Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-564/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, sutkinje Darije Horvat kao sutkinje izvjestiteljice, te sutkinje Sabine Dugonjić kao članice vijeća, u predmetu tužitelja JM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ninoslav Pintarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini od 4. siječnja 2022., poslovni broj Pr-58/2020-19, u sjednici vijeća 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini od 4. siječnja 2022., poslovni broj Pr-58/2020-19 i odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru da tužitelju JM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 20.850,00 kuna (slovima:dvadesettisućaosamstopedesetkuna) zajedno sa zateznom kamatom tekućom i to:

- na iznos od 150,00 kuna od dana 20.06.2015. godine,

pa do 31.07.2015. godine prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate prema članku 29 st.2. i 8.ZOO (izmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosima iz NN 78/2015.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 1.200,00 kuna od dana 20.08.2015. godine,

- na iznos od 1.200,00 kuna od dana 20.09.2015. godine,

- na iznos od 750,00 kuna od dana 20.10.2015. godine,

- na iznos od 1.200,00 kuna od dana 20.11.2015. godine,

- na iznos od 1.200,00 kuna od dana 20.12.2015. godine,

- na iznos od 1.500,00 kuna od dana 20.01.2016. godine,

- na iznos od 450,00 kuna od dana 20.02.2016. godine,

- na iznos od 1.350,00 kuna od dana 20.03.2016. godine,

- na iznos od 1.350,00 kuna od dana 20.04.2016. godine,

- na iznos od 1.350,00 kuna od dana 20.05.2016. godine,

- na iznos od 1.350,00 kuna od dana 20.06.2016. godine,

- na iznos od 450,00 kuna od dana 20.07.2016. godine,

- na iznos od 1.500,00 kuna od dana 20.08.2016. godine,

- na iznos od 1.350,00 kuna od dana 20.09.2016. godine,

- na iznos od 1.350,00 kuna od dana 20.10.2016. godine,

- na iznos od 1.050,00 kuna od dana 20.11.2016. godine,

- na iznos od 450,00 kuna od dana 20.12.2016. godine,

- na iznos od 1.650,00 kuna od dana 20.01.2017. godine

do isplate prema članku 29 st.2. i 8.ZOO (izmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosima iz NN 78/2015.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru da tužitelju JM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi parnične troškove u iznosu od 8.875,00 kn (slovima:osamtisućaosamstosedamdesetpetkuna) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 04. siječnja 2022. godine do isplate prema članku 29 st.2. i 8.ZOO (izmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosima iz NN 78/2015.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak postupka od 729,89 eur, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je pod toč. I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 20.850,00 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. Pod toč. II. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 8.875,00 kn također sa pripadajućim zateznim kamatama. Pod toč. III. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

2. Protiv navedene presude u toč. I. i II. izreke tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. t. 2. i t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe i predlaže istu odbiti te potvrditi njome pobijanu odluku uz naknadu troška.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Pobijana presuda u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ili koju od povreda pravila o postupku na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava [adresa], Postaja [adresa], koji je rasporedom upućen obavljati posao na graničnim prijelazima GP [adresa], GP [adresa] i GP [adresa], radi obavljanja hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području, sve na temelju Dogovora između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013., sukladno Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije.

5.1. Tužitelj tvrdi kako ima pravo na dodatak za rad na terenu za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada na kojem je zaposlen i izvan mjesta stalnog boravka sve temeljem čl. 4. Dodatka Kolektivnom ugovoru („Narodne novine“ broj 104/2013) i čl. 50. st. 4. Kolektivnog ugovora ("Narodne novine" broj 112/17) i tumačenja Zajedničke komisije br. 7/55 od 20. svibnja 2014.

6. U žalbenom postupku, sporno je je li tužena dužna isplatiti naknadu za rad na terenu dodatak s obzirom na primjenu odredbi kolektivnih ugovora.

7. Pravo na dodatak za rad na terenu regulirano je u čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 3. kolovoza 2013. ("Narodne novine", br. 104/2013 – dalje: KU/13), koji je bio na snazi do 31. listopada 2017., te u čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, koji se primjenjuje od 1. studenoga 2017. ("Narodne novine", br. 112/2017 – dalje: KU/17), a kojima je to pravo istovjetno regulirano te je propisano da službenik ima pravo za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio, i to u iznosu od 150,00 kn dnevno (čl. 4. Dodatka KU/13 - "Narodne novine", br. 104/2013) do 31. listopada 2017., odnosno 170,00 kn dnevno (čl. 50. st. 4. KU /17) od 1. studenoga 2017. pa nadalje.

8. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen na rad na radno mjesto službenika za zaštitu granice u Postaji [adresa], Policijska uprava [adresa],

- da je prema rasporedu rada u istom razdoblju te poslove obavljao na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva Policija [adresa], a to su međunarodni granični prijelazi GP [adresa] – [adresa], GP [adresa] – [adresa] i GP [adresa] – [adresa] na kojima se obavlja kontrola na slovenskom državnom području temeljem dogovora između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove izvan mjesta svog stalnog boravka i izvan stalnog mjesta rada na kojem je zaposlen,

- da je tužitelj svoj dnevni rad dulji od osam sati (smjena traje 12 sati) obavljao na području nekog drugog hrvatskog grada ili općine, odnosno u inozemstvu, na području državnog teritorija Republike Slovenije,

- da se tužitelj nije mogao samostalno kretati na području druge države, gdje je upućen na rad, odnosno nije mogao za vrijeme pauze samostalno prelaziti na teritorij Republike Hrvatske, jer tužitelju, kao policijskom službeniku, nije organiziran ili dostupan prijevoz na teritorij Republike Hrvatske,

- da zbog nedovoljnog broja policijskih službenika na graničnim prijelazima tužitelj ne koristi dnevni odmor (pauzu) u trajanju od jednog sata,

- da na graničnom prijelazu [adresa], zbog obima posla tj. tužitelj ne odlazi za vrijeme dnevnog odmora drugdje na dnevni obrok već isti konzumiraju na radnom mjestu,

- da zbog svega navedenog, rad tužitelja ima obilježja terenskog rada.

9. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev pozivajući se na mišljenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 20. svibnja 2014., kao i tumačenje Zajedničke komisije broj 22/56 od 11. studenog 2016. da pravo na dodatak nije uvjetovano udaljenošću s mjesta rada u koje se službenik upućuje od stalnog mjesta rada, te se isto treba primijeniti do stupanja na snagu novog KU/17 (do 8. studenog 2017.).

10. Takav zaključak prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti.

11. Naime, terenski dodatak i priznaje se ovisno o tome je li konkretni rad službenika izvršen u stalnom mjestu rada ili izvan tog mjesta. Prvostupanjski sud je pogriješio u primjeni materijalnog prava kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužitelja zato što je taj pojam u slučaju tužitelja tumačio proizvoljno, bez obzira na propise kojima je uređeno mjesto rada tužitelja kao policijskog službenika za zaštitu granice u nadležnosti konkretne policijske postaje.

12. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom članka 25. stavka 3. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj: 83/13,27/16, 114/22 i 151/22 - dalje: ZNDG) propisano da će se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom članka 37. stavka 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

13. Kada je riječ o međunarodnoj suradnji između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole, taj međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u [adresa] 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

14. Tim je Sporazumom u članku 2. stavku 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. članka 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

15. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom članka 4. stavka 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema stavku 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

16. Na temelju članka 2. stavka 4. naprijed spomenutog Sporazuma te članka 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole.

17. Policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta.

18. Tužitelj je tužbu utemeljio na tvrdnji da mu predmetni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njegovo mjesto rada obuhvaća i područje koje se nalazi izvan mjesta sjedišta policijske postaje [adresa] smatrajući da ta činjenica znači da je on upućen na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen.

18.1. Pritom se tužitelj pozvao na odredbu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 104/13 - dalje: KU/13), odnosno članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 112/17 - dalje: KU/17) kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

19. Imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, ovaj sud ocjenjuje pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u policijskoj postaji [adresa] koja je ustrojena kao policijska postaja III. kategorije radi obavljanja poslova zaštite i prelaska državne granice u čijoj nadležnosti su temeljem Uredbe o graničnim prijelazima Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 79/13) čl. 16, čl. 18. i čl. 19. određeni granični prijelaz [adresa] – [adresa] – [adresa] i [adresa] – [adresa] radio na terenu. Odredbama ZNDG i to čl. 25 st. 3. propisano je da se granična kontrola ili dio te kontrole može obavljati i na području druge države.

19.1. Stoga je postaja [adresa] nadležna za obavljanje poslova granične kontrole i u mjestima [adresa] i [adresa], koji se nalaze u Republici Sloveniji. Tužitelj je raspoređen na rad u postaju granične policije [adresa] i svoj rad obavlja isključivo na području nadležnosti te policijske postaje.

20. Kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države.

20.1. Tako tužitelj zbog činjenice da stalno mjesto rada obuhvaća i područje druge države nije upućen na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređen na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.

21. U pravnom shvaćanju izraženom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-391/09-2 od 3. lipnja 2009. koje je primjenjivo i na ovaj slučaj, proizlazi da rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćen odredbom čl. 56. KU/13 niti čl. 50 KU/17, jer policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog mjesta rada.

22. Nadalje, utemeljeno tuženik ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja spomenutog Tumačenja 7/55 kao osnove za ocjenu osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva. Naime, ovo je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU [adresa] i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza [adresa] uz službeno ovlaštenje za rad na GP [adresa] izdano na temelju članka 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije [adresa] nema ustrojenog graničnog prijelaza [adresa] na području Republike Slovenije i granični prijelaz [adresa] ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.

22.1. U okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređen na rad na radno mjesto policijskog službenika za zaštitu državne granice u Policijskoj upravi [adresa], Postaja [adresa], a ta policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područje graničnog prijelaza u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza u Republici Sloveniji za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

22.2. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom članka 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe članka 9. Sporazuma kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije [adresa] nema ustrojenog graničnog prijelaza [adresa] na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama članaka 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine", broj 117/11, 50/14, 32/15). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

23. Slijedom navedenog, svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada.

23.1. To stoga što nadležnost Policijske uprave [adresa], Postaja granične policije [adresa] obuhvaća područje graničnog prijelaza u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza u Republici Sloveniji te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

24. Navedeno ima za posljedicu da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka te je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja pa je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a prvostupanjska presuda preinačena.

25. Osnovano tužena osporava i pravilnost odluke o troškovima postupka.

26. Naime, tužena je uspjela u sporu pa ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022 - dalje Tarifa).

27. Tuženoj je priznat trošak odgovora na tužbu u iznosu od 132,72 eur[1] /1.000,00 kuna sukladno Tbr. 8.1. Tarife, trošak odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 132,72 eur, trošak zastupanja na ročištima 23. rujna 2020., 13. siječnja 2021. i 10. studenog 2021. za svako ročište po 132,72 eur/1.000,00 kuna sukladno Tbr. 9.1. Tarife te trošak podneska od 25. studenog 2020. od 66,36 eur/500,00 kn sukladno Tbr. 9.3. Tarife, odnosno sveukupno 729,98 eur/ 5.500,00 kn kako je i zatraženo troškovnikom (list 548 spisa).

28. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 4. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić