Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Supetru po sutkinji Marijani Ostojić Kavain, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Pleša, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljene pravne osobe Komunalno društvo „Grad“ d.o.o. i drugookrivljene IR, oboje zastupani po braniteljici Sanji Restović Mirčeta, odvjetnici u Odvjetničkom društvu „Macura i Restović“ j.t.d., Šibenik, Stjepana Radića 24, okrivljenih po prekršajnom nalogu Ministarstva financija, Područni carinski ured Split, Služba za nadzor, Odjel za inspekcijski nadzor u području koncesija pod Urbroj: 513-02-8008/18-22-12, Klasa: 471-01/21-11/48 od 31. svibnja 2022., radi prekršaja iz članka 12. stavak 1. Zakona o koncesijama ("Narodne novine" broj 69/17 i 107/20, dalje: Zakon o koncesijama) a kažnjivo po članku 98. stavak 1. točka 1. istoga Zakona, nakon održane i zaključene glavne rasprave 27. veljače 2025. nakon održane i zaključene glavne rasprave 27. veljače 2025. u prisutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, braniteljice prvookrivljenika i drugookrivljenice, a u izočnosti predstavnika prvookrivljene pravne osobe i drugookrivljenice te objavljene 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

prvookrivljenik Komunalno društvo „Grad“ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 79182010236 , kao pravna osoba, prekršajno kažnjavan,

drugookrivljena IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći I i V, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], **.**.2018., prekršajno nekažnjavana,

k r i v i s u

što su u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 27. svibnja 2021. u Gradu Supetru na parkiralištima „Acapulco“ i „Veli most“ obavljali gospodarsku djelatnost naplate parkinga na pomorskom dobru za koju je potrebna koncesija bez dodijeljene koncesije,

dakle, prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljeni kao odgovorna osoba, ako djelatnost za koju je potrebna koncesija obavlja bez dane koncesije,

čime su počinili prekršaj iz članka 12. stavak 1. Zakona o koncesijama, a kažnjivo po članku 98. stavak 1. točka 1. istoga Zakona,

pa se na temelju navedenog propisa, okrivljenicima

i z r i č e

prvookrivljeniku: novčana kazna u iznosu od 1.327,23 eura (tisuću tristo dvadeset sedam

eura i dvadeset tri centa)

drugookrivljenoj: novčana kazna u iznosu od 663,61 eura (šesto šezdeset tri eura i

šezdeset jedan centi).

Temeljem članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti u roku od 60 (šezdeset) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom ista prisilno naplatiti.

Temeljem članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22., dalje: Prekršajni zakon) ako okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

Temeljem članka 139. stavak 3. u svezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona drugookrivljena je dužna na ime troškova prekršajnog postupka platiti iznos od po 30,00 (trideset) eura u roku od 60 (šezdeset) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1.Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Split, Služba za nadzor, Odjel za inspekcijski nadzor u području koncesija pod Urbroj: 513-02-8008/18-22-12, Klasa: 471-01/21-11/48 od 31. svibnja 2022. izdali su prekršajni nalog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja pobliže činjenično opisanih i pravno označenih kao u izreci presude.

2.Okrivljenici su putem branitelja uložili prigovor na navedeni prekršajni nalog, te je sud prekršajni nalog stavio van snage i nastavio redovni postupak.

3.Na ročištu za glavnu raspravu održanu 27. veljače 2025. nije pristupio predstavnik okrivljene pravne osobe niti je drugookrivljena IR, dostava uredna, dok je pristupila njihova braniteljica dok je pristupio predstavnik ovlaštenog tužitelja pa je glavna rasprava održana u njihovoj odsutnosti, ali je unatoč njihovom izostanku sud odlučio da se glavna rasprava održi na temelju članka 167. stavci 3. i 5. Prekršajnog zakona.

4.Na glavnoj raspravi pročitana je pisana obrana prvookrivljenika i drugookrivljenog u kojoj poriču prekršaj koji im se stavlja na teret. Nadalje, u pisanoj obrani navode kako okrivljeni nisu obavljali gospodarsku djelatnost naplate parkinga već sukladno odredbama članka 24, Zakona o komunalnim djelatnostima uslužnu djelatnost usluge parkiranja na uređenim javnim površinama koje podrazumijevaju upravljanje tim površinama, njihovo održavanje, naplatu i kontrolu naplate parkiranja i druge poslove s tim u vezi te obavljanje nadzora i premještanje parkiranih vozila na površinama javne namjene sukladno posebnim propisima. Navedene usluge da su okrivljenici obavljali sukladno načelima komunalnog gospodarstva iz članka 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu i to sukladno načelu neprofitnosti, zaštite javnog interesa, kontinuiteta obavljanja, sigurnosti, javnosti, prihvatljivosti cijene usluge, zaštite ugroženih kategorije građana te djelatnost obavljati kao javnu službu. Okrivljenicima se stavlja na teret da su navedenu uslugu parkiranja pružali bez koncesije na pomorskom dobru, dok, s druge strane Republika Hrvatska, između ostalog, da nije krive što nije utvrdila granice pomorskog dobra. Na kraju su predložili sudu da se prvookrivljenika i drugookrivljenog oslobodi od krivnje i donese oslobađajuća presuda.

5.U dokazne svrhe pročitan je prigovor protiv prekršajnog naloga prvookrivljenika i drugookrivljenice od 9. lipnja 2022., prigovor na zapisnik o obavljanjem nadzora obračuna i obavljanje naknade za koncesiju od 7. ožujka 2022., zapisnik o obavljanju nadzoru obračunavanja i plaćanje naknade za koncesiju od 1. veljače 2022., fotografije oba parkirališta sa situacijama u predmetnom periodu, odluka o izmjenama i dopunama odluke određivanju javnih parkirališta pod naplatom i zona parkiranja, zaključak o izmjenama i dopunama zaključka određivanju naknade za korištenje usluge parkiranja, odluka o određivanju javnih parkirališta za naplatu zone parkiranja, zaključak o određivanju naknada za korištenje usluge parkiranja, sve Službeni glasnik Grada Supetra broj: 24/19 i 17/19, odluke sadržane u Službenom glasniku Grada Supetra od 8.travnja 2020. broj: 4/20 te Službenog glasnika Grada Supetra broj: 17/20 od 30. studenog 2020., rješenje Područnog Carinskog ureda Split od 21. ožujka 2022. sa pripadajućim digitalnim ortofoto predmetnih područja iz 1968. i slikama situacije, pisane obrane okrivljenika od 21. studenog 2022., očitovanje Upravnog odjela za turizam i pomorstvo od 9. prosinca 2022., presude Upravnog suda u Splitu broj: Usl-960/22-7 od 21. lipnja 2022. i presudu Visokog Upravnog suda Poslovni broj: Usž-3979/22-2 od 26. travnja 2023. Naposljetku su pročitani izvatci iz prekršajne evidencije od 27. veljače 2025. za prvookrivljenika i drugookrivljenicu.

6.Iz Odluke o komunalnim djelatnostima na području Grada [adresa] (Službeni glasnik Grada Supetra, br. 02/19.) u članku 5. proizlazi da se Komunalnom društvu „Grad“, kao trgovačkom društvu u vlasništvu Grada Supetra, povjeravaju na obavljanje usluge parkiranja na uređenim javnim parkiralištima.

7.Sukladno članku 2. Odluka o određivanju javnih parkirališta pod naplatom i zona parkiranja ("Službeni glasnik Grada Supetra", br. 04/19., 17/19., 24/19., 4/20., 14/20. i 17/20.) poslove načina organizacije i naplate parkiranja na javnim parkiralištima iz članka 1. Odluke, obavlja Komunalno društvo "GRAD" d.o.o. na temelju sklopljenog ugovora sa Gradom Supetrom Komunalno društvo brine o naplati parkiranja, uređenju i održavanju javnih parkirališta pod naplatom. Sredstva prikupljena naplatom parkiranja prihod su Komunalnog društva i koriste se za pokriće troškova poslovanja društva, održavanje postojećih i uređenje novih parkirališnih mjesta te za razvoj djelatnosti parkiranja.

8.Iz zapisnika o obavljenom nadzoru obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju od 1. veljače 2022. proizlazi kako je nadzor proveden u poslovnim prostorijama subjekta na adresi [adresa] i u službenim prostorijama tužitelja u vezi obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju, ugovora o potkoncesiji, podugovora i ugovora s takvim svojstvom sklopljenih s koncesionarom, a koji su formalno i/ili sadržajno vezani uz ugovor o koncesiji, obavljanja djelatnosti za koje je potrebna koncesija bez dodijeljene koncesije ili prekoračenja opsega i sadržaja koncesije za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 27. svibnja 2021. Uvidom u evidencije Registra koncesija Pregled ugovora po davateljima koncesije i koncesionaru utvrđeno je kako koncesionar Komunalno društvo „Grad“ d.o.o. ima evidentirana 2 (ID) broja i to: ID ugovor 202723 , koncesija za privez i odvez brodova u Luci Supetar i ID ugovor 202726, koncesija za struju, vodu, otpad u Luci Supatar. Nadalje, nadzorom je utvrđeno kako je subjekt nadzora obavljajući gospodarsku djelatnost usluge i naplate parkiranja temeljem gore navedenih Odluka, koristio pomorsko dobro na parkiralištima „Acapulco“- javno zatvoreno parkiralište pod naplatom, odnosi se na parkirna mjesta na području istočno od trajektne luke i „Veli Most“- javno zatvoreno parkiralište pod naplatom, odnosi se na obilježena parkirna mjesta u trajektnoj luci na Velom mostu, a da u obuhvaćenom razdoblju nije imao koncesiju za obavljanje gospodarske djelatnosti na pomorskom dobru.

9.Iz digitalne ortofoto snimke predmetnog područja iz 1968., i snima aktualnog stanja preuzete s Geoportala utvrđeno je kako je površina na kojoj je prvookrivljena pravna osoba obavljala gospodarsku djelatnost neosporno nastala nasipanjem obale, odnosno kako su parkirališta Acapulco i Veli most smještena na pomorskom dobru, bez obzira što takav status nije upisan u zemljišnim knjigama.

10 Rješenjem Područnog Carinskog ureda Split od 21. ožujka 2022. prvookrivljeniku je utvrđena naknada za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije za određeno razdoblje te mu je oduzeta imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije. Na navedeno rješenje Komunalno društvo "Grad" je podnijelo tužbu te je postupak vođen kod Upravnog suda u Splitu koji je 21. lipnja 2022. pod brojem Usl-960/22-7 donio presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev na poništenje navedenog rješenja, a koja odluka je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3979/22-2 od 26. travnja 2023. U navedenim presudama navedeno je kako je neosnovan tužiteljev navod da se u konkretnom slučaju ne radi o pomorskom dobru te da tužitelj sam tužbenim navodima potvrđuje da je područje na kojem se nalaze sporna parkirališta odvojeno od plaže i pomorskog dobra sagrađenom umjetnom preprekom – zidom pa, stoga, kako je jasno da se ne radi o izvornom stanju nekretnine, već da se naknadnim građenjem odvojen dio pomorskog dobra da bi se koristio za parkiralište vozila slijedom navedenog kako je neosporno da se predmetna parkirališta na kojima je tužitelj obavljao djelatnost naplate parkirališta nalaze na dijelu pomorskog dobra, bez obzira što isti područje nije u katastru i zemljišnoj knjizi upisano kao pomorsko dobro. Navedeno područje nema broj čestice što da samo potvrđuje da je sporno područje samo dio šireg područja pomorskog dobra.

11.Iz očitovanje Upravnog odjela za turizam i pomorstvo SDŽ od 9. prosinca 2022. proizlazi kako je to tijelo uvidom u dokumentaciju utvrdio kako na predmetnom području nije utvrđena granica pomorskog dobra. Nasip na istočnom dijelu trajektne luke se nalazi van lučkog područja (lučko područje je na istoku omeđeno zidićem, žardinjerama) i van katastarske općine, dio parkirališta u nastavku nasipa prema izlaznoj cesti se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], u katastru evidentirane kao pašnjak, upravljanje Narodni odbor Supetar. Dio parkirališta (između dvaju gatova i na zapadnom gatu) se nalazi unutar utvrđenog lučkog područja (granica lučkog područja je ujedno i granica pomorskog dobra) koje nije evidentirano kroz katastar i zemljišnik.

12.U daljnjem dokaznom postupku izvršen je uvid i evidenciju Ministarstva pravosuđa iz koje proizlazi da je okrivljena pravna osoba kažnjena zbog prekršaja iz članka 116. stalka 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-14963/21 od 26. srpnja 2022., pravomoćno 11. kolovoza 2022. , dok drugookrivljena nije prekršajno kažnjavana.

13.Braniteljica prvookrivljenog i drugookrivljenog očitujući se na očitovanje Odjela za turizam i pomorstvo istaknula je da iz istog proizlazi upravo ono što su okrivljenici i naveli u svojoj obrani, a to je da na spornim parkiralištima nije utvrđeno granica pomorskog dobra, nije oformirana katastarska čestica pomorskog dobra niti je proveden upis knjiženja katastarske čestice pomorskog dobra u zemljišne knjige, pa da proizlazi da se sporno parkiralište ne nalaze na pomorskom dobru.

14.Ovlašteni tužitelj je, očitujući se na pročitanu presudu Upravnog suda u Splitu broj: Usl-960/22-7 od 21. lipnja 2022. i presudu Visokog Upravnog suda Poslovni broj: Usž-3979/22-2 od 26. travnja 2023., naveo kako je potvrđen stav da je područje na kojima se nalaze sporna parkirališta odvojeno od plaže i pomorskog dobra sagrađenom umjetnom preprekom odnosno zidom, odnosno da se ne radi o izvornom stanju nekretnine već da je naknadnim građenjem odvojen dio pomorskog dobra da bi se koristio za parkiralište vozila. Činjenica ne upisa pomorskog dobra u zemljišnoj knjizi i katastru nije od utjecaja na utvrđenje da se neka nekretnina prosuđuje kao pomorsko dobro. Navedeno područje nema broj čestice što samo potvrđuje da je sporno područje samo dio šireg područja pomorskog dobra.

15.Sud je na temelju članka 421. stavak 1. točke 4. Zakona o kaznenom postupku odbio dokazne prijedloge obrane da se provede dokaz saslušanja svjedokinje VR u svrhu dokazivanja da se ne radi o pomorskom dobru jer je svjedokinja bila član Županijskog povjerenstva SDŽ za utvrđivanje granice pomorskog dobra ocjenjujući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje pravilne i zakonite odluke pa bi se provođenjem tog dokaza nepotrebno odugovlačilo vođenje postupka.

16.U odnosu na završnu riječ braniteljica prvookrivljenika i drugookrivljenog te tužitelj su izjavili kako nemaju ništa posebno nadodati.

17.Na temelju ovako provedenog postupka sud je došao do zaključka da su se protiv okrivljenika ostvarila obilježja prekršaja iz članka 12. stavak 1. Zakona o koncesijama, a kažnjivo po članku 98. stavak 1. točka 1. istoga Zakona.

18.Kaznena odredba članka 98. stavak 1. Zakona o koncesijama propisuje da će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 1.000.000,00 kuna kazniti pravna osoba, a novčanom kaznom od 5.000,00 do 50.000,00 kuna kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi ako djelatnost za koju je potrebna koncesija obavlja bez dane koncesije (točka 1.).

19.Materijalna odredba članka 12.stavka 1. Zakona o koncesijama propisuje zabranjeno je svako obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, a obavlja se bez dane koncesije.

20. Nesporno je da su okrivljenici u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 27. svibnja 2021. u Gradu Supetru na parkiralištima „Acapulco“ i „Veli most“ obavljali gospodarsku djelatnost naplate parkinga bez dodijeljene koncesije, a što proizlazi i iz same obrane okrivljenika. To što navedeno područje nije u katastru i zemljišnoj knjizi upisano kao pomorsko dobro niti ima broj čestice, ne oslobađa okrivljenike od odgovornosti od počinjenja prekršaj. Osim toga, ne bi bio osnovan navod obrane da se ovdje ne radi o pomorskom dobru.

21.Naime, odredbom čanka 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama „(Narodne novine“, broj 158/03, 141/06, 38/09, 56/16, 98/19) pomorsko dobro definirano je kao opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, koje ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom. Pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. U smislu stavka 2. ovoga članka, dijelom kopna smatra se: morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva. Stoga, odluka, odnosno rješenje o utvrđivanju granice pomorskog dobra je deklaratorni, a ne konstitutivni akt, jer je pomorsko dobro definirano zakonom. Tom odlukom samo se utvrđuje da je određeno područje pomorsko dobro po samom zakonu, jer odgovara definiciji iz članka 3. i 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. U konkretnom slučaju, neovisno o tome što na tom dijelu nije formalno proveden postupak određivanja granice pomorskog dobra, nesporno proizlazi da se radi o pomorskom dobru.

22. Isto tako nije od utjecaja navod obrane kako na predmetnim parkiralištima okrivljeni nisu obavljali gospodarsku djelatnost već da je da je sukladno članku 24. Zakona o komunalnom gospodarstvu obavljali uslužnu komunalnu djelatnost usluge parkiranja na uređenim javnim površinama s obzirom da su okrivljenici obavljajući navedenu djelatnost vršili naplatu parkiranja vozila korisnicima što se može smatrati obavljanjem gospodarske djelatnosti, jer se kod obavljanja iste djelatnosti stječu prihodi, dohodak.

23.Slijedom navedenog proizlazi kako su okrivljenici obavljali gospodarsku djelatnost naplate parkinga na spornim parkiralištima "Acapulco" i "Veli most" na dijelu obale u Gradu Supetru, koji je nastao nasipavanjem obale te da se s obzirom na navedeno nesporno radi o pomorskom dobru, bez obzira što takav status nije upisan u zemljišnim knjigama i da su obavljali djelatnost gospodarskog korištenja pomorskog dobra bez koncesije, dakle na spornom dijelu pomorskog dobra obavljali djelatnost, bez koncesije za obavljanje gospodarske djelatnosti na pomorskom dobru, što je protivno članku 12. stavak 1. Zakona o koncesijama.

24.Nakon što je na ovakav način utvrđena odgovornost okrivljenika za počinjeni prekršaj, trebalo je odlučiti o novčanoj kazni koja se ima izreći, uzimajući pritom u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti koje u smislu članka 36. Prekršajnog zakona utječu na vrstu i visinu kazne.

25.Prilikom odmjeravanja novčane kazne okrivljenicima Sud je uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti, a od olakotnih okolnosti uzeo je u obzir dosadašnje nekažnjavanje okrivljenika po Zakonu o koncesijama, dok otegotnih okolnosti ovaj sud nije našao, te je okrivljenicima izrekao minimalne novčane kazne koje zakon propisuje za ovakvu vrstu prekršaja.

26. Temeljem članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona ako okrivljenice plate dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

27.Budući su okrivljenici proglašeni krivim, temeljem članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, obvezni su naknaditi troškove postupka, a koji temeljem članka 138. stavak 2. točka 3. istoga Zakona predstavljaju paušalnu svotu suda određenu u okvirima određenim posebnim propisom obzirom na složenost i trajanje postupka.

Supetar 4. ožujka 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Danijela Pleša,v.r.

Marijana Ostojić Kavain,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenici i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pismeno, a putem ovoga suda, u dva ista primjerka bez takse.

Dostavlja se: okrivljenicima, braniteljici, ovlaštenom tužitelju, u spis