REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-630/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja JŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i drugotužiteljice DŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženice ĐŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-1687/2024-3 od 20. studenoga 2024., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-466/2018-48 od 4. listopada 2024., u sjednici održanoj 4. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja JŠ i DŠ za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1687/2024-3 od 20. studenoga 2023., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-466/2018-48 od 4. listopada 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelji navode da su važna za odluku i sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku.

2. Pitanja koja su predlagatelji u prijedlogu naznačili glase:

„1. Mogu li tužitelji istaknuti novi, daljnji i dodatni tužbeni zahtjev na temelju utvrđenja novih činjenica i novih dokaza koji su utvrđeni tijekom glavne rasprave, a nakon što je završen pripremni postupak;

2. Ima li se isticanje novog, daljnjeg i dodatnog tužbenog zahtjeva na utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora smatrati proširenjem postojećeg tužbenog zahtjeva koji je bio postavljen u tužbi na utvrđenje promjene suvlasničkih omjera temeljem znatnih ulaganja tužitelja, a čime je u bitnom promijenjen identitet nekretnine;

3. Što se dalje događa ako Vrhovni sud Republike Hrvatske odbaci ili odbije ovaj prijedlog za dopuštenje revizije, a vidljivo je da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, pa čak i bitnih povreda postupka?“.

3. Tuženica je odgovorila na prijedlog tužitelja na način da ga je predložila odbaciti.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne udovoljavaju temeljnim pretpostavkama dopustivosti najprije zbog toga što predlagatelji u prijedlogu jasno ne naznačuju razlog važnosti dopuštenja revizije primjerice naveden u odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP poput neujednačenosti sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnosti prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava.

4.1. Sadržaj prijedloga, u bitnom, ukazuju na neprihvaćanje razloga na kojima su nižestupanjski sudovi utemeljili svoju odluku pri čemu predlagatelji smatraju pobijanu presudu nezakonitom posebno ističući važnost tvrdnje, da je temeljem znatnih ulaganja tužitelja u bitnom promijenjen identitet nekretnine, dok je u postupku utvrđeno da su tužitelji tijekom postupka pokušali prikazati da je njihovim ulaganjima bitno izmijenjen identitet nekretnine, ali je u postupku utvrđeno suprotno, zato što se ulaganja tužitelja odnose na adaptaciju nekretnine te djelomičnu nadogradnju kojim se radovima nije moglo steći (su)vlasništvo, niti povećati suvlasnički udio tužitelja u istoj nekretnini.

5. Kada je riječ o nezakonitosti kao razlogu važnosti dopuštenja revizije, revizijski sud ocjenjuje da nezakonitost revizijom pobijane odluke, u pravilu, nije odlučna za ocjenu sadržava li prijedlog za dopuštenje revizije neko važno pitanje zbog kojega bi reviziju trebalo dopustiti, zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, ne služi kontroli zakonitosti, kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to, zbog privatne funkcije te revizije, bila primarna svrha, dok je reviziji po dopuštenju primarna svrha donošenje presuda s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom. Nezakonitost bi eventualno mogla biti razlog za dopuštenje revizije, kada bi pobijana odluka bila očito nezakonita. To se, međutim, ne može kazati za konkretnu pobijanu presudu, jer je ona obrazložena ozbiljnim, razboritim, relevantnim, logičnim, detaljnim i dostatnim razlozima. S druge strane, navodi prijedloga o nezakonitosti pobijane odluke vezani su uz netočne tvrdnje o postojanju činjenica koje u postupku nisu utvrđene.

6. Što se, pak, tiče potreba razvoja prava kao razloga važnosti za dopuštenje revizije, uočava se da predlagatelji ne obrazlažu koje su to potrebe razvoja prava, koje bi opravdavale dopuštenje revizije, poput usklađenja sudske prakse sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova i slično, a niti takve potrebe nalazi ovaj sud.

7. U opisanim je okolnostima, na temelju odredbe članka 389.a stavaka 1. i 3. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u izreci.

8. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, jer o njegovu sadržaju nije ovisila odluka o prijedlogu. Stoga je ovaj prijedlog tuženika odbijen kao neosnovan, radi čega je riješeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 4. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil