Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž –293/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju po punomoći zastupa Berislav Kopf odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Berislav Kopf i Iris Kopf u Osijeku, Franje Krežme 7, protiv tuženika Adriatic osiguranje d. d., Zagreb, OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg po punomoći zastupa Bojan Nikolić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, Pisarnica Osijek, Ivana Gundulića 5b, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-26/2019-34 od 12. listopada 2021., u sjednici održanoj dana 4. ožujka 2025.,

P r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-26/19-34 od 12. listopada 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 828,56 eur/6.242,76 kn s zateznom kamatom od 24. siječnja 2019., te pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 3.575,22 eur/26.937,50 kn s zateznom kamatom od 24. siječnja 2019.

II.Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici imovinsku štetu preko iznosa od 828,56 eur/6.242,76 kn do 1.166,60 eur/8.789,76 kn i sudi: Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 338,04 eur/2.547,00 kn na ime naknade imovinske štete s zateznom kamatom od 24. siječnja 2019.

III.Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.128,60 /16.295,00 kn s zateznom kamatom od 12. listopada 2021. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, od čega se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 17.579,52 kn s zateznom kamatom od podnošenja tužbe 24. siječnja 2019. (točka I. izreke), kao i iznos od 53.875,00 kn na ime neimovinske štete s zateznom kamatom od podnošenja tužbe 24. siječnja 2019. (točka II. izreke). Ujedno, naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak od 16.295,00 kn s zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka III. izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen (točka IV. izreke).

2.Navedenu presudu žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu odbijanjem zahtjeva iz točke I. izreke preko iznosa od 8.789,76 kn, iz točke II. izreke preko iznosa od 26.937,50 kn, te iz točke III. izreke preko iznosa od 8.147,50 kn uz obvezu naknade parničnog troška, podredno, predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove sastava žalbe i sudske pristojbe žalbe u ukupnom iznosu od 2.570,00 kn.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Neutemeljeno tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6. Nije u pravu tuženik ni kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 284. st. 4., te čl. 292. st. 7. i čl. 293. ZPP ističući da je prvostupanjski sud na pripremnom ročištu od 25. travnja 2019. preskočio procesna pravila prihvativši prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku medicinske struke, umjesto da je na tom ročištu zaključio prethodni postupak i potom rješenjem zakazao glavnu raspravu, jer je nakon izvođenja tog dokaza tužitelj preinačio tužbu znatnim povećanjem postojećeg zahtjeva, koju preinaku je prvostupanjski sud prešutno dopustio bez ikakvog rješenja i obrazloženja, te da je tek na naknadno održanom ročištu od 24. rujna 2020. donio formalno rješenje o zaključenju prethodno postupka, zbog čega je navedena procesna "greška u koracima" bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

7. Suprotno žalbenim prigovorima tuženika, sve i da je prvostupanjski na prvom pripremnom ročištu od 25. travnja 2019. zaključio prethodni postupak u smislu 284. st. 4. 7 čl. 292. st. 7. ZPP, i nakon te parnične radnje (zaključenja prethodnog postupka) dopuštena je i bila moguća preinaka tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva, jer je visina zahtjev povećana (kako to proizlazi iz istog) nakon nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke iz iste činjenične osnove kao i u tužbi i nakon što je Vrhovni sud na sjednici Građanskog odjela od 15. lipnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje kojim se postojeći Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete povećavaju za 50%, slijedom čega se radi o nepravoj preinaci a ne preinaci koju ima u vidu čl. 190. i čl. 191. ZPP. Stoga, na pravilnost i zakonitost pobijane presude nije utjecala okolnost što prvostupanjski sud na prvom pripremnom ročištu nije zaključio prethodni postupak već je to učinio na ročištu od 24. rujna 2020., kao niti okolnost što je faktično, bez formalnog rješenja, dopustio preinaku (nepravu) nakon što su stekli uvjeti za zaključenje prethodnog postupka, odlučujući o tako povećanom zahtjevu pobijanom presudom sukladno podnesku tužitelja od 23. rujna 2020.

8. Kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju od bitnih povreda parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je žalba tuženika podnesena zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

9. Jednako tako, neosnovan je žalbeni razlog tuženika o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 355. ZPP), i pogrešnoj primjeni materijalnog prava glede prihvaćenog dijela zahtjeva za iznos na ime naknade neimovinske štete,

10.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete proizišle iz štetnog događaja od 28. studenoga 2016. – prometne nesreće na državnoj cesti Bršadin-Nuštar koju je skrivio osiguranik tuženika kada je teretnim vozilom marke Mercedes udario u osobno vozilo marke Peugeot u kojem se tužiteljica nalazila kao suvozač, pri čemu je došlo do prevrtanja vozila na krov uslijed čega je tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede u vidu višestrukog prijeloma potkoljenice i prijeloma prvog i drugog članka desnog ručnog zgloba, dok je nesporno da je tuženik prije podnošenja tužbe 14. srpnja 2017. isplatio tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 22.500,00 kn

11.Imajući u vidu žalbene navode tuženika, u ovoj fazi postupka, sporna je visina neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 26.937,50 kn po kriteriju fizičkih boli, straha i duševnih boli zbog naruženosti, te imovinske štete za iznos od 8.789,33 kn, ustrajući u žalbenim navodima (koje je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka) da je iznos troškova tuđe pomoći i njege previsok, te kako nisu ostvareni troškovi liječenja u bolnici u Osijeku i Vukovaru, te da nisu bili potrebni troškovi u vezi odlaska tužiteljice na pregled iz mjesta prebivališta u [adresa].

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje prema kojem je, kao i prema podacima predmeta:

- osobni automobil u kojem se nalazila tužiteljica uslijed udara teretnog vozila sletio u odvodni kanal i prevrnuo se na krov, uslijed čega je tužiteljica zadobila naprijed navedene teške tjelesne ozljede,

- da je tužiteljica isti dan primljena na bolničko liječenje u bolnicu u Vukovaru, radi hitne operacije osteosinteze lijeve goljenične kosti i repozicije prijeloma proksimalne palange palca desne šake uz imobilizaciju, nakon čega je 30. studenoga 2016. premještena na Odjel za traumatologiju KBC Osijek radi nastavka liječenja gdje je liječena do 7. prosinca 2018.

- da je u periodu od 12. prosinca 2016. do 07. prosinca 2018. imala kontrolne preglede po traumatologu i fizijatru, ortopedu u ambulanti za bol kao i hospitalizaciju u OFMIR,

- da je vještak tužiteljicu pregledao 10. prosinca 2019. na Odjelu za traumatologiju KBC Osijek pri kojem je utvrdio da je tužiteljica samostalno pokretna, hod uredan, a na lijevoj potkoljenici s desne strane zaostao je uredan operacijski ožiljak dužine 25 cm, širine oko 2 milimetra koji se proteže dijelom i preko unutrašnjeg zgloba koji nije prirastao za podlogu, da je muskulatura lijeve potkoljenice eutrofična, da je opseg lijeve potkoljenice u srednjoj trećini 37 cm, a isti opseg je i na desnoj potkoljenici na istoj mjernoj razini, da je funkcijski status lijevog nožnog zgloba prema nultoj metodi mjerenja: dorzalna/plantarna fleksija desnog nožnog zgloba 30°-0-40°, a lijevog nožnog zgloba 15°-0-30°, dok su vanjska /unutarnja rotacija slobodne. Funkcionalni nalaz desnog ručnog palca potpunosti je uredan,

- da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, lakog intenziteta 90 dana, a povremene bolove lakog intenziteta trpjet će cijeli život,

- da su ozljede tužiteljice uvjetovale smanjenje životne aktivnosti od 15% koje se manifestira trajnim povremenim bolovima lakog intenziteta, u smanjenoj pokretljivosti lijevog nožnog zgloba u lakom stupnju, što će se manifestirati u svakodnevnim aktivnostima pri samom hodanju i povremenom oticanju, otežanom penjanju i silaženju niz stepenice i u raznim drugim aktivnostima vezanim uz obavljanje određenih kućnih poslova i sl.,

- da je zbog operacijskog ožiljka dužine 25 cm, širine oko 2 mm koji se proteže dijelom i preko unutrašnjeg gležnja, zaostala naruženost u lakom stupnju, ponekad uočljiva trećim osobama,

- da je tužiteljica trpjela primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku ozljeđivanja, te sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i lakog intenziteta u trajanju od 45 dana uvjetovan zabrinutošću o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja,

-da je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć od nemedicinske osobe 30 dana po 6 sati dnevno, nakon toga još 60 dana po tri sata dnevno u obavljanju svih životnih aktivnosti (osobna higijena, odijevanje, priprema hrane i slično),

-da iz priloženog računa Županijske bolnice u Vukovaru proizlazi da je tužiteljici isti izdan za izvršene liječničke usluge na iznos od 697,00 kn koji nije plaćen (list 80 spisa), kao i račun Kliničkog bolničkog centra u Osijeku za obvezno sudjelovanje u troškovima participacije od 735,00 kn i 50,00 kn koji isto tako nije plaćen (list 82 spisa),

-da je tužiteljica u vezi predmetnih ozljeda zatražila mišljenje drugog ortopeda u [adresa], radi čega je imala putne troškove iz mjesta prebivališta i troškove smještaja u hotelu u ukupnom iznosu od 1.065,00 kn (list 56 i 57 spisa), a da taj trošak Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje nije joj priznao jer i u mjestu njezina prebivališta ima drugih liječnika te specijalnosti kojima se mogla obratiti, kao i da se to drugo mišljenje ni u čemu nije razlikovalo od ranije danih u Vukovaru i Osijeku (iskaz tužiteljice).

13.Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje kao zaštićenih vrijednosti u smislu čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, - dalje: ZOO) u takvoj mjeri koja opravdava pravičnu novčanu naknadu u smislu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO u iznosu od 76.375,00 kn , imajući u vidu jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te načine u kojima se manifestira smanjenje životne aktivnosti, prvostupanjski sud je, nakon umanjenja na ime dobrovoljno isplaćenog po toj osnovi od 22.500,00 kn, pravilno primijenio materijalno pravo naloživši isplatu iznosa od 53.875,00 kn s zateznom kamatom sukladno zahtjevu (čl. 2. st. 1. ZPP) i čl. 1103. ZOO od dana podnošenja tužbe, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

14. Neutemeljeno tuženik u žalbi ističe prigovore - da je zbog nastupanja zastare prestalo pravo tužiteljice zahtijevati naknadu štete u odnosu na povećani zahtjev prema podnesku tužitelja od 23. rujna 2020. te da bi tužiteljici, imajući u vidu nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda od 15. lipnja 2020. po kriteriju fizičkih boli, straha i naruženosti pripadao manji a ne dosuđeni iznos po prvostupanjskom sudu.

15. Suprotno žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno postupio kada očito nije prihvatio istaknuti prigovor zastare tuženika, slijedom čega se, imajući u vidu da se u ovom postupku radi o nepravoj preinaci tužbe, jer je zahtjev povećan iz iste činjenične osnove kao i u tužbi, pa je preinaka time moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zbog čega je zastara prekinuta podnošenjem tužbe i u odnosu na preinačeni dio, pa imajuću i vidu vrijeme završetka liječenja i podnošenja tužbe, vidljivo je kako nije protekao trogodišnji zastarni rok u koje se moglo zahtijevati ispunjenje obveze naknade štete (čl. 230. st. 1. ZOO).

16. N aime, na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 27. svibnja 2024. zauzeto je slijedeće pravo shvaćanje " U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva", koje je primjenjivo u ovom postupku.

17. Neutemeljeno tuženik osporava visinu pravične novčane naknade neimovinske štete, po navedenim okolnostima, jer ispušta iz vida da fizičke i duševne boli te strah više nisu samostalne osnove za naknadu štete, već kvalifikatorne okolnosti, po kojima sud, uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja, određuje visinu naknade (čl.1100. ZOO), a pravna osnova naknade predstavlja povreda prava osobnosti (čl. 19. ZOO), koja je ostvarena u odnosu na tužiteljicu u takvoj težini i okolnostima slučaja koji opravdavaju pravičnu novčanu naknadu u naprijed navedenom ukupnom iznosu, imajući u vidu ukupnost svih kvalifikatornih okolnosti, a ne samo pojedinih na koje tuženik ukazuje u žalbi.

18.Nije u pravu tuženik ni kada prvostupanjsku presudu osporava u odnosu na naknadu imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći i njege, jer je imajući u vidu naprijed utvrđene odlučne činjenice, prvostupanjski sud, pravilno primijenio čl. 1045. st. 1. i čl. 1095. st. 1. ZOO dosuđujući za taj vid štete 9.000,00 kn (180x25,00 kn/h) s zateznom kamatom od podnošenja tužbe po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO, a za svoju slobodnu ocjenu dokaza prema čl. 223. st. 1. ZPP dao je uvjerljive i dostatne razloge, budući je pravilno utvrdio cijenu sata od 25,00 kn obzirom da tužiteljici nije bila potrebna stručna pomoć i njega već se radi o pomoći koju su joj mogli pružiti ukućani. Pored toga, protivno navodima žalbe tuženika, nije nastupila zastara ni za taj vid štete, imajući u vidu okolnost da je u ovom slučaju za razmatranje zastare odlučno vrijeme podnošenja tužbe, a ne vrijeme kada je podneskom tužitelja povećan zahtjev za taj vid štete, slijedom čega je prvostupanjski sud ispravno postupio kada očito nije prihvatio kao osnovan predmetni prigovor.

19. Nadalje, tuženik posebno ne osporava dosuđenu naknadu imovinske štete po osnovi troškova prijevoza koje je tužiteljica imala u vezi liječenja predmetnih ozljeda, uništene odjeće, obuće, torbe i dioptrijskih naočala (što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio primjenom čl. 233.ZPP imajući u vidu pri tome i stranački iskaz tužiteljice prema kojem je imala zimsku jaknu, majicu, hlače, što je uništeno prilikom slijetanja u kanal i izvlačenja iz istog, kao što su joj te prigode uništene i dioptrijske naočale bez kojih ne vidi zbog čega je u cijelosti sama snosila sve troškove oko kupnje novih), troškova lijekova i medicinskih potrepština i putnih troškova vezanih uz liječenje (osim putnih troškova i smještaja za potrebe odlaska na pregled kod ortopeda u [adresa]), dok je u odnosu na troškove lijekova i medicinskih potrepština vještak medicinske struke utvrdio da su isti bili potrebni u vezi liječenja ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći, zbog čega je pobijanom presudom, pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen zahtjev za naknadu štete u pobijanom dijelu kao osnovan (čl. 1095. ZOO) s zateznom kamatom od podnošenja tužbe po stopi propisanoj čl. 29.s t. 2. ZOO.

20. Slijedom naprijed navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženika trebalo je odbiti, u pobijanim dijelovima potvrditi prvostupanjsku presudu te temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

21. Međutim, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl.1095. ZOO) u odnosu na dosuđeni iznos imovinske štete u ukupnom iznosu od 2.547,00 kn, jer je iz pravilno utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak da se radi o potrebnom i stvarno nastalom trošku, imajući u vidu da trošak bolničkog liječenja od 1.482,00 kn nije niti nastao jer račun nije plaćen. Pored toga, trošak od 1.065,00 kn, radi odlaska po drugo liječničko mišljenje u [adresa] nije bio potreban u vezi liječenja ozljeda iz prometne nesreće, jer iz samog iskaza tužiteljice proizlazi da nije bilo medicinski indiciranog razloga za drugo mišljenje, jer joj istim nije dijagnosticirano niti predloženo ništa drugo u odnosu na ranije liječničke nalaze i mišljenja u vezi kojih je troškove ostvarila u okviru zdravstvenog osiguranja.

22. Sukladno navedenom, budući je ostvaren istaknuti žalbeni razlog, uvažavanjem osnovane žalbe tuženika, u predmetnom pobijanom dijelu, prvostupanjsku presudu valjalo je preinačiti i temeljem odredbe čl. 373. toč. 2. ZPP presuditi kao u točki II. izreke.

23. Odluka iz točke III. izreke utemeljena je na odredbi čl. 166. st 3. ZPP, budući je zbog preinake prvostupanjske presude, ovom odlukom trebalo odlučiti o troškovima cijelog postupka.

24. Tužiteljica je u odnosu na osnovu zahtjeva uspjela u cijelosti, a u odnosu na visinu u dijelu od 96,5%, (100+96,5/2) prema konačno postavljenom zahtjevu. Slijedom toga, tužiteljica u postupku nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva od 3,5% zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, nastavno čemu je tuženik obvezan tužiteljici naknaditi troškove postupka u cijelosti (čl. 154. st. 5. ZPP). Polazeći od po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđenih troškova kako po osnovi u odnosu na poduzetih 9 parničnih radnji koje su bile potrebne radi vođenja parnice, tako i njihovoj visini sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: Tarifa) od 9.500,00 kn, te nakon što se tom iznosu pribroji 2.375,00 kn poreza na dodanu vrijednost od 25%, troškovi vještačenja od 2.500,00 kn i sudske pristojbe tužbe i presude od po 960,00 kn, troškovi se utvrđuju u iznosu od 2.162,71 eur/16.295,00 kn, zbog čega je tuženik obvezan naknaditi navedeni parnični trošak s zateznom kamatom po stopi propisanog čl. 29. st. 2. ZOO od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

25. Ujedno, žalbom nepobijani dio prvostupanjske presude (u točki I. izreke za iznos od 8.789,76 kn s zateznom kamatom i u točki II. izreke za iznos od 26.937,50 kn s zateznom kamatom) ostaje neizmijenjen.

U Šibeniku 4. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić