Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-717/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg po punomoći zastupa Vesna Selek Odvjetnica u Puli, Flanatička 11/3, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, OIB 52848403362, Zagreb, Slavonska ulica 24, kojeg po punomoći zastupa Damir Cibralić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ilijevski i Cibralić j.t.d. u Puli, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn-158/2018-46 od 24.svibnja 2022., u sjednici održanoj dana 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn-158/2018-46 od 24. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu isplatom iznosa od 7.582,20 eur/57.128,11 kn s zateznom kamatom.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je dosuđena neimovinska šteta preko iznosa od 7.582,20 eur /57.128,11 kn do 9.254,51 eur/69.728,11 kn s zateznom kamatom, te pod točkom VII. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete isplatom iznosa od 1.672,31 eur/12.600,00 kn s zateznom kamatom na taj iznos od 13. lipnja 2018.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete isplatom iznosa od 960,93 eur/7.240,10 kn s zateznom kamatom koja na iznose od 15,23 eur/114.80 kn teče od 22. srpnja 2015., 15,23 eur/114.80 kn od 24.srpnja 2015., 15,23 eur/114.80 kn od 28.srpnja 2015., 15,23 eur/114.80 kn od 4. kolovoza 2015., 15,23 eur/114.80 kn od 11.kolovoza 2015., 15,23 eur/114.80 kn od 18.kolovoza 2015., 144/93 eur/1.092,00 kn od 12.listopada 2015., 15,23 eur/114,80 kn od 20.listopada 2015., 15,23 eur/114, 80 kn od 29.listopada 2015., 15,23 eur/114,80 kn od 2. studenoga 2015., 1/14 eur/8,40 kn od 14.siječnja 2016., 1/14 eur/8,40 kn od 12.veljače 2016., 15,23 eur/114,80 kn od 10.ožujka 2016., 16,72 er/126,00 kn od 25.travnja 2016., 22,3 eur/168,00 kn od 31.svibnja 2016., 1/14 eur/8,40 kn od 8. lipnja 2016., 15,23 eur/114,80 kn od 23.lipnja 2016., 265,90 eur/2.003,40 kn od 5.rujna 2016., 15,23 eur/114,80 kn od 29. rujna 2016., 16,72 eur/ 126,00 kn od 28. studenoga 2016., 15,23 eur/ 114,80 kuna od 15. prosinca 2016., 15,23 eur/ 114,80 kn od 06. ožujka 2017., 15,23 eur/ 114,80 kn od 31. ožujka 2017., 16,72 eur/126,00 kn od 01. srpnja 2017., 15,23 eur/ 114,80 kn od 06. srpnja 2017., 146,88 eur/1.106,70 kn od 19. rujna 2017., 16,72 eur/126,00 kn od 27. studenoga 2017., 16,72 eur/126,00 kn od 01. siječnja 2018., 16,72 eur/126,00 kn od 15. veljače 2018., 16,72 eur/126,00 kn od 15. ožujka 2018.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu 2.884,53 eur s zateznom kamatom od 24. svibnja 2022. koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, od čega se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 69.728,11 kn s zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate (točka I. izreke), iznos od 700,00 kn na ime naknade imovinske štete zbog uništene odjeće s zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka II. izreke), iznos od 266,96 kn na ime naknade imovinske štete zbog kupovine lijeka sa zateznom kamatom od 20.srpnja 2015. (točka III. izreke), iznos od 2.730,80 kn na ime naknade imovinske štete za troškove tuđe pomoći i njege s zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude (točka IV. izreke),iznos od 1.533,00 kn na ime naknade imovinske štete za uništene naočale s zateznom kamatom od 23.lipnja 2015. (točka V. izreke), iznos od 36.023,51 kn na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade s zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče od dospijeća do isplate pobliže označeni u izreci (točka VI. Izreke), iznos od 7.240,10 kn na ime naknade imovinske štete za troškove prijevoza i cestarine sa zateznom kamatom koja na pojedine novčane iznose teče od dospijeća do isplate pobliže označeni u izreci (točka VII. Izreke). U preostalim dijelu odbijen je tužbeni zahtjev, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 28.271,89 kn s zateznom kamatom (točka VIII. Izreke), na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 3.469,20 kn s zateznom kamatom (točka IX. Izreke), na ime naknade imovinske štete troškova prijevoza i cestarine u iznosu od 84,00 kn s zateznom kamatom (točka X. izreke), na ime naknade imovinske štete za trošak kupovine lijeka od 111,68 kn s zateznom kamatom (točka XI. izreke). Ujedno, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od

24.120,00 kn (točka XII. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška i zahtjev tuženika za naknadu predmetnog troška (točka XIII. izreke).

2. Navedenu presudu, pod točkom I, VII, XII i XIII izreke žalbom pobija tuženik zbog svih zakonom propisanih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na ime naknade neimovinske štete po kriteriju fizičkih bolova preko iznosa od 43.000,00 kn, po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti preko iznosa od 50.000,00 kn, strah preko iznosa od 10.000,00 kn, imovinske štete troškova prijevoza i cestarine u dosuđenom iznosu u cijelosti, i naložiti da svaka stranka snosi svoje troškove, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu u predmetnom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove sastava žalbe od 248,86 eur/1.875,00 kn i sudske pristojbe žalbe u iznosu od 149,31 eur/1.125,00 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Neutemeljeno tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6. Kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju od bitnih povreda parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je žalba tuženika podnesena zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

7. Jednako tako, neosnovan je žalbeni razlog tuženika o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava glede prihvaćenog dijela zahtjeva od 7.582,20 eur/57.128,11 kn s zateznom kamatom od podnošenja tužbe na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete proizišle iz prometne nezgode od 13. lipnja 2015. u kojoj je sudjelovao kao putnik osobnog vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika.

9. Nesporan doprinos tužitelja vlastitoj šteti od 30% zbog pristanka na vožnju s vozačem u alkoholiziranom stanju, kao i da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju 38.871,89 kn tako da je 33.871,89 kn platio na ime neimovinske štete, te 5.000,00 kn imovinske po osnovi troškova tuđe pomoći i njege.

10. Imajući u vidu žalbene navode tuženika, u ovoj fazi postupka, sporna je visina neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i straha, te imovinske štete s osnova dosuđenih troškova prijevoza i cestarine u cijelosti.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

-da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede u vidu zatvorenog prijeloma desne natkoljenice i otvorenog prijeloma desne potkoljenice (oba liječena operativnim zahvatima), prijeloma u području desnog kuka odnosno zdjelice bez pomaka (liječen konzervativno bez operacije) i trzajne ozljede vrata,

- da je liječenje bilo dugotrajno (oko 3 godine) te je završeno 23. veljače 2018., a uključivao je pet operacijskih zahvata, višestrukih fizikalnih terapija i vježbi, da je ishod liječenja zadovoljavajući u pogledu zgloba kuka i natkoljenice, dok je u odnosu na desnu potkoljenicu zaostala ozbiljna povreda i posljedica,

- da je tužitelj kao posljedicu predmetnih ozljeda trpio bol jakog intenziteta 8 dana, srednjeg oko 60 dana, te lakšeg od oko 6 mjeseci ili 180 dana, nakon čega nastupaju boli trajnog karaktera koje su sastavni dio smanjene životne aktivnosti,

- da je kod tužitelja nastupilo smanjenje životne od 33-34%, koje se manifestira pored navedenih povremenih boli, u ograničenim kretnjama u vratu, čestim glavoboljama i vrtoglavicama, jer neovisno od toga što nije došlo do oštećenja živčanih struktura da je zaostalo kao posljedica specifične koštane ozljede smanjenje pokretljivosti u vratu i pokretljivosti glave, oslabljenje vratnog odnosno zatiljnog mišića, imajući u vidu da posljedice nisu nastale iz relativno bezazlene trzajne ozljede već iz navedenog kostoloma, te u ograničenim pokretima u gležnju, ožiljnim promjenama koje nisu samo nagrđenje već funkcionalni ispad, da zbog promjena na mekim tkivima nije preporučljivo skakanje, trčanje, čučanje, pa čak i dugotrajno hodanje i planinarenje, a to iz razloga što taj gležanj biomehanički više nije toliko sposoban da podnosi takva opterećenja, imajući u vidu zaostale posljedice na donjem desnom ekstremitetu,

- da je pretrpio primarni strah jakog intenziteta dva dana, srednjeg oko 35 dana i lakšeg oko 6 mjeseci vezan uz zabrinutost za ishod liječenja ,

- da je na strani tužitelja zastalo naruženje slabijeg do srednjeg stupnja zbog vidljivih ožiljaka od operacije, uočljivo trećima samo ponekad, zbog promjena izgleda kože i otoka potkoljenica, te povremenog šepanja kod zamora, budući je vidljiv ožiljak na desnoj natkoljenici s vanjske strane dužine oko 40 cm, zadebljanje potkoljenice u predjelu gležnja, dva ožiljka zaostala od operacije u distalnom dijelu, a s medijalne strane vidljivo je i stanje kože nakon plastike po "Ć" koža hiperpigmentirana, u predjelu s lijeve strane trbuha vidi se ožiljak od operacije na mjestu uzimanja koštanog tkiva za spondeo plastiku, zadebljani desni gležanj.

12. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje kao zaštićenih vrijednosti u smislu čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, - dalje: ZOO) u takvoj mjeri koje opravdavaju pravo na pravičnu novčanu naknadu u smislu čl. 1100. st. 1. ZOO, po ocjeni ovog suda, po kriteriju fizičkih boli 45.000,00 kn, strah 15.000,00 kn, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 50.000,00 kn, naruženosti 20.000,00 kn, odnosno ukupno 130.000,00 kn, zbog čega je tuženik , nakon umanjenja na ime tužiteljevog doprinosa vlastitoj šteti od 30% (čl. 1092. st. 1. ZOO) od 39.000,00 (91.000,00 kn), te dobrovoljno isplaćenog po toj osnovi od 33.871,89 kn (jer je obveza u tom dijelu prestala ispunjenjem), tužitelju obvezan naknaditi pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 7.582,20 eur /57.128,11 kn, s zateznom kamatom sukladno zahtjevu (čl. 2. st. 1. ZPP) i čl. 1103. ZOO od dana podnošenja tužbe, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

13. Neutemeljeno tuženik ističe žalbene prigovore - da je zbog nastupanja zastare prestalo pravo tužitelja zahtijevati naknadu štete u odnosu na povećani zahtjev prema podnesku tužitelja od 12. travnja 2021., te da tužitelju po Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda od 15. lipnja 2020. po kriteriju fizičkih boli pripada 43.000,00 kn a za strah 10.000,00 kn.

14. Suprotno žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno postupio kada očito nije prihvatio istaknuti prigovor zastare tuženika, prethodno ocijenivši da je tužitelj postojeći zahtjev povećao nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka iz iste činjenične osnove iz kojeg potječe postojeći zahtjev iz tužbe, slijedom čega se radi o nepravoj preinaci tužbe koja je time moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zbog čega je zastara prekinuta podnošenjem tužbe i u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Imajući u vidu da je liječenje tužitelja završeno 23. veljače 2018. a tužba podnesena 15. lipnja 2018. vidljivo je kako nije protekao trogodišnji zastarni rok (čl. 230. st. 1. ZOO).

15. N aime, na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 27. svibnja 2024. zauzeto je slijedeće pravo shvaćanje " U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva".

16. Jednako tako, kada osporava visinu pravične novčane naknade po navedenim kvalifikatornim okolnostima, tuženik ispušta iz vida da fizičke boli i strah više nisu samostalne osnove za naknadu štete, već mjerila, po kojima sud, uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja, određuje visinu naknade (čl.1100. ZOO), a pravna osnova naknade predstavlja povreda prava osobnosti (čl. 19. ZOO), koja je ostvarena u odnosu na povredu prava osobnosti tužitelja u takvoj težini i okolnostima slučaja koje opravdavaju pravičnu novčanu naknadu u naprijed navedenom iznosu, a ne u iznosima na koje tuženik ukazuje. Ovo stoga što predmetni kriteriji ne predstavljaju, kako se to i navodi u istima, matematičku formulu koja pukim automatizmom služi izračunavanju pravične novčane naknade, jer u primjeni čl. 1100. ZOO valja uvijek imati na umu sve naprijed utvrđene okolnosti slučaja, osobito jačinu i trajanje fizičkih boli, straha zbog ishoda dugotrajnog liječenja (oko tri godine).

17. Slijedom navedenog, budući nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi tuženika u odnosu na obvezu naknade neimovinske štete u dosuđenom iznosu od 7.582,20 eur/ 57.128,11 kn s zateznom kamatom, žalbu tuženice u predmetnom pobijanom dijelu valjalo je odbiti kao djelomično neosnovan te temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

18. Međutim, u pravu je tuženik kada prvostupanjsku presudu pobija u dijelu u kojem je dosuđen iznos preko predmetnog (12.600,00 kn), imajući u vidu da obveza isplate tog iznosa nema uporište u jačini i trajanju povredom prava osobnosti izazvanih fizičkih boli, straha i duševnih boli utvrđenih nalazom i mišljenjem vještak, niti proizlazi iz konkretnih okolnosti slučaja, pa je ostvaren istaknuti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 1100. ZOO).

19. Pored toga, osnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na pobijani dio prvostupanjske presude u kojem je dosuđena naknada imovinske štete.

20. Naime, prvostupanjski sud polazeći od pravilnih utvrđenja (kako to proizlazi iz podataka predmeta) da su troškovi puta u vezi s liječenjem tužitelja bili popraćeni nalazima kontrolnih pregleda ustanove ili boravka za vrijeme rehabilitacije i liječenja (list 18-68 spisa), jer je u dane kada zahtijeva troškove doista i obavio potrebne liječničke preglede i rehabilitaciju,

-zaključuje da tužitelju pripada pravo na naknadu troškova prijevoza za dane kada su liječnički pregledi i rehabilitacija obavljeni povodom pregleda u Općoj bolnici Pula za 22. srpnja 2015., 24. srpnja 2015., 28 srpnja 2015., 4. studenoga 2015. 18. kolovoza 2015., 20. listopada 2015., 29. listopada 2015., 2. studenoga 2015., 10. ožujka 2016., 23. lipnja 2016., 29. rujna 2016., 15. prosinca 2016., 6.srpnja 2017. za svaki odlazak od po 114,80 kn na ime troška cestarine i prijeđenih kilometara po 2,00 kn/km prema udaljenosti između mjesta prebivališta tužitelja i grada [adresa], prethodno umanjivši zahtijevani iznos 30%, te na isti način računajući troškove prijevoza na rehabilitaciju u Varaždinske toplice u 3 navrata (uz cestarinu Ipsilona i cestarinu Rijeka-Zagreb) 12. listopada 2015. od 1.092,00 kn, 5. rujna 2016. od 2.003,40 kn uz trošak pratnje i 19. rujna 2017. od 1.106,70 kn, potom za odlaske na preglede u Bolnicu Martin Horvat u Rovinju 14. siječnja, 12. veljače, 08. lipnja 2016. (svaki po 8,40 kn), za 120 odlazaka na fizikalne terapije u Bolnicu Martin Horvat u [adresa] ukupni iznos od 1.008,00 kn), i na temelju toga prihvaća tužbeni zahtjev na ime glavnice od 7.240,10 kn koja predstavlja zbroj svih navedenih iznosa prema čl. 1095. ZOO, s zateznom kamatom kao da je riječ o plaćenom računu (izvorno novčanom zahtjevu) od dana plaćanja primjenom odredbe čl. 1086. ZOO.

21. Međutim, prvostupanjski sud ispušta iz vida činjenicu da je tužitelj sve predmetne ozljede sanirao u okviru zdravstvenog osiguranja na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kao osigurana osoba tog zavoda, jednako kao što su i navedeni pregledi i rehabilitacija ostvareni na teret Zavoda na temelju statusa osigurane osobe, zbog čega nije bilo nikakvog opravdanog razloga, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, da troškove prijevoza radi dolaska do navedenih ugovornih zdravstvenih ustanova izvan mjesta prebivališta ostvari u okviru sustava zdravstvenog osiguranja na koje je imao pravo u smislu čl. 61. st. 1. i 2. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 49/14, 51/14, 123/14, 11/25, 17/15, 129/17, 9/21, 90/22, 147/22, 156/22, 73/23, 76/23).

22. Kako je tužitelj propustio ostvariti pravo na utuženu naknadu troškova prijevoza koje mu je pripadalo kao osiguranoj osobi na teret Zavoda za zdravstveno osiguranje, što ujedno predstavlja i povredu standarda pažnje dobrog domaćina iz čl. 10. st. 1. ZOO, time je prvostupanjski sud pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu predmetnog novčanog iznosa s zateznom kamatom (čl. 1095. i čl. 1086. ZOO).

23. Slijedom naprijed navedenog, jer je ostvaren istaknuti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu u kojem je dosuđen iznos neimovinske štete od 12.600,00 kn s zateznom kamatom na taj iznos (čl. 1100. st. 2. ZOO), te imovinske štete od 7.240,10 kn s zateznom kamatom, osnovanu žalbu tuženika valjalo je uvažiti, u predmetnom pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev te temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP presuditi kao u točki II. izreke.

24. Odluka iz točke III. izreke utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, budući je zbog preinake prvostupanjske presude, ovom odlukom trebalo odlučiti o troškovima cijelog postupka sukladno djelomičnom uspjehu stranaka u postupku (čl. 154. st. 2. ZPP), zbog čega žalba tuženika protiv točke XII i XIII izreke prvostupanjske presude nije razmatrana.

25. Uspjeh tužitelja u odnosu na osnovu zahtjeva iznosi 70%, a visine 65,52% (razmjerno ukupno dosuđenom iznosu po svim vidovima štete u odnosu na ukupno potraživan konačni iznos od 150.159,25 kn), zbog čega uspjeh tužitelja iznosi 67,76% (70+65,52/2). Budući je neuspjeh tužitelja u preostalom dijelu osnove zahtjeva od 30% istodobno uspjeh tuženika, kao i u visini od 34, 48%, time uspjeh tuženika iznosi 32,24% (30+34,48/2). Kako je tužitelj uspio u postupku u većoj mjeri, od postotka uspjeha tužitelja trebalo je oduzeti postotak uspjeha tuženika, nastavno čemu uspjeh tužitelja bitan za odmjeravanje parničnog troška iznosi 35,52% (čl. 154. st. 2. ZPP).

26. Polazeći od po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđenih troškova tužitelja kako po osnovi odnosno parničnim radnjama koje su bile potrebne za vođenje parnice (čl. 155. ZPP) tako i visini nagrade za svaku od tih radnji prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: Tarifa) u ukupnom iznosu od 3.732,83 eur/28.125,00 kn, te plaćenu sudsku pristojbu tužbe od 1.738,00 kn/230,67 eur i presude od 203,33 eur/1.532,00 kn, troškovi tužitelja u odnosu na uspjeh od 35,52% iznose 1.480,06 eur. Kada se tom iznosu pribroji trošak vještačenja koji se dosuđuje bez obzira na uspjeh od 1.404,47 eura/10.582,00 kn, troškovi tužitelja iznose 2.884,53 eura.

27. Ujedno, žalbom nepobijani dio prvostupanjske presude (točka II, III, IV, V, VI, VIII, IX, X i XI izreke) ostaje neizmijenjen.

U Šibeniku 4. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić