REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-180/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Franjo Ribić, odvjetnik u Zagrebu, Gajeva 59, protiv tuženika ĆI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Šarac, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 68, radi sklapanja glavnog ugovora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1608/2021 od 27. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1608/2021 od 27. studenog 2023.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev na naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.472,31 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1608/2021 od 27. studenog 2023. odlučeno je:

„1. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku da s tužiteljem u roku od 15 dana zaključi slijedeći ugovor:

Članak 1. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je Prenositelj ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], član-osnivač trgovačkog društva ECO VISION d.o.o., sa sjedištem u [adresa], (dalje u tekstu: Društvo), upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, OIB: 14766465142,MBS: [matični broj subjekta]. Temeljni kapital Društva iznosi 21.000,00 kn (slovima:dvadesetjednatisućakuna), a isplaćen je u cijelosti u novcu.

Prenositelj je, kao osnivač Društva, preuzeo jedan poslovni udio u Društvu u nominalnom iznosu od 7.000,00 kn (slovima: sedamtisućakuna) pod rednim brojem 1.

Članak 2.

Ovim ugovorom Prenositelj prenosi svoj poslovni udio u nominalnom iznosu od 7.000,00 kn (slovima: sedamtisućakuna) na Stjecatelja, CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tako da sada Stjecatelj ima ukupno 66,6% udjela u Društvu.

Članak 3.

Stjecatelj prihvaća prijenos poslovnog udjela nominalne vrijednosti 7.000,00 kn (slovima: sedamtisućakuna) što ukupno predstavlja 33,3% ukupnog temeljnog kapitala Društva, kao i sva prava i obveze koje proizlaze iz prenesenog poslovnog udjela.Stranke su suglasne da sveukupna kupoprodajna cijena za poslovni udio koji je predmet ovog Ugovora iznosi 300.000,00 kn (slovima: tristotisućakuna), a koja kupoprodajna cijena je u cijelosti isplaćena te ovim Ugovorom Stjecatelj preuzima predmetni poslovni udio.

Članak 4.

Prenositelj jamči Stjecatelju da poslovni udio koji prenosi nije založen ili na drugi način opterećen. Prenositelj ovlašćuje Stjecatelja da neposredno na temelju ovog Ugovora, bez ikakve daljnje suglasnosti ili odobrenja Prenositelja, podnese prijavu nadležnom Trgovačkom sudu za upis promjene člana u Društvu, kao i da takvu izmjenu provede u Knjizi poslovnih udjela Društva.

Članak 5.

Stjecatelj preuzima poslovni udio Prenositelja odmah po potpisu ovog Ugovora, kao i sva pripadajuća prava i obveze člana Društva.

Članak 6.

Ovaj je Ugovor sastavljen u 4 (četiri) istovjetna primjerka, od kojih svaka ugovorna strana zadržava po 1 (jedan) primjerak, 1 (jedan) primjerak je za sudski registar nadležnog trgovačkog suda, a 1 (jedan) primjerak ostaje u arhivi javnog bilježnika.

II. Ukoliko tuženik s tužiteljem u roku iz točke I. ove Presude ne zaključi ugovor iz točke I. ove Presude, predmetni ugovor će zamijeniti ova Presuda.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na iznos od 300.000,00 kn.

2.) Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati parnični trošak u iznosu od 6.925,39 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude 27. studenog 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešnog obračuna parničnog troška. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio tuženikove žalbene navode kao neosnovane, predložio potvrditi presudu i zatražio naknadu odgovora na žalbu u iznosu od 1.472,31 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda je ispitana na temelju odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti one na koju se tuženik posebno poziva u žalbi, članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge u prilog donošenja predmetne odluke, a presudu je moguće ispitati. Činjenica da prvostupanjski sud nije izveo sve po tuženiku predložene dokaze ne znači da je time tuženik bio spriječen u raspravljanju pred sudom odnosno da je odluka stoga zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.

7. Tužitelj je kao stjecatelj s tuženikom kao prenositeljem 21. prosinca 2020. sklopio Predugovor o preuzimanju obveze prijenosa poslovnog udjela (dalje: Predugovor) u društvu Eco vision d.o.o. Predugovorom je u članku 3. ugovoreno da će tužitelj tuženiku isplatiti iznos od 300.000,00 kn na ime naknade za poslovni udjel, da će prenositelj ovdje tuženik podmiriti svoj dug prema društvu Eco vision d.o.o. i da će društvo Eco vision d.o.o. ispuniti svoje obvezu prema Veterinarskoj stanici Petrinja d.o.o. u kojem je tuženik član društva. Tužitelj tvrdi da su tužitelj i tuženik ispunili sve obveze preuzete člankom 3. Predugovora, koje su bile uvjet da bi se moglo pristupiti sklapanju ugovora o prijenosu poslovnog udjela, slijedom toga, tužitelj je pozvao tuženika na sklapanje ugovora o prijenosu poslovnog udjela čemu se tuženik nije odazvao. Tužitelj u ovom postupku traži da se naloži tuženiku da s tužiteljem sklopi Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu Eco vision d.o.o. sa sadržajem kao u izreci presude koja bi zamijenila takav ugovor u smislu članka 412. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 51/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23; dalje: ZTD).

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik ispunili Predugovorom preuzete obveze jer je tužitelj 25. ožujka 2021. uplatio tuženiku iznos od 300.000,00 kn na ime naknade za poslovni udjela u društvu Eco vision d.o.o., da je društvo Eco vision d.o.o. ispunio svoju obvezu prema Veterinarskoj stanici Petrinja d.o.o., kao i da je tuženik podmirio dug prema društvu Eco vision d.o.o. i zaključio da su ispunjene pretpostavke iz Predugovora za sklapanje ugovora o prijenosu poslovnog udjela između tužitelja i tuženika. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da je Predugovor sklopljen u propisanom obliku iz članka 412. stavka 3. ZTD-a, a tuženikove razloge radi kojih nije pristupio sklapanju ugovora o prijenosu poslovnog udjela je ocijenio neosnovanim i slijedom navedenog prihvatio tužbeni zahtjev sukladno odredbama članka 268. stavka 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO).

9. ĆI je kao prenositelj s CI kao stjecateljem sklopio 21. prosinca 2020. Predugovor o preuzimanju obveze prijenosa poslovnog udjela kojim je ugovorena obveza prijenosa poslovnog udjela s prenositelja (ovdje tuženika) na stjecatelja (ovdje tužitelja) uz naknadu i pod uvjetima određenim u Predugovoru (članak 2.). Prema članku 3. stavku 1. utvrđena obveza tužitelja na isplatu naknade tuženiku za poslovni udjel u iznosu od 300.000,00 kn do 1. svibnja 2021., obveza tuženika podmiriti društvu Eco vision d.o.o. iznos od 12.916,45 kn (stavak 2.), a stavkom 3. određeno je da stranke suglasno utvrđuju da će društvo Eco vision d.o.o. izvršiti svoje obveze prema Veterinarskoj stanici Petrinja d.o.o. do 1. svibnja 2021. Člankom 4. stavkom 1. određeno je da se ugovorene strane obvezuju da će odmah po ispunjenju uvjeta iz članka 3. Predugovora pristupiti sklapanju glavnog Ugovora o prijenosu poslovnog udjela društva iz članka 1. stavka 2. ovog predugovora u obliku javnobilježničkog akata. Dakle, člankom 3. Predugovora utvrđeni su uvjeti koje ugovorne strane prvo trebaju ispuniti, da bi pristupile sklapanju ugovora o prijenosu poslovnog udjela. Predugovor nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta niti je potvrđen po javnom bilježniku, a prema priloženom primjerku proizlazi da je javni bilježnik ovjerio potpise tužitelja i tuženika, prema ovjeri poslovni broj OV-15850/2020 (list 16.-20. spisa).

10. Odredbom članka 412. stavka 3. ZTD-a propisano je da je za prijenos poslovnog udjela potreban ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik ili sudska odluka koja zamjenjuje takav ugovor. Takav ugovor potreban je i za preuzimanje obveze da će se prenijeti poslovni udio. Nedostatak propisanog oblika ugovora kojim se preuzima obveza da će se prenijeti poslovni udio otklanja se sklapanjem ugovora o prijenosu poslovnog udjela u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Za prijenos poslovnog udjela nije potrebna promjena društvenog ugovora.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke iz Predugovora ispunile svaka svoju preuzetu obvezu iz članka 3. Predugovora. Dakle, tužitelj je isplatio tuženiku utvrđeni iznos naknade za poslovni udjel u iznosu od 300.000,00 kn, tuženik je ispunio svoju preuzetu obvezu po Predugovoru i podmirio svoj dug prema društvu Eco vision d.o.o., a društvo Eco vision d.o.o. je podmirio obvezu prema Veterinarskoj ambulanti Petrinja d.o.o. u kojoj je tuženik član društva. Odredbom članka 4. Predugovora tužitelj i tuženik su preuzeli obvezu pristupiti sklapanju glavnog ugovora o prijenosu poslovnog udjela odmah nakon što se ispune uvjeti iz članka 3. Predugovora. To znači da je Predugovorom preuzeta obveza da se prenese poslovni udjel tj. radi se o ugovoru kojim se ta obveza preuzima. Tuženik Predugovor nije pobijao prema odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Ovaj sud se slaže s žalbenim navodima tuženika da Predugovor nije sastavljen u obliku javnobilježničkog akta niti je potvrđen po javnom bilježniku. Odredbom članka 412. stavka 3. ZTD-a određeno je da se nedostatak propisanog oblika ugovora kojim se preuzima obveza da će se prenijeti poslovni udio otklanja sklapanjem ugovora o prijenosu poslovnog udjela u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Dakle, navedenom zakonskom odredbom propisan je način na koji se nedostatak propisane forme za ugovor kojim se preuzima obveza da će se prenijeti poslovni udio može otkloniti. Ovaj sud stoga smatra da se u konkretnom slučaju nedostatak propisane forme Predugovora otklanja donošenjem predmetne sudske odluke budući da sudska odluka zamjenjuje ugovor o prijenosu poslovnog udjela sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik sukladno članku 412. stavku 3. ZTD-a.

13. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da je tužba u ovom slučaju preuranjena odnosno da je tužitelj mogao podnijeti tužbu na ispunjenje predugovora (zaključenjem glavnog ugovora) nakon što isteke propisani rok od šest mjeseci prema članku 268. stavku 5. ZOO-a. Tome je za dodati da ako se glavni ugovor ne sklopi, a druga strana nije podnijela tužbu na ispunjenje predugovora u roku od šest mjeseci od isteka roka za sklapanje glavnog ugovora, odnosno od isteka roka kada je prema prirodi posla takav ugovor trebao biti sklopljen, pravo traženja ispunjenja obveze na sklapanje glavnog ugovora prestaje za zainteresiranu stranu, jer je rok iz odredbe članka 268. stavka 5. ZOO-a prekluzivne naravi, to u konkretnom slučaju znači da je tužitelj mogao u roku od šest mjeseci tražiti zaključenje ugovora, a ne protekom roka od šest mjeseci.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika jasno je da je tužitelj uplatio iznos od 300.000,00 kn na ime naknade za tuženikov poslovni udjel u društvu Eco vision d.o.o., a tuženik žalbenim navodima da je tužitelj na uplati naznačio da se uplata odnosi na Ugovor nije osporio utvrđenje prvostupanjskog suda da je uplata izvršena upravo radi isplate naknade za tuženikov poslovni udjel. Da je tomu tako proizlazi iz iskaza tužitelja danom na ročištu 23. listopada 2023. (list 112. spisa) i priložene potvrde Zagrebačke banke d.d. o prometu s tužiteljevog računa (list 99. spisa) i činjenice da iz iskaza tuženika proizlazi da je za poslovni udjel tražio isplatu iznosa od 100.000,00 kn, a da je ponuda tužitelja i drugog člana društva bila 300.000,00 kn (list 115.-116. spisa). Tuženik nije dostavio dokaz da vodi postupak radi poništaja Predugovora niti je zahtjev za poništaj Predugovora postavio kao protutužbeni zahtjev u smislu članka 331. ZOO-a, pa slijedom toga žalbeni navodi tuženika da je na njega izvršen pritisak da sklopi Predugovor nisu od utjecaja na prvostupanjsku presudu. Slijedom svega navedenog, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 268. stavka 5. ZOO-a ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev.

15. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa) koje tako pojedinačno određene troškove tuženik konkretnim žalbenim navodima nije osporavao. Nije osnovan tuženikov žalbeni navod da je prvostupanjski sud odluku o trošku donio pogrešnom primjenom visine boda. Prvostupanjski sud je sukladno Tbr. 50. Tarife, kojom je propisana vrijednost boda od 15,00 kn i koja Tarifa je bila na snazi kada je tužitelj podnio zahtjev za naknadu troškova, odlučio o tužiteljevom trošku postupka.

16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke. Tužitelj je zatražio naknadu troška sastava odgovora na žalbu koji trošak po stavu ovog suda nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 4. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec