REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž R-193/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Miroslava Ružića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Zorana Šarića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Eteroviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Eterović, Šarac i Topić j.t.d. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Poliklinika za reumatske bolesti, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju dr. Drago Čop sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1791/2023-26 od 16. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1791/2023-26 od 16. rujna 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 20.05.2015. godine između tužitelja HL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika, POLIKLINIKA ZA REUMATSKE BOLESTI, FIZIKALNU MEDICINU I REHABILITACIJU DR. DRAGO ČOP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po ravnatelju JL, ravnatelju, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a koji otkaz je sadržan u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme radi otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od dana 02.12.2021. godine te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.

II. Nalaže se tuženiku POLIKLINIKA ZA REUMATSKE BOLESTI, FIZIKALNU MEDICINU I REHABILITACIJU DR. DRAGO ČOP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da vrati tužitelja HL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na njegovo radno mjesto „II. vrste – viši terapeut“ u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku POLIKLINIKA ZA REUMATSKE BOLESTI, FIZIKALNU MEDICINU I REHABILITACIJU DR. DRAGO ČOP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po ravnatelju JL, ravnatelju, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju HL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak ovog postupka te da na taj iznos plati zakonsku zateznu kamatu sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovog postupka od iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika; da ni tuženik u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2021. ni Radničko vijeće u očitovanju o redovitom otkazu Ugovora o radu niti Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske u svomu očitovanju nijednom riječju ne spominju činjenicu da je tužitelj invalid rada pa je stoga jasno da ni poslodavac ni radničko vijeće niti sindikat prigodom donošenja sporne odluke odnosno očitovanja nisu vodili računa o bitnoj činjenici da je tužitelj invalid rada i da, posljedično tomu ni Odluka o otkazu niti navedena očitovanja nisu u skladu sa Zakonom o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) niti propisima koji se primjenjuju na predmetni radni odnos, a što je prvostupanjski sud propustio utvrditi, zbog čega pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama, te postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi i sadržaja isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu predmeta; da tuženik kao poslodavac uopće nije upozorio tužitelja kao radnika na mogućnost dobivanja otkaza ako ne dostavi važeću licencu, a što je sukladno članku 119. stavku 1. ZR bio dužan učiniti; da je tužitelju 1. prosinca 2023. uručena odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog navodnog skrivljenog ponašanja, a bez da je bio upozoren na mogućnost otkaza (i bez razumnog vremenskog roka za obnovu licence) i bez da je bio u odnosu na njega proveden bilo kakav postupak utvrđivanja povreda obveza iz radnog odnosa; da je na tuženiku bio teret dokaza da dokaže pretpostavke za otkazivanje ugovora zbog skrivljenog ponašanja radnika, a tuženik nije dokazao niti skrivljeno ponašanje radnika niti to da je radnik bio pisano upozoren na eventualne povrede obveza iz radnog odnosa ni da su nastupile takve okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, osobito iz razloga što je tuženik znao da tužitelj nije radio 5 godina zbog nezakonitog otkaza i vođenja spora krivnjom tuženika kao poslodavca, znao je da tužitelj nema važeću licencu i znao je da je privremeno nesposoban za rad pa da zbog toga nije ni u mogućnosti pokrenuti postupak za obnovu licence; da tuženik nije postupio niti sukladno članku 90. i 93. Pravilnika o radu jer nije proveo postupak utvrđivanja odgovornosti radnika zbog povreda radnih obveza iz rada i u vezi s radom;

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti prihvati kao osnovan uz naknadu troškova prvostupanjskog postupka uvećanih za troškove žalbenog postupka odnosno, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena odluka tuženika od 1. prosinca 2021. o redovitom otkazu njegovog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 20. svibnja 2015., zbog skrivljenog ponašanja radnika i da taj radni odnos nije prestao te obvezivanje tuženika da tužitelja vrati na posao, na radno mjesto II. vrste – višeg fizioterapeuta, u roku od 15 dana.

7. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je odbio kao neosnovan takav tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak, u bitnomu: da je tuženik pravilno, sukladno odredbi članka 93. stavka 1. točke 10. Pravilnika o radu tuženika, utvrdio povredu obveze iz radnih odnosa i u vezi s radom obzirom da tužitelj nije dostavio licencu za rad za prvostupnika fizioterapeuta, koja je nužna da bi mogao obavljati poslove svog radnog mjesta, a pri tomu nije dokazao da nije svojom krivnjom istu mogao obnoviti; da prema odredbi članka 118. stavka 1. ZR u ovomu slučaju nije bilo opravdano očekivati da tuženik upozori tužitelja na mogućnost otkaza, jer je tuženik opravdano utvrdio da tužitelj nije poduzeo potrebne mjere da licencu obnovi, odnosno da je počinio povredu iz radnog odnosa jer je svojom krivnjom ostao bez potrebnog odobrenja za obavljanje poslova svog radnog mjesta, uzimljući pri tomu u obzir da tužitelj ne radi od 2015. godine, da u tomu razdoblju nije obnavljao licencu niti dostavio dokaze da ne može obnoviti licencu zbog bolesti, a što ne može pasti na teret poslodavcu u ovomu predmetu koji ga je temeljem sudske odluke vratio na posao, a tužitelj nije ispunio pretpostavke da bi navedeni posao mogao obavljati; da je stoga neosnovano očekivati od tuženika da još i posebno upozorava na mogućnost otkaza zbog neispunjavanja pretpostavke za obavljanje poslova radnog mjesta viši terapeut; da je uvidom u Zahtjev za suglasnost i savjetovanje od 25. studenoga 2021. utvrđeno da je tuženik postupio sukladno članku 151. ZR te je prije donošenja odluke o otkazu proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem tuženika i da je dobio suglasnost sindikalnog povjerenika od 1. prosinca 2021., dok pri tomu činjenica što Radničko vijeće tuženika nije u svojoj suglasnosti na namjeravanu odluku poslodavca očitovalo na činjenicu tužiteljeve invalidnosti ne može imati za posljedicu nepoštivanje odredbe članka 151. ZR na strani tuženika; da je, zbog svega spomenutog, tuženik imao osnovani razlog za donošenje Odluke o otkazu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu dodatno – po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da su ostvarene pretpostavke za odbijanje tužiteljeve žalbe kao neosnovane i potvrđivanje prvostupanjske presude na temelju odredbe članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP.

9. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tužitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno ni nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

9.1. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, pa je žalba žalitelja u ovomu dijelu, u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, u cijelosti neosnovana.

10. Prvostupanjski sud je i pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, iako je to trebao učiniti iz nešto drugačijih materijalnopravnih razloga.

11. Naime, u konkretnomu slučaju je od odlučnog pravnog značaja slijedeće: da je najprije presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-5034/2020-45 od 8. travnja 2021. pod točkom I. izreke utvrđeno da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. listopada 2016. te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad i obavljanje poslova radnog mjesta „II vrste - viši fizioterapeut“ sukladno odredbama Ugovora o radu od 20. svibnja 2015.; da je zatim presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž R-561/2021-7 od 16. rujna 2021. odbijena kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda uz istovremeni ispravak te presude u točki I. izreke u odnosu na datum Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na način da umjesto „6. listopada 2016.“ treba ispravno stajati „15. listopada 2016.“; da je nastavno tuženik 2. prosinca 2021. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme radi otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika (tužitelja) i to nakon što je prema odredbi članka 93. stavka 1. točke 10. Pravilnika o radu tuženika, utvrdio povredu obveze iz radnih odnosa i u vezi s radom obzirom da tužitelj nije dostavio licencu za rad za prvostupnika fizioterapeuta, koja je nužna da bi mogao obavljati poslove svog radnog mjesta, a pri tomu nije dokazao da nije svojom krivnjom istu mogao obnoviti; da je tužitelj nastavno podnio tužbeni zahtjev da se utvrdi da je nedopuštena odluka tuženika od 1. prosinca 2021. o redovitom otkazu njegovog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 20. svibnja 2015., zbog skrivljenog ponašanja radnika i da taj radni odnos nije prestao te obvezivanje tuženika da tužitelja vrati na posao, na radno mjesto II. vrste – višeg fizioterapeuta, u roku od 15 dana, a koji je zahtjev sud prvog stupnja pobijanom presudom odbio kao neosnovan, iz prethodno spomenutih razloga; da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 74/2022-2 od 4. srpnja 2023. suđeno: „I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuju presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-561/2021-7 od 16. rujna 2021. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5034/2020-45 od 8. travnja 2021., i sudi: Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15. listopada 2016. te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na rad i obavljanje poslova radnog mjesta "II vrste - viši terapeut" sukladno odredbama Ugovora o radu od 20. svibnja 2015, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (331,80 €) sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena". II. Nalaže se tužitelju HL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku Poliklinici za reumatske bolesti, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju dr. KL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 670,25 € (5.050,00 kuna) sa zateznom kamatom koja teče od 4. srpnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja baka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“ (članak 373.a stavak 1. točka 2. ZPP).

12. Dakle, osnovom pravomoćne presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 74/2022-2 od 4. srpnja 2023. utvrđeno je da je tuženikova odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15. listopada 2016. tužitelju zakonita i valjana tako da, posljedično tomu, u vrijeme nastavnog donošenja sporne tuženikove odluke od 1. prosinca 2021. o redovitom otkazu njegovog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 20. svibnja 2015., zbog skrivljenog ponašanja radnika, formalno- pravno gledano više nije egzistirao niti mogao egzistirati Ugovor o radu sklopljen između stranaka 20. svibnja 2015. pa stoga istog, kao takvog, nije ni bilo moguće otkazati po proteku pet godina, međutim, iz istog razloga niti tužitelj aktualno više ne može s relevantnim pravnim uspjehom pobijati tuženikovu odluku od 1. prosinca 2021. o redovitom otkazu njegovog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 20. svibnja 2015. uz utvrđenje da mu nije prestao radni odnos kod tuženika, jer njegov Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 20. svibnja 2015. (radni odnos kod tuženika), u formalno-pravnom smislu više nije ni egzistirao u vrijeme donošenja sporne odluke o otkazu od 1. prosinca 2021., jer je prestao još osnovom tuženikove odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15. listopada 2016., kako je to pravomoćno presuđeno.

13. Naime, ta pravomoćna presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 74/2022-2 od 4. srpnja 2023. kojom je tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan jer je utvrđeno da je tuženikova odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 15. listopada 2016. tužitelju zakonita i valjana, u navedenomu dijelu, vezuje svojom pravomoćnošću pa i sa onime što se njime u izreci, (koja obvezuje), utvrđuje – i ne može se mijenjati njezinim tumačenjem različitim od njezinog nedvosmislenog sadržaja.

14. Na toj razini bi suprotan stav, stav zasnovan na onomu što žalitelj tvrdi, predstavljao zadiranje u granice istaknute pravomoćnosti, u „snagu“ izreke pravomoćne sudske presude, a što nije pravno dopustivo.

15. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP presuditi kao pod točkom I izreke ove presude.

16. Kako je žalba tužitelja neosnovana, odbijen je kao neosnovan zahtjev toga žalitelja za naknadu troška sastava žalbe (članak 166. stavak 1. ZPP) i odlučeno kao u izreci pod točkom II ove presude.

U Puli – Pola 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan