Poslovni broj: Usž-2207/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GOOD DIZAJN d.o.o., Opatija, Eugena Kumičića 9, kojeg zastupa opunomoćenik Roman Bihar, odvjetnik iz Zagreba, Frankopanska 7, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Zagreb, Radnička cesta 80, radi ovrhe naknade za uređenje voda, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 9 UsI-1611/2023-5 od 25. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 9 UsI-1611/2023-5 od 25. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanja rješenje tuženika, KLASA: UP/II-325- 08/23-03/3, URBROJ: 517-09-2-2-23-2 od 27. ožujka 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2022-15/0268, URBROJ: 251-10-01/003-22-1 od 17. lipnja 2022. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 27. ožujka 2023. odbijena je žalba društva DIZAJN BAR d.o.o. (pravni prednik tužitelja) izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 17. lipnja 2022., kojim je ovršeniku naloženo podmiriti dugovanje po rješenju Hrvatskih voda, KLASA: UP/I-325-08/2018-08/96327, UR.BROJ: 374-25-6-18-1 od 22. siječnja 2018., za nekretninu na adresi [adresa] u [adresa], u odnosu na razdoblje od 7. srpnja do 12. prosinca 2021., i to u mjesečnom iznosu od 1.361,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu. Bitnu povredu pravila sudskog postupka nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući je izreka presude nerazumljiva i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Nadalje, drži pogrešno ili nepotpuno utvrđenim i činjenično stanje, jer neprovođenjem dokazanog prijedloga saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja, prvostupanjski sud nije utvrdio sve činjenice u postupku za donošenje odluke. S tim u vezi ističe da, neovisno o načelnoj ovlasti suda u upravnom sporu da prihvati činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, neprihvaćanje dokaznog prijedloga za provođenje saslušanja zakonskog zastupnika u konkretnom slučaju nije u skladu s pravom tužitelja na pošteno suđenje u smislu članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudski prava i temeljnih sloboda. Dodaje da se u tužbi pozvao na članak 5. Uredbe o visini naknade za uređenje voda, kojim su propisane situacije u kojima se naknada neće obračunavati obvezniku, te je u tu svrhu dostavio dokaze za navedeno, odnosno da su Hrvatske vode ovlaštene izuzeti od plaćanja naknade za uređenje voda nekretnine u slučaju elementarne nepogode, kao i dok traje sanacija stanja na njima izazvanog elementarnom nepogodom, a što je ovdje nedvojbeno. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu, otkloniti nedostatke i presudom riješiti stvar.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, ostaje u cijelosti kod navoda iz drugostupanjskog rješenja te predlaže ovom Sudu žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a kojima je uređeno procesno postupanje suda u upravnom sporu jer je, pravilnom primjenom ovlaštenja iz članka 36. točke 4. ZUS-a, osnovano zaključio da se predmetni spor može riješiti bez rasprave. Ovo iz razloga jer činjenice u ovoj stvari nisu sporne, već je sporna primjena materijalnog prava, s tim da ni tužitelj ni tuženik nisu izričito u tužbi i odgovoru na tužbu zahtijevali održavanje rasprave, slijedom čega nije osnovan žalbeni prigovor bitne povrede pravila sudskog postupka na koju po toj osnovi tužitelj ukazuje u žalbi.
7. Nadalje, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno je da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojeg proizlazi da je rješenjem Hrvatskih voda od 22. siječnja 2018., ovdje izvršnim naslovom, tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja naknade za uređenje voda u mjesečnom iznosu od 226,93 kn, za nekretninu na adresi [adresa] u [adresa], a po kojem rješenju tužitelj nije u cijelosti postupio jer nije platio dužnu naknadu za opisana razdoblja (07.-12.2021), radi čega je bilo osnove pristupiti prisilnoj naplati na način kako je to učinjeno rješenjem o ovrsi.
8. Tužitelj žalbom ne dovodi u sumnju tako utvrđene pravno odlučne činjenice, već činjenično stanje osporava navodeći da u upravnom sporu nije provedeno njegovo saslušanje, niti je odgovoreno na tužbeni navod usmjeren na primjenu članka 5. Uredbe o visini naknade za uređenje voda ("Narodne novine", broj: 82/10. i 108/13. – dalje u tekstu: Uredba), prema kojem su Hrvatske vode ovlaštene obveznika izuzeti od plaćanja naknade za uređenje voda u slučaju elementarnih nepogoda, pri čemu naglašava da se ovdje radi upravo o takvoj situaciji jer, zbog potresa, tužitelj nije koristio poslovni prostor koji se nalazi na adresi u [adresa], u odnosu na koju adresu smatra da se odnosi sporni dug.
9. Sud, međutim, navedene prigovore nalazi neosnovanim jer, s obzirom na spisu priložene dokaze, saslušanje tužitelja na okolnosti navedene u tužbi ne bi dovele do drukčije odluke u ovoj stvari, prvenstveno zbog činjenice da je ovršnom ispravom tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja naknade za nekretninu na adresi [adresa], dok se izjave tužitelja i dokazi koje je s tim u vezi dostavio uz tužbu odnose na neuporabljivost poslovnog prostora na lokaciji [adresa], a koji prostor nije predmet ovog postupka.
10. Slijedom izloženog, proizlazi da tužitelj u žalbi protiv osporene presude ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 4. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
