hitni kiruruški prijem gdje joj je dijagnosticirano istegnuće vratne kralježnice, da se 22. lipnja 2017. javila psihijatru koji joj je dijagnosticirao akutnu reakciju na stres, a 26. lipnja 2017. neurokirurgu koji je dijagnosticirao iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice; da je više puta bila na kontrolnim pregledima, radila pretragu MR i EMNG; trpjela strah, fizičke boli, te je zaostalo smanjenje životne aktivnosti od 4%, kao i da joj je trebala tuđa pomoć i njega (sve detaljno izneseno u prvostupanjskog presudi), slijedom čega svega je naložio tuženiku naknaditi joj neimovinska štetu, s osnove povrede prava osobnosti, u iznosu od 3.716,24 Eur, te imovinsku štetu, s naslova tuđe pomoći i njege, u iznosu od 130,07 Eur (temeljem vještačenja provedenih po vještaku neurokirurgu i vještaku psihijatru).

8.1. Dakle, prvostupanjski je sud utvrdio: isključivu odgovornost za nastanak prometne nezgode na strani osiguranika tuženika, jer da tuženik nije dokazao tvrdnju da postoji obostrana krivnja, te postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i navedenih posljedica, slijedom čega je naložio tuženiku naknaditi tužiteljici naprijed navedenu neimovinsku i imovinsku štetu, dok za više traženo tužbeni zahtjev odbija.

9. Utvrđenje prvostupanjskog suda da je do štetnog događaja došlo pogonom dvaju vozila, tužiteljičina i vozila osiguranika tuženika, prihvaća i ovaj sud, jer da nije tako tuženik ne bi tužiteljici naknadio imovinsku štetu nastalu na vozilu, a prema ocjeni ovog suda pravilno je utvrdio i postojanje uzročno-posljedične veze između tog štetnog događaja i štete koja je nastala tužiteljici, budući se istog dana javila na hitni kirurški prijem, dva dana kasnije psihijatru, te potom i neurokirurgu.

10. Za ocjenu odgovornosti sudionika, a time i eventualnu naknadu štete, u konkretnom su slučaju mjerodavne odredbe čl. 1072. ZOO, kojima je propisano: Kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj (st.1); Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (st.2.)

11. Prvostupanjski sud zaključak da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, temelji na ranije navedenom sporazumu stranaka i iskazu tužiteljice, smatrajući kako je tuženik trebao dokazati da je bilo drugačije. Ovaj sud u cijelosti prihvaća takav zaključak jer iz u postupku izvedenih dokaza proizlazi isključiva odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaj, a tuženik koji tvrdi da je bilo drugačije, trebao je to dokazivati, što je mogao primjerice predlaganjem izvođenja dokaza saslušanjem svog osiguranika koji je sudjelovao u tom štetnom događaju, no to nije učinio.

11.1. Stoga ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu odgovornosti tuženika, radi čega žalbene navode tuženika u tom smislu nalazi neosnovanim.

12. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo dosudivši tužiteljici naknadu neimovinske i imovinske štete vezano za ozljede koje je pretrpjela u štetnom događaju.

13. Naime, sukladno pravnom shvaćanju zauzetom u mnogobrojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-303/00, Rev-104/02, Rev-x 985/11 i dr.), dopušteno je odricanje od potraživanja naknade štete koja je ugovornim stranama bila poznata i predvidiva u vrijeme sklapanja nagodbe, ali time nije obuhvaćena i buduća neizvjesna šteta.

14. Tužiteljica se sporazumom s tuženikom, koji je sklopljen 28. lipnja 2017., dakle osam dana nakon štetnog događaja od 20. lipnja 2017., odrekla ''bilo kakvog daljnjeg imovinskog ili neimovinskog potraživanja jer danas ponuđen iznos naknade je i stvarna šteta koju je pretrpjela u štetnom događaju čija visina je određena sporazumom, uvažavajući sve sadašnje i buduće okolnosti od kojih ovisi visina štete''.

14.1. Prema ocjeni ovog suda pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda da tužiteljici šteta proizašla iz štetnog događaja nije bila poznata do završetka liječenja 2017. kad je nastupila stabilizacija zdravstvenog stanja, pa da utužena šteta predstavlja buduću i nepredvidivu štetu u odnosu na sporazum od 28. lipnja 2017.

15. Naime, iz stanja spisa predmeta te prvostupanjske presude proizlazi:

- da se tužiteljica na dan štetnog događaja (20.6.2017.) javila na hitni kirurški prijem gdje se požalila na zatezanje u vratu, mišićima, zatiljnu glavobolju i vrtoglavcu, te joj je nakon obrade postavljen imobilizacijski ovratnik, ordinirane tablete protiv bolova i za smirenje, te preporučeno mirovanje i kontrola neurokirurga;

- da je 26. lipnja 2017. obavila kontrolni pregled kod neurokirurga koji je dijagnosticirao iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice;

- da je prema nalazu vještaka kirurga tužiteljica trpjela jake bolove jedan dan, bolove srednjeg stupnja sedam dana, te slabog šest tjedana, da su joj životne aktivnosti bile privremeno reducirane tijekom 15 dana u punom obimu, a slijedećih četiri tjedna u polovičnom obimu (50%), da je tijekom dva tjedna trebala tuđu pomoć i njegu druge osobe;

- da je dana 22. lipnja 2017. posjetila psihijatra, te joj je dijagnosticirana akutna reakcija na stres i uključena terapija za smirivanje napetosti i spavanje;

- da je prema nalazu vještaka psihijatra primarni strah jakog intenziteta trpjela jednu minutu, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju dva do tri dana, a srednjeg dva do tri tjedna sve u vezi zabrinutosti za ishod liječenja.

16. Slijedom naprijed navedenog nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica na dan 28. lipnja 2017. kad je sklopila sporazum kojim se odriče svakog daljnjeg potraživanja imovinske i neimovinske štete, znala da joj je vezano za štetni događaj nastala šteta u vidu iščašenja i nategnuća vratne kralježnice, te akutne reakcije na stres, da je već trpjela strah i bolove, da su joj životne aktivnosti već bile privremeno reducirane u punom obimu, da joj je već tada trebala tuđa pomoć i njega, stoga joj je šteta, naknadu koje u ovom postupku traži u pretežnom dijelu bila poznata a preostalom predvidiva, neovisno od toga što liječenje još nije bilo dovršeno i nije znala opseg štete, no znala je da je nastupila, te joj nije moglo ostati nepoznato, odnosno mogla je predvidjeti da će u vezi sa štetnim događajem, osim one štete koja joj je već bila poznata u prvih tjedan dana nakon događaja, trpjeti daljnju štetu vezano za tegobe zbog kojih se već javljala liječniku.

17. Slijedom svega navedenog, a kako se tužiteljica sporazumom s tuženikom odrekla naknade svake štete (osim one koja joj je sporazumom namirena), proistekle iz štetnog događaja to neosnovano od tuženika sad traži naknadu štete koja je predmetom ovog postupka. Stoga je žalba tužiteljice odbijena, a prvostupanjska presuda u pobijanom, odbijajućem dijelu, pod točkama II i IV izreke, potvrđena (točka I izreke), pozivom na odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, dok je žalba tuženika prihvaćena, te je temeljem odredaba čl. 373. toč. 2. ZPP presuda u dosuđujućem dijelu pod točkama I i III preinačena na način da je tužbeni zahtjev odbijen (točka II izreke).

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 166. st. 2. u vezi odredaba čl. 154. st. 1. ZPP, te odredbama čl. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa).

19. Tuženiku su kao potrebni priznati slijedeći troškovi: 100 bodova za sastav odgovora na tužbu (T.br. 8. st. 1. Tarife), 9x100 bodova za zastupanje na ročištima 14.3.2019., 15.5.2019., 10.7.2019., 26.9.2019., 29.10.2019., 18.11.2019., 2.10.2023., 6.11.2023., 19.12.2023. (T.br. 9. st. 1. Tarife), 2x100 bodova za sastav podnesaka od 30.10.2019. i 29.9.2013. (T.br. 8. st. 1. Tarife), što zbrojeno, pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV (25%) iznosi 3.000,00 Eura, koji je trošak naloženo tužiteljici naknaditi mu, a na isti sukladno odredbama čl. 29. st. 2. ZOO platiti i zateznu kamatu od 27. prosinca 2023., kao dana donošenja prvostupanjske presude.

19.1. Tuženiku nije priznato daljnjih 465,52 Eur, sastojećih od: troška sastava odgovora na žalbu od 16.1.2020. i sudske pristojbe za isti, jer taj trošak nije bio potreban; zatim troška pristupa na ročište za objavu presude budući na to ročište za tuženika nije nitko pristupio, te troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu, jer ju nije obvezan platiti sukladno odredbama čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 157/13, 110/15, 118/18).

19.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkama III i IV izreke.

U Šibeniku, 4. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić