Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-11012/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika PARONA - DUGO SELO d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenice MP, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19) i čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21), odlučujući o žalbi I okrivljenika PARONA - DUGO SELO d.o.o. i II okrivljenice MP, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, broj: 22. Pp-2147/2021, od 2. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. U povodu žalbe I okrivljenika PARONA - DUGO SELO d.o.o. i II okrivljenice MP, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela pod točkom 1. izreke i odluci o kazni I okrivljeniku za djelo pod točkom 1. izreke i djelo pod točkom 2. izreke, tako da se djelo pod točkom 1. izreke pobijane presude pravilno pravno označava kao prekršaj iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), na temelju kojeg propisa, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 - dalje u tekstu PZ) se za djelo pod točkom 1. izreke utvrđuje novčana kazna I okrivljeniku PARONA - DUGO SELO d.o.o. u iznosu od 400,00 eura (četiristo eura) i za djelo pod točkom 2. izreke na temelju istog propisa kao u izreci pobijane presude, uz primjenu čl. 37. PZ, I okrivljeniku PARONA - DUGO SELO d.o.o. se utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.040,00 eura (tisućučetrdeset eura).

II. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika PARONA – DUGO SELO d.o.o. i II okrivljenice MP u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

III. Uslijed odluke pod točkom I. i II. izreke preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni I okrivljeniku PARONA - DUGO SELO d.o.o., tako da se za učinjena djela prekršaja pod točkom 1. i 2. izreke pobijane presude, I okrivljeniku PARONA - DUGO SELO d.o.o. izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.440,00 eura (tisućučetiristočetrdeset eura), koju je I okrivljenik dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno čl. 152. st. 3. PZ novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

IV. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. PZ I okrivljenik PARONA - DUGO SELO d.o.o. i II okrivljenica MP su dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura), svaki, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom od 16.000,00 kuna, I okrivljenik i od 1.500,00 kuna, II okrivljenica, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu i čl. 172. st. 1. i 3. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanih u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6., 7., 9. i 10. PZ i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno.

7. Naime, na temelju obrane okrivljenika i provedenih dokaza prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja koji im se stavljaju na teret.

8. Za odluku o krivnji te zašto nije prihvatio obranu okrivljenika da je poslove vozača autobusa kritične zgode (**.**.2021.) HP mogao obavljati na temelju ugovora o djelu, prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima u kojima u bitnom ponavljaju navode pisane obrane da je zbog smrti majke njihovog vozača KP (**.**.2021.) koji zbog toga nije bio sposoban upravljati autobusom, njegov prijatelj HP pristao odvesti liniju u trajanju od 1,30 sati kako bi pomogao prijatelju, te da nije bilo niti prilike s istim sklopiti ugovor o radu niti izvršiti prijavu tijelima HZMO ili HZZO, niti je to bilo moguće jer je isti zaposlenik ZET-a, te da propisi o radu mobilnih radnika ne predviđaju isključivo sklapanje ugovora o radu za obavljanje navedenih poslova, nego da se isti mogu obavljati i temeljem ugovora o djelu, žalitelji nisu objektivno i argumentirano doveli u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radilo o ugovoru o radu koji nije sklopljen u pisanom obliku, uslijed čega su okrivljenici kao poslodavci bili dužni prije početka rada navedenom radniku, koji je neprijeporno kritične zgode obavljao poslove iz redovne djelatnosti I okrivljenika, uručiti pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, te ga u propisanom roku prijaviti tijelima mirovinskog osiguranja, a nesporno je da su to propustili učiniti, s tim da su s HP sklopili ugovor o djelu dana 1.2.2021.

9. Nadalje, izrečena kazna II okrivljeniku za djela pod točkom 1. i 2. izreke i I okrivljeniku za djelo pod točkom 2. izreke nije prestroga, tim više što je II okrivljeniku za svako djelo i I okrivljeniku za djelo pod točkom 2. izreke znatno ublažena ispod donje granice propisane kazne.

10. Ovdje treba napomenuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja pod točkom 2. izreke i donošenja pobijane presude, dana 1.1.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“, broj 151/22) kojim je za predmetni prekršaj pod točkom 2. izreke u čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu propisana novčana kazna pravnoj osobi u iznosu od 8.090,00 do 13.270,00 eura, te odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 920,00 do 1.320,00 eura, dok je Zakon o radu („Narodne novine“, broj 93/14,127/17, 98/19), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj novčanu kaznu pravnoj osobi u iznosu od 61.000,00 do 100.000,00 kuna, te odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 7.000,00 do 10.000,00 kuna, dakle nešto strožu novčanu kaznu. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikacije djela pod točkom 2. izreke i primijenio izmijenjene odredbe Zakona o radu kao blažeg propisa, s obzirom da je prvostupanjski sud okrivljenicima za djelo pod točkom 2. izreke već znatno ublažio novčanu kaznu ispod zakonom propisane za taj prekršaj propisom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja za to djelo ujedno predstavlja ublaženu novčanu kaznu i prema navedenom kasnije izmijenjenom i dopunjenom propisu. Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa, jer po stavu ovog suda, „novi zakon“, odnosno, navedene njegove izmjene i dopune ne dovode do povoljnijeg rezultata za okrivljenike.

11. Međutim, imajući u vidu da je prvostupanjski sud I okrivljeniku, primjenom odredbi o ublažavanju kazne, istu za djelo pod točkom 2. izreke maksimalno ublažio do visine četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne pravnoj osobi (4x2.000,00 kuna), u skladu s tada važećom odredbom čl. 33. st. 1. PZ, a u međuvremenu je 1.1.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 114/22), kojim se mijenja odredba čl. 33. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), te je sada propisano da za prekršaj propisan zakonom za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može biti izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 260,00 eura, u smislu čl. 3. st. 2. PZ, primijenjen je Zakon o izmjenama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 114/22), kao blaži propis za počinitelja, te je u skladu s tim, po službenoj dužnosti, I okrivljeniku za djelo pod točkom 2. izreke utvrđena novčana kazna u visini četverostrukog iznosa sada propisanog općeg zakonskog minimuma novčane kazne pravnoj osobi, u iznosu od 1.040,00 eura, kao u izreci.

12. Nadalje, u odnosu na djelo pod točkom 1. izreke, iako se u izreci pobijane presude prvostupanjski sud poziva na čl. 37. PZ i u obrazloženju navodi da je kazna ublažena, I okrivljeniku je za to djelo utvrđena novčana kazna u iznosu od 8.000,00 kuna, dakle iznad minimalnog iznosa propisane kazne za to djelo u vrijeme počinjenja prekršaja i donošenja pobijane presude (od 5.000,00 do 50.000,00 kuna, poslodavcu), čime je povrijeđen zakon na štetu I okrivljenika (čl. 196. t. 5. PZ), pa je ovaj sud, imajući u vidu i da je djelo pod točkom 1. pogrešno pravno označeno, te da je u međuvremenu, 1.1.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 119/22), kao blaži propis jer za predmetni prekršaj pod točkom 1. propisuje novčanu kaznu od 660,00 do 6.630,00 eura poslodavcu, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela pod točkom 1. izreke, te I okrivljeniku za to djelo primjenom čl. 37. PZ utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 400,00 eura, dakle ispod donje granice propisane kazne, u uvjerenju da je ista primjerena težini prekršaja, stupnju krivnje i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

14. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.