REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1670/2024-9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, kao predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Giljanović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Financijske agencije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 70, OIB: 85821130368, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice OTP Banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: P-1557/2020 od 20. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužiteljice te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-1557/2020 od 20. listopada 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na novo suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj: Rev-891/2024-2 od 9. listopada 2024. ukinuo presudu ovog suda poslovni broj Gž-290/2023-2 od 15. rujna 2023. i odluku o trošku postupka, a kojom je bila potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba Trogir poslovni broj P-1557/2020 od 20. listopada 2022., te vratio predmet ovom sudu na ponovno suđenje.

1.1. Presudom prvostupanjskog suda, toč. 1., odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila isplatu iznosa od 110.849,68 kuna/14.710,523 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove tog iznosa teku od njihovog dospijeća (počevši od 6. siječnja 2015. do 6. ožujka 2020.) do isplate i naknadu parničnog troška. Toč. 2. odlučeno je da je tužiteljica dužna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi umješaču na strani tuženika OTP Banka d.d. Split trošak u iznosu od 9.375,00 kuna/1.244,27 eura.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe da nije bilo zakonske osnove za provođenje izvansudske ovrhe na njenoj plaći. Poziva se na sudsku praksu (rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž Ovr-619/17 od 7. lipnja 2017. i Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž Ovr-1253/18-2 od 17. travnja 2018.). Smatra da obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a sud se nije očitovao ni o ključnim navodima tužiteljice, čime se pobijana presuda ukazuje neobrazloženom. Ustav Republike Hrvatske i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda obvezuju sudove da obrazlože svoje odluke, a razlozi navedeni u pisanom obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku suda. Odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva sud je zasnovao na stajalištu da nema mjesta primjeni odredbe čl. 32. st. 3. i 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., dalje: OZ/12), već da se radi o sveopćem pravnom sljedništvu

– pripajanju društva Banco Popolare Croatia d.d. društvu preuzimatelja OTP Banci d.d., što među strankama nije bilo sporno. Međutim, nije dao analizu navoda tužiteljice da nije bilo zakonske osnove da se nakon pripojenja društva Banco Popolare Croatia d.d. društvu OTP Banka d.d. izvansudska ovrha nastavi na plaći tužiteljice u korist društva OTP Banka d.d. Ističe kako nije jasno na koji se zakon sud poziva, ukoliko se uopće poziva na neki zakon, a kada navodi „sukladno čl. 522. st. 3.“. Nerazumljiv je i navod da je OTP banka nastavila na temelju ovlaštenja tužiteljice od 1. lipnja 2016. uzimati navedene iznose iz dijela njene plaće, što je bio razlog odbijanja tužbenog zahtjeva. Nije jasno na koje obveze se odnosi to ovlaštenje, ali ono nije potvrđeno po javnom bilježniku pa ne može imati značaj suglasnosti da se zaplijeni dio njene plaće, izjave iz čl. 202. OZ-a. Ujedno, sud ne pojašnjava razdoblje od pripojenja do 1. lipnja 2016. Zato nije bilo osnove za provođenje ovrhe na plaći tužiteljice u korist društva OTP banka d.d. jer su pripojeno društvo i preuzimatelj različite pravne osobe (društvo OTP nije ni bilo navedeno u ispravi kao vjerovnik), a tek je ZID OZ/17 uveo mogućnost provođenja ovrhe na plaći osobe koja u ispravi nije naznačena kao vjerovnik. Odluka nije obrazložena, čime je povrijeđeno njeno pravo na pošteno suđenje. Pobija i odluku o troškovima postupka, ne navodeći određeno žalbene razloge. Predlaže preinačenje presude na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 4.687,50 kuna/622,14 eura.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice kojim od tuženice traži isplatu iznosa od 110.849,68 kuna/14.710,523 eura (zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom) koji se odnosi na uskraćene iznose plaće radi plaćanja mjesečnih anuiteta kredita što ga je tužiteljica zaključila s Banco Popolare Croatia d.d. 26. travnja 2010. (za razdoblje od 6. siječnja 2015. do 6. ožujka 2020.). Tvrdi da je tuženica, kao njen poslodavac, nezakonito uskraćivala od njene plaće svakomjesečne iznose (kako su podrobnije navedeni u toč. 1./I. presude) i isplaćivala ih OTP banci d.d. prema njenoj suglasnosti o zapljeni novčanih sredstava od 23. travnja 2010. danoj banci Banco Popolare Croatia d.d. (uz ugovor o kreditu od 26. travnja 2010. zaključen s Banco Popolare Croatia d.d.) jer za to nije postojala zakonita pravna osnova (jer se u postupku izvansudske ovrhe po predmetnoj suglasnosti o zapljeni novčanih sredstava od 23. travnja 2010. ne utvrđuje prijelaz tražbine s vjerovnika na druge osobe, a nema ni mogućnosti nastavka postupka ako dođe do promjene vjerovnika, sve prema mjerodavnom Ovršnom zakonu („Narodne novine“ broj: 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005., 121/2005., 67/2008. , dalje OZ/96)). Ujedno, smatra kako zbog toga spomenuta suglasnost od 23. travnja 2010. ne može biti zakonita osnova za spomenutu uskratu, kao ni ovlaštenje od 1. lipnja 2016. koje ni formalno ne zadovoljava uvjete za omogućavanje uskrate po tuženici. Zato traži od tuženice isplatu tog dijela nezakonito uskraćene plaće.

6. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice uz zaključak kako je tuženica nastavila isplaćivati uskraćene iznose s plaće tužiteljice OTP banci d.d. u razdoblju od 6. siječnja 2015. do 6. ožujka 2020., budući da je raniji vjerovnik, Banco Popolare Croatia d.d. prema upisu u sudski registar pripojen OTP banci d.d. (1. prosinca 2014.). Smatra da je time OTP banka postala sveopći pravni sljednik pripojenog društva Banco Popolare Croatia d.d., čime je stupila u sve pravne odnose tog društva (očito iz sadržaja prema odredbi čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 125/2011., 111/2012., 68/2013., 110/2015., 40/2019., 34/2022., 114/2022., 18/2023., dalje: ZTD)) pa da je time i na temelju ovlaštenja tužiteljice od 1. lipnja 2016. (danog tuženici radi podmirenja obveza OTP banci d.d.) tuženica ovlašteno i zakonito uskraćivala spomenute iznose s plaće tužiteljice i uplaćivala ih OTP banci d.d. (radi plaćanja anuiteta kredita prema ugovoru o kreditu zaključenom s Banco Popolare Croatia d.d.). To sve jer je prema odredbi čl. 522. st. 3. ZTD-a ocijenio da je OTP Banka d.d. sveopći pravni sljednik društva Banco Popolare Croatia d.d. jer je 2014. došlo do pripajanja društva Banco Popolare Croatia d.d. OTP Banci d.d., čime je njegova cjelokupna imovina prešla na OTP Banku d.d., koja je time stupila u sve pravne odnose Banco Popolare Croatia d.d., a tuženica je dokazala da nema mjesta primjeni odredbe čl. 32. st. 3. i 4. OZ/12.

7. Takva odluka prvostupanjskog suda nije pravilna ni zakonita.

8. Prvostupanjski sud počinio je bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tužiteljica iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje: ZPP), budući da u presudi nisu navedeni svi potrrebni razlozi o odlučnim činjenicama. Naime, osnovano žaliteljica ističe kako sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri ispitao tvrdnje tužiteljice je li tuženica na temelju priloženih isprava (suglasnosti tužiteljice za zapljenu na plaći od 23. travnja 2010. (dane tuženici za vjerovnika Banco Popolare Croatia d.d.) i ovlaštenja tužiteljice od 1. lipnja 2016. (danog tuženici radi podmirenja obveza OTP banci d.d.)) mogla zakonito provesti uskratu u razmatranom razdoblju i uskraćene iznose uplaćivati OTP banci d.d., cijeneći mjerodavne odredbe OZ/96 i OZ/12 (za ovlaštenje od 1. lipnja 2016.). Također, nije se očitovao na tvrdnje tužiteljice kako se do izmjene i dopune čl. 32. OZ/12, dodavanjem st. 3 i 4. prema OZ/14, u postupku izvansudske ovrhe nije moglo nastaviti ovršni postupak ako je tijekom ovršnog postupka došlo do promjene vjerovnika naznačenog u ispravi prema OZ/96, kao i da do izmjene i dopune čl. 202. OZ/12 dodavanjem st. 9. i 10. u tom članku prema OZ/17, nije bilo moguće da poslodavac provede ovrhu na zahtjev osobe koja u ispravi iz st. 1. tog članka nije označena kao vjerovnik, odnosno nastavi je na zahtjev i u korist osobe koja u ispravi iz st. 1. nije označena kao vjerovnik. Nije se izjasnio ni o tome jesu li spomenute isprave (suglasnost i ovlaštenje) dane u valjanoj pravnoj formi propisanoj mjerodavnim odredbama važećih OZ-a (za ocjenu je li neka isprava ovršna isprava mjerodavne su odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja predmetne isprave (23. travnja 2010. bio je na snazi OZ/96 (zaključno s izmjenama i dopunama objavljenim u službenom listu „Narodne novine“ broj: 67/2008.), a 1. lipnja 2016. OZ/12 (zaključno s izmjenama i dopunama objavljenim u službenom listu „Narodne novine“ broj: 55/2016.)). Zapljena po pristanku dužnika bila je propisana je odredbom čl. 178. OZ/96, odnosno 202. OZ/12, s time da su za dopuštenost izjave o suglasnosti po st. 1. tih članaka mjerodavni činjenično stanje i podaci iz čl. 149. st. 3., odnosno 173. st. 3. tih Zakona u vrijeme ovjere, odnosno potvrde te isprave kod javnog bilježnika.

9. Pritom, između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije bilo sporno da je tužiteljica 26. travnja 2010. zaključila ugovor o kreditu s Banco Popolare Croatia d.d. prema kojem joj je isplaćen iznos od 20.550,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti, pri čemu je kredit trebala otplatiti u razdoblju od 120 mjeseci, u mjesečnim anuitetima u iznosu od 306,83 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize kreditora za euro u odnosu na kunu; da je radi naplate tog kredita tužiteljica, kao djelatnica tuženice, dala tuženici suglasnost o zapljeni novčanih sredstava od 23. travnja 2010. (prema ugovoru o kreditu) radi isplate Banco Popolare Croatia d.d., a na temelju koje je tuženica plijenila te iznose od plaće tužiteljice i isplaćivala ih Banco Popolare Croatia d.d. do 6. siječnja 2015., a od tada pa do 6. ožujka 2020. OTP banci d.d. (nakon pripajanja Banco Popolare Croatia d.d. toj banci). Također, nije sporno da je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj: Tt-14/2875 u registar tog suda upisano pripajanje subjekta, društva Banco Popolare d.d. društvu OTP Banka d.d. Split, 1. prosinca 2014. i to na temelju ugovora o pripajanju društva od 28. kolovoza 2014. i odluke Glavne skupštine društva od 3. listopada 2014.

10. Sporno je, međutim, i nadalje, je li tuženica bila ovlaštena s računa tužiteljice u vremenskom periodu od 6. siječnja 2015. do 6. ožujka 2020. isplaćivati mjesečne iznose od 1.751,18 kuna/232,421 eura upravo OTP Banci d.d. u postupku izvansudske ovrhe, budući da je Banco Popolare d.d. pripojena društvu OTP Banka d.d. 1. prosinca 2014., a do te promjene je došlo tijekom ovršnog postupka na plaći tužiteljice u vrijeme važenja OZ/96 s izmjenama, koji zakon nije predviđao mogućnost nastavljanja ovršnog postupka ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika.

11. Budući da je prvostupanjski sud sporna pitanja propustio raspraviti i izjasniti se o spomenutim odlučnim činjenicama, sve uslijed počinjenih bitnih povreda odredaba postupka, ostalo je nepotpuno, moguće i pogrešno utvrđeno odlučno činjenično stanje, posljedično i primijenjeno materijalno pravo. U nastavku postupka prvostupanjski sud će, uzimanjem u obzir istaknutih tvrdnji svih sudionika ovog postupka, otkloniti učinjene bitne povrede odredaba postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem i donijeti novu, pravilno obrazloženu odluku u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a.

12. Slijedom navedenog, prihvaćena je žalba tužiteljice i ukinuta pobijana presuda, sve prema odredbi čl. 369. st. 1. ZPP-a i predmet vraćen na novo suđenje. O trošku žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.

U Puli 4. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić