REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-387/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja ĆRĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, Gredička 23, protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, radi poreza na promet nekretnina, 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništavaju se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-20/19- 01/2453, URBROJ: 513-04-21-2 od 11. siječnja 2021. i porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostave centar KLASA: UP/I-410-20/2016-001/014464, URBROJ: 513-07-01-01-2019-010 od 17. rujna 2019. te se predmet vraća na ponovni postupak u kojem je potrebno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

II. Nalaže se Ministarstvu financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (dvije tisuće petsto eura).

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-20/19-01/2453, URBROJ: 513- 04-21-2 od 11. siječnja 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave centar KLASA: UP/I-410-20/2016-001/014464, URBROJ: 513-07-01-01- 2019-010 od 17. rujna 2019. kojim je tužitelju u ponovnom postupku utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 785.190,00 kn te je na tu osnovicu utvrđen porez na promet nekretnina po stopi 5 % u iznosu od 39.259,50 kn.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom sporu u bitnome navodi da pobijano rješenje nije osnovano. Dodaje da tuženik u svom obrazloženju navodi kako su neosnovani njegovi navodi, kako bi trebao biti oslobođen plaćanja poreza na promet nekretnina po samom zakonu, prilikom čega kao njegov osnovni propust uzima činjenicu da isti nije zatražio oslobođenje od plaćanja poreza. Iznosi da tuženik, kao i prvostupanjsko tijelo, propuštaju ocijeniti njegove navode da je on prilikom razgovora sa službenikom Ministarstva financija istog upoznao s činjenicom da ispunjava uvjete za oslobođenje od plaćanja poreza. Nastavlja da tom prilikom ne samo da on nije bio upoznat od strane tog službenika da bi trebao sve to što mu je rekao dostaviti u pisanom obliku, već da mu je službenik odgovorio da oni, dakle Ministarstvo financija, Porezna uprava, imaju sve te podatke u svom sustavu. Mišljenja je da je kraj takvog stanja stvari on kao osoba koja nije stručnjak i koji kao laik ne poznaje funkcioniranje sustava opravdano nakon takvog razgovora smatrao da je dovoljna činjenica što je o tome razgovarao sa službenikom te da je upoznat s činjenicom da u sustavu postoje svi ti podaci. Ističe da je, kada se tome doda i činjenica da je on svoje navode o postojanju uvjeta za oslobođenje od plaćanja porezne obveze u potpunosti dokumentirao u žalbi, jasno da su ispunjeni svi uvjeti da se uvaže njegovi navodi i da bude oslobođen plaćanja svoje porezne obveze temeljem prometa nekretnina. Naglašava da je posjedovao svu dokumentaciju potrebnu za podnošenje zahtjeva za oslobođenje te da ne postoji niti jedan opravdani i logičan razlog zašto bi to propustio učiniti, osim da je dobio informaciju da to nije potrebno jer nadležno tijelo koje o tome odlučuje posjeduje u svojim evidencijama sve te relevantne podatke. Opisuje da je ostvario kontakt sa službenikom Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Centar, i to upravo po primljenom pozivu, dakle da se odazvao pozivu. Navodi da je u tom kontaktu službenika upoznao sa svim činjenicama pa tako i s činjenicom ispunjenja uvjeta za oslobođenje od porezne obveze, ali da je povratno od tog službenika dobio informaciju da Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Centar u njegovom slučaju već raspolaže s potrebnim podacima. Dodaje da u opisanoj situaciji iz njegove perspektive logično, nije bilo potrebe da kao porezni obveznik bilo što od dokumentacije dodatno dostavlja. Iznosi da prema tome nije vlastitim propustom propustio dostaviti predmetne dokaze već je postupio po uputi uređujućeg poreznog službenika. Nastavlja da je tek nakon što je zaprimio porezno rješenje iz kojeg je proizlazilo da nije ostvario svoje pravo na koje se je pozvao u ranije navedenom razgovoru, istaknuo je tu činjenicu u žalbi i dostavio dokaze iz kojih njegovo pravo nedvojbeno proizlazi. Smatra da nakon toga tuženik čini pogrešku jer ne uzima u obzir sve ove okolnosti niti ih u potpunosti obrazlaže, pa da nije razvidan njegov stav o svim bitnim okolnostima vezanim za ovaj predmet pa tako osobito o činjenici da on nije postupio po pozivu zapravo zbog toga što je takvu informaciju dobio od samog tijela pred kojim se kao nadležnim vodio postupak. Mišljenja je da je, što se tiče vremena potrebe podnošenja zahtjeva za oslobođenje, i tu činjenicu nadležno prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdio jer je on svoje pravo na oslobođenje od porezne obveze zapravo i jest stekao po samom zakonu, samo što ispunjavanje uvjeta nije dokumentirao u za to predviđenom vremenu i fazi postupka. Napominje da to nije učinio iz razloga jer je tako bio upućen od strane istog tog nadležnog tijela, zbog čega je jasno da ne može odgovornost biti na njemu. Smatra da podnošenje zahtjeva na koje se poziva tuženik nema konstitutivnu prirodu odnosno nije uvjet za ostvarenje tog prava te da u tom smislu naslov pogrešno tumači zakonsku odredbu. Ističe da je kupoprodajni ugovor kojim je ostvaren promet nekretnina koji je predmet ovog postupka sklopljen 29. srpnja 2016. Opisuje da je u to vrijeme kao materijalno pravo relevantno za ovu pravnu stvar na snazi bio Zakon o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" broj: 69/97., 26/00., 153/02., 22/11. i 143/14.). Nadalje, opisuje da je navedeni Zakon odredbom članka 11.a predviđao oslobođenje od plaćanja poreza za osobe koje su ispunjavale uvjete predviđene u tom članku. Obrazlaže da iz te zakonske odredbe jasno proizlazi da podnošenje zahtjeva na koji se poziva tuženik nije uvjet za stjecanje prava na koje se on poziva. Napominje da je ista situacija i s primjenom odredbe članka 35. stavka 2. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" broj: 115/16.) jer niti tom odredbom nije izričito propisano da nepodnošenjem takvog zahtjeva porezni obveznici koji ispunjavaju predmetne uvjete kojima su svoja prava stekli po ranijem zakonu, to pravo gube. Smatra da je jasno da porezni obveznici ne mogu svoje stečeno pravo izgubiti samo iz razloga što zahtjev nije podnesen u roku. Mišljenja je da osobito ne u ovom slučaju gdje se je propust podnošenja zahtjeva sa svom pratećom potrebnom dokumentacijom dogodio zbog njegove pogrešne informiranosti upravo od strane tijela koje se sada poziva na taj propust. Ističe da on ispunjava uvjete iz citirane zakonske odredbe. Dodaje da mu je predmetna nekretnina prva nekretnina koju stječe i kojom rješava stambeno pitanje, da njegova uža obitelj ima tri člana (on, supruga i maloljetna kćer), da svi imaju prebivalište prijavljeno na adresi stečene nekretnine. Iznosi da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Objašnjava da su se imale primijeniti upravo predmetne odredbe proizlazi i iz odredbe članka 35. stavka 1. novog Zakona o porezu na promet nekretnina, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017. Ističe da je on i sukladno članku 108. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku, obrazložio da je dokaze koje priložio ranijoj žalbi priložio iz razloga jer je u kontaktu sa službenicima naslova informaciju koju je dobio shvatio na način da ovim podacima koji se navode u ovoj žalbi naslov raspolaže. Iznosi da je tijekom postupka zaprimio poziv naslova od 3. kolovoza 2017., na koji se je osobno odazvao, kojom je prilikom dobio navedenu informaciju, zbog kojeg saznanja je smatrao da će činjenice na koje ukazuje u svojoj žalbi biti uzete u obzir prilikom donošenja odluke. Smatra da je i činjenicu njegovog neodazivanja na poziv porezno tijelo pogrešno utvrdio. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te poništiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da se odbije tužba.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište na kojem je saslušan tužitelj.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nesporno je da je prvostupanjskim rješenjem tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina na temelju ugovora o kupoprodaji od 29. srpnja 2016., kojim je tužitelj stekao stan u [adresa], površine 73,22 m².

7. Sporno je, je li pravilno tužitelju utvrđen taj porez.

8. Člankom 35. stavkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" broj: 115/16. i 106/18.) propisano je da se na sve sklopljene ugovore i druge isprave o stjecanju nekretnina, odnosno na sve odluke koje su postale pravomoćne, do 31. prosinca 2016., primjenjuju odredbe Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" broj: 69/97., 26/00., 127/00., 153/02., 22/11. i 143/14.), neovisno o statusu porezne prijave. Stoga, kako je predmetni ugovor o kupoprodaji sklopljen 29. srpnja 2016., u konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o porezu na promet nekretnina iz 1997. ("Narodne novine" broj: 69/97., 26/00., 127/00., 153/02., 22/11. i 143/14.). Člankom 11.a Zakona o porezu na promet nekretnina iz 1997. propisano je da porez na promet nekretnina ne plaćaju građani koji na temelju sklopljenog ugovora o kupoprodaji stječu prvu nekretninu (stan ili kuću) kojom rješavaju vlastito stambeno pitanje ako su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. da imaju hrvatsko državljanstvo

2. da građanin i članovi njegove uže obitelji prijave prebivalište i borave u mjestu i na adresi gdje se nekretnina (koju stječe) nalazi,

3. da površina nekretnine, ovisno o broju članova uže obitelji građanina, ne prelazi površinu kako slijedi:

– za 1 osobu do 50 m[2] građevine

– za 2 osobe do 65 m[2] građevine

– za 3 osobe do 80 m[2] građevine

– za 4 osobe do 90 m[2] građevine

– za 5 osoba do 100 m[2] građevine

– za 6 osoba do 110 m[2] građevine

– za 7 i više osoba do 120 m[2] građevine.

4. da građanin te članovi njegove uže obitelji nemaju, u tuzemstvu ili inozemstvu, u vlasništvu, suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu:

4.1. građevine (stan i/ili kuću) čija je ukupna (zbrojena) površina svih građevina jednaka, veća ili do najviše 10 m[2] manja od površine građevine iz točke 3. toga članka ili

4.2. nekretnine (osim poljoprivrednog zemljišta i poslovnog prostora u kojem građanin ili član njegove uže obitelji obavlja registriranu djelatnost) čija je ukupna (zbrojena) vrijednost svih nekretnina u trenutku nastanka porezne obveze jednaka ili veća od tržišne vrijednosti nekretnine koju građanin stječe pri čemu se u izračun uzimaju i vrijednosti građevina iz točke 4.1. toga članka (stavak 1.). Nadalje, propisano je da se članovima uže obitelji, u smislu toga Zakona, smatraju bračni drug i djeca (stavak 5.).

9. Na ročištu 4. veljače 2025. saslušan je tužitelj koji je iskazao da je stan kupio 2016. te da je dobio telefonski poziv od Porezne uprave da treba nešto ispuniti, da to nije ispunio pa da je dobio telefonski poziv od muške osobe djelatnika Porezne uprave, kojem se sad ne sjeća imena, a kojem je rekao da nije ispunio obrazac vezan uz porez na promet nekretnina, a on mu je rekao da nema veze, da oni imaju sve podatke i da će oni to riješiti. Dodao je da nije to ispunio jer je bio u poslu pa da nije stigao. Istaknuo je da ga djelatnik nije upozorio na posljedice toga što nije ispunio obrazac, jer da bi ga svakako ispunio da je znao da će morati platiti porez na promet nekretnina, ako ga ne ispuni. Naveo je da je smatrao je da je tim razgovorom riješeno pitanje poreza na promet nekretnina odnosno da je mislio da će biti oslobođen plaćanja poreza na promet nekretnina, jer se radilo o njegovoj prvoj nekretnini. Iznio je da bi on predao papire za oslobođenje da je znao da je to nužno predati za oslobođenje od poreza na promet nekretnina, jer je znao da ispunjava uvjete za oslobođenje. Na upit suda bi li on predao te papire da mu je djelatnik Porezne uprave u telefonskom razgovoru rekao da ih treba predati ukoliko želi ostvariti oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina odgovorio je da bi, ali da je mislio da ih Porezna ima.

10. Iz poziva Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Centar KLASA: UP/I-410-20/2016-01/14464, URBROJ: 513-007-24-10-2017-0002 od 3. kolovoza 2017. utvrđeno je da je tužitelj pozvan dostaviti popunjenu prijavu prometa nekretnine.

11. Kako je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je nakon telefonskog poziva Porezne uprave smatrao da će ostvariti oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, jer mu je djelatnik Porezne uprave rekao da nema veze što nije ispunio prijavu, jer oni imaju sve potrebne podatke osporavano rješenje se nije moglo ocijeniti zakonitim, a imajući u vidu da je tužitelj u žalbi dostavio dokaze iz kojih proizlazi da on, njegova supruga i njihova kćer imaju prijavljeno prebivalište na adresi kupljene nekretnine te da je već tada tvrdio da ih je priložio tek u žalbi jer je u kontaktu sa službenicima Porezne uprave informaciju koju je dobio shvatio na način da tim podacima Porezna uprave raspolaže.

12. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka ĆR, budući da izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno za rješavanje spora, budući da su sporne činjenice utvrđene iz iskaza tužitelja danog na ročištu 4. veljače 2025.

13. Slijedom navedenog odlučeno je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) kao u točki I. izreke, s time da će se u ponovnom postupku utvrditi ispunjava li tužitelj uvjete za oslobođenje iz članka Člankom 11.a Zakona o porezu na promet nekretnina iz 1997.

14. Nadalje, kako je tužitelj uspio u sporu priznati su mu kao opravdani trošak sastava tužbe te trošak pristupa na ročište 4. veljače 2025. u skladu s člankom 144. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima i Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, a sve uvećano za pripadajući PDV u skladu s Tbr. 46. Tarife.

15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba je dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnik Igor Svilar – e. komunikacijom

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43 – uz spis tuženika

3. u spis