Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-585/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice Ane Jeleč-Pecirep i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg po punomoći zastupa Frano Bazina odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb, OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, kojeg po punomoći zastupa Mateja Vidaković odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina&Grošeta u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7589/2021-19 od 11.srpnja 2023., u sjednici održanoj dana 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7589/2021-19 od 11.srpnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, te pod točkom II. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.650,61 eur/12.436,52 kn s zateznom kamatom od 11. srpnja 2023.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa od 1.650,61 eur/12.436,52 kn do 1.849,69 eur/13.936,49 kn s zateznom kamatom i sudi: Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 199,08 eur/1.500,00 kn s zateznom kamatom od 11. srpnja 2023.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 5.849,39 eur/44.071,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pobliže označenih u izreci (točka I. izreke), kao i parnični trošak u iznosu od 1.849,69 eur/13.936,49 s zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu preostalog parničnog troška od 176,91 eur/1.332,93 kn s zateznom kamatom (točka III. izreke). Ujedno, rješenjem sadržanim u izreci presude, utvrđeno je povlačenje tužbe za iznos od 1,86 eur.

2. Navedenu presudu, u dijelu pod točkom I i II izreke, žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu odbijanjem zahtjeva u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška, podredno, predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudske pristojbe žalbe u ukupnom iznosu od 3.133,45 eur.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neutemeljeno tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parnično postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer protivno žalbenim navodima, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6. Nije u pravu tuženik ni kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP, budući je izrađena presuda, po sadržaju i obliku, u cijelosti sukladna navedenoj zakonskoj odredbi, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), time je žalba tuženika podnesena zbog navedenog žalbenog neosnovana.

7. Pored toga, suprotno navodima žalbe tuženika, prvostupanjski sud ispitao je sve činjenice od kojih ovisi odluka o zahtjevu koji se ostvaruje u ovom postupku, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 17. siječnja 2007. sklopili potrošački Ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren i isplaćen kredit od 31.278,17 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, s rokom otplate od 84 mjesečna anuiteta, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci banke o kreditiranju,

- da je kredit u cijelosti otplaćen.

- da je nakon sklapanja ugovora o kreditu, tijekom razdoblja otplate kredita, došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita,

-da razlika u mjesečnim anuitetima u razdoblju otplate kredita primjenom valutne klauzule prema tečaju za CHF na dan korištenja kredita i plaćenom, iznosi 5.849,39 eur/44.071,96 kn, prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke u odnosu na koji u obračunskom dijelu stranke nisu imale primjedbe ni prigovore,

-da se tužitelj u tužbi pozvao na utvrđenja suda u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, koji su pravomoćno okončani presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 13. lipnja 2014. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u kojem je tvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke, i valutnoj klauzuli u CHF, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,

-zbog čega utvrđujući da tuženik, glede sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije postupio drugačije nego što je to bio predmet raspravljanja i dokazivanja u navedenom kolektivnom postupku, prema iskazu tužitelja kojeg u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, jer su predmetne odredbe unesene u ugovor od strane tuženika na već pripremljenom obrascu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, čime da je tuženik prouzročio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, slijedom čega ocjenjuje da je u ovom postupku vezan naprijed navedenim utvrđenjima iz pravomoćnih presuda proizišlih iz navedenog kolektivnog postupka prema odredbi čl. 502.a st.1. i čl. 502.c ZPP.

8. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio, kao prethodno pitanje (čl.12.st.1. ZPP) da su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u smislu odredbi čl. 81. st. 1. i 2., čl. 84. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 i dr. – dalje ZZP) te čl. 322. st. 1. u vezi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41708, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje; ZOO).

9. Kako su navedene odredbe ništetne, a odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo dosudivši tužitelju preplaćenu razliku anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun anuiteta primjenom početnog tečaja CHF na dan korištenja kredita, te kada je prihvatio zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa od 5.849,39 eur/44.071,96 kn iz osnove povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO), sve sa zateznim kamatama od dana kada su izvršene uplate (čl. 1115. ZOO) po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

10. Neosnovano tuženik u žalbi ističe prigovore - da je prvostupanjski sud zanemario njegove navode i dokazne prijedloga koje je istaknuo još u odgovoru na tužbu čime je prvostupanjska presuda arbitrarna, ustrajući u tvrdnji da su stranke pojedinačno pregovarale o valuti uz koju će tužitelj vezati svoj ugovor o kreditu ocjenjujući iskaz tužitelja proturječnim sadržaju isprava u spisu, da su ugovorne odredbe jasne i razumljive i ne podliježu testu poštenosti kao i time što je kredi u cijelosti otplaćen, da ugovorena valutna klauzula nije narušila ravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja i time što su krediti kao predmetni koji su otplaćeni, izuzeti od obveze konverzije kredita iz CHF u Eur, čime je i sam zakonodavac smatrao da u takvim ugovorima nije došlo do narušavanja navedene ravnoteže, da je nalaz i mišljenje vještaka izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit, da se utvrđenja iz navedenog kolektivnog postupka ne mogu primijeniti u ovom postupku, da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno izričitom zakonskom odredbom, da je pogrešno ocijenjen prigovor zastare, jer je tuženik pošteni stjecatelj a poštenje se presumira u našem pravnom sustavu, pa budući da se utuženi iznos vraća po pravilima o stečenom bez osnove, petogodišnji zastarni rok da teče od dospijeća svakog pojedinog anuiteta kako su isti dospijevali na naplatu neovisno od tužbe i presude u navedenom kolektivnom postupku, zbog čega sud ne može odlučivati o prigovoru zastare izvan prisilnih pravila obveznog prava.

11. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, odlučne činjenice utvrdio na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, a saslušanje djelatnika tuženika kao adekvatan dokazni prijedlog nije izveden, jer je tuženik na pripremnom ročištu od 16. ožujka 2022. odustao od izvođenja tog dokaza, nastavno čemu je neosnovan prigovor arbitrarnosti prvostupanjske presude, jer je protivno tome, pobijana presuda utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenim činjenicama i pravilnoj primjeni materijalnog prava. Naime, prvostupanjski sud je, činjenično stanje i na temelju njega izvedene zaključke, utemeljio na provedenom dokaznom postupku odnosno sadržaju samog ugovora o kreditu i iskazu tužitelja, iz kojih nedvojbeno proizlazi da je sporna odredba unaprijed formulirana i u ugovor unesena od strane tuženika pa se o istoj, po prirodi stvari, nije niti pregovaralo, niti je tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora pružio tužitelju potpunu informiranost o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Pored toga, u pravu je tuženik kada ističe da se činjenica poštenja u našem pravnom sustavu predmnjeva, međutim, ispušta iz vida je predmetna predmnjeva uspješno oborena u ovom postupku upravo na temelju rezultata sveobuhvatno provedenog dokaznog postupka.

12. Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezujući za ostale sudove u postupku kojeg potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu. Tome treba dodati u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluke sudova donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz čl. 106. st.1.tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja je mu je uzrokovana postupanjem tuženika, imajući pri tome u vidu i izričitu odredbu čl. 502.c. ZPP.

13. Nije u pravu tuženik ni kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo ocijenivši neosnovanim istaknuti prigovor zastare na ime povrata preplaćenih anuiteta, ističući da je pogrešan zaključak da bi zastara bila prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa potrošača, pogrešno smatrajući da je protekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225 ZOO, računajući od dana uplate svakog pojedinog anuiteta, jer suprotno žalbenim navodima žalitelja, ističe se da je u ovom postupku primjenjivo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. prema kojem "zastarni rok u slučaju restittucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

14. Budući je ništetnost odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli utvrđena danom pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 13. lipnja 2018., te kako je tužba kojom je pokrenut ovaj pojedinačni postupak podnesena 27. rujna 2023. u kojem se primjenjuju utvrđenja suda iz navedenog kolektivnog postupka, time nije protekao petogodišnji zastarni rok određen čl. 225. ZOO, nastavno čemu je prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije prihvatio istaknuti prigovor zastare tuženika, ocijenivši ga neosnovanim.

15. Nadalje, drugostupanjski sud više ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove postupka (čl. 365. st. 2. ZPP), zbog čega je tuženik morao određeno istaknuti i obrazložit razloge koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava, dok tuženik u tom pravcu nije određeno naveo niti utemeljeno osporio dosuđene troškova u iznosu od 1.650,61 eur s zateznom kamatom.

16. Naime, neutemeljeno tuženik određeno osporava priznatu vrijednost boda, jer je prvostupanjski sud pravilno nagradu obračunao prema vrijednosti boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka sukladno Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: Tarifa), jednako kao što neosnovano ukazuje da je umnožak boda s njegovom vrijednosti manji za 0,8 eur od onog kojeg je prvostupanjski sud obračunao, jer se radi o neznatnoj razlici koja je očito nastala zaokruživanjem decimalnih brojeva.

17. Slijedom naprijed navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženika valjalo je odbiti te temeljem odredbe čl. 368. st.1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

18. Međutim, tuženik osnovano osporava priznatu nagradu sastava podneska od 9. studenoga 2022. od 199,08 eur/1.500,00 kn, koju je prvostupanjski sud priznao protivno čl.155. st. 1. ZPP budući predmetni podnesak nije bio potreban radi vođenja parnice, imajući u vidu da se tužitelj istim očituje na već ranije istaknute tuženikove prigovore pravne naravi, slijedom čega je uvažavanjem osnovane žalbe tuženika, u tom dijelu valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, te temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke.

19. Odluka iz točke III. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, a zahtjev tuženika za naknadu troškova trebalo je odbiti kao neosnovan, jer u žalbenom postupku nije uspio, imajući u vidu da se parnični troškovi na teret protivne stranke naknađuju prema pravilima o uspjehu u postupku glede glavnog zahtjeva (čl. 154. ZPP), dok uspjeh u dijelu sporednog traženja, kao u ovom slučaju u odnosu na troške postupka, nije mjerodavan za ocjenu uspjeha u postupku u smislu odredbe čl. 35. st. 2. ZPP

20. Ujedno, žalbom nepobijani dio prvostupanjske odluke (točka III. izreke presude i rješenje sadržano u izreci), ostaju neizmijenjeni.

U Šibeniku 4. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić