Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-368/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju po punomoći zastupa Paško Višić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Višić i Partneri u Šibeniku, Stjepana Radića 53, protiv tuženice Općine Tisno, OIB 00699288369, Tisno, Uska ulica 1, koju zastupa djelatnica CP dipl. iur., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-2197/2018 od 17. siječnja 2022., u sjednici održanoj dana 4. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-2197/2018 od 17. siječnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužiteljica vlasnica dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je, na skici mjesta očevida vještaka mjernika ĐP dipl. ing. geodezije s nadnevkom od 30. rujna 2021. koja skica je sastavni dio presude, prikazan likom omeđenim slovima „B-2-3-C-D-1-B“
2. Navedenu presudu žalbom pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14
– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno, predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove sastava žalbe i sudske pristojbe žalbe u ukupnom iznosu od 2.362,50 kn.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Neutemeljeno tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno navodima žaliteljice, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
6. Nije u pravu tužiteljica ni kada prvostupanjsku presude pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud za svoju slobodnu ocjenu dokazano dao valjane i dostatne razloge, pa kako nije počinjena ni koja od bitnih povreda parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je žalba tužiteljice podnesena zbog tog žalbenog razloga neosnovana.
7. Jednako tako, nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva fizičkog dijela kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kao put, prolaz od 346 m2 u vlasništvu tuženice, na skici mjesta očevida vještaka mjernika ĐP dipl. ing. geodezije od 30. rujna 2021. prikazan slovima „B-2-3-C-D-1-B“, utemeljen na tvrdnji da predmetni dio predstavlja sastavni dio dvorišta njezine kuće u nesmetanom posjedu od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, računajući i posjed njezinih prednika.
9. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je, ispitao sve činjenice bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:
- da je kč. br. [katastarska čestica] u katastru nekretnina evidentirana kao posjed tuženice na PL 1404, iste kulture i površine kao i u navedenom zk. ul. iste k. o,
- da je toj katastarskoj čestici susjedna kč. br. [katastarska čestica] koja je u zk. ul. [broj ZK uloška] iste k. o. upisana kao kuća i dvor od 222 m2 u vlasništvu tužiteljice,
- da prilikom formiranja katastarske čestice u vlasništvu tužiteljice u njezinu površinu i prostor nije bio uvršten niti jedan dio kč. br. [katastarska čestica] pa niti sporni fizički, koji je predmet ovog spora, već je kč. br. [katastarska čestica] uspostavljena u zemljišnoj knjizi prijavnim listom broj 1320/76 od 27. kolovoza 1976. poništenjem i pripajanjem cijele kč. br. [katastarska čestica] od 195 m2 i dijela kč. br. [katastarska čestica] iste k. o., da je u to vrijeme bila upisana kao vlasništvo VP, koji je kupoprodajnim ugovorom od 18. prosinca 1997. istu prodao ocu tužiteljice, koji je pak darovnim ugovorom od 3. rujna 2013. vlasništvo iste prenio tužiteljici,
- da je prema sadržaju kupoprodajnog ugovora između VP i prednika tužiteljice, predmetom te kupoprodaje bila isključivo površina i prostor kč. br. [katastarska čestica] od 222 m2 onako kako je ista uspostavljena navedenim prijavnim listom s kopijom katastarskog plana, u naravi kuća i dvorište s pravom nadogradnje kuće prema rješenju od 8. studenoga 1982. prema kojem je oblik i položaj te katastarske čestice bio vidljiv iz skice izmjere koja je bila prilog navedenom rješenju, sukladno prijavnom listu i skici premjera u vrijeme kada je formirana,
- da prema iskazu vještaka geodetske struke, podacima s očevida na licu mjesta i skice mjesta očevida od 30. rujna 2021. nastale na temelju novog geodetskog snimanja, sporni fizički dio predstavlja površinu od 56 m2 u naravi dio zgrade položen na jugozapadnom dijelu koja se sudara s asfaltnom cestom položenom na kč. br. [katastarska čestica] koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] iste k. o. kao javno dobro u općoj uporabi na korištenje tuženice – nerazvrstana [adresa], te da je prikaz predmetnog stanja na navedeni način, vještak izvršio nakon što je provedena homogenizacija katastarskih planova za navedenu k. o.,
- da je tužiteljičina nekretnina (kč. br. [katastarska čestica]), prema iskazu vještaka, u odnosu na gabarite u vrijeme kada je formirana 1976., proširena na sporni utuženi dio susjedne nekretnine koja je u naravi put, te je tužiteljičin stambeni objekt današnjim gabaritima znatno izvan gabarita tog objekta postojećeg u vrijeme kada je formirana i izvan granica kč. br. [katastarska čestica], jer je dogradnja postojeće stambene zgrade izvršena izvan prostora i granica te katastarske čestice, tako da je zahvaćen i sporni utuženi dio koji u naravi predstavlja sastavni dio puta koji zajedno s dijelom kč. br. [katastarska čestica] predstavlja asfaltnu cestu, odnosno [adresa] u [adresa] kao javno dobro u općoj uporabi,
- da za navedeno proširenje na sporni utuženi dio, tuženica a niti njezini pravni prednici nisu imali nikakvu pravnu osnovu, pa kako su znali da dogradnjom zalaze u dio druge katastarske čestice koji nije njihov, jer predstavlja sastavni dio puta, dosjelošću nisu mogli steći vlasništvo jer im je nedostajala pretpostavka savjesnosti odnosno poštenja, jednako kao što valjanu osnovu za stjecanje vlasništva na predmetnom dijelu ne predstavlja ni kupoprodajni ugovor između VP i oca tužiteljice, a kasnije darovni ugovor između nje i oca, jer joj njezini pravni prednici navedenim pravnim poslom nisu mogli prenijeti više prava od onog što su oni imali,
- da je izvršeno ozakonjenje kuće Rješenjem o izvedenom stanju od 10. svibnja 2013.
10. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud, pravilno zaključio da tužiteljica u ovom postupku nije dokazala stjecanja prava vlasništva spornog dijela utužene katastarske čestice po činjeničnoj osnovi tužbe, odnosno niti po osnovi stjecanja tog prava pravnim poslom u smislu čl. 115. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 151/06, 146/08, 38709, 143/12, 152/14, 81/15 – dalje; ZVDSP), niti dosjelošću u smislu čl. 159. st. 1. i 4. ZVDSP, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, budući je očito iz samog teksta obrazloženja o kojim odredbama materijalnog prava se radi.
11. Neutemeljeno tužiteljica u žalbi ističe prigovore – da se prvostupanjska presuda temelji samo na grafičkom prikazu nekretnina prema skici očevida i premjeravanja nastalih u proteklom razdoblju više od pedeset godina i poslije toga 2017., te da je drugi ovlašteni inženjer geodezije koristeći iste skice i katastarske planove, gabarite postojeće kuće prikazao na prostoru tužiteljičine kč. br. [katastarska čestica] a sporni utuženi fizički dio kao dvorište uz tužiteljičinu kuću, da prvostupanjski sud nije cijenio činjenicu da izgled tužiteljičine nekretnine nije mijenjan najmanje od ozakonjenja kuće 10. svibnja 2013., što je poznato tuženici jer od tužiteljice u postupku ozakonjenja naplatila komunalni doprinos prema čl. 22. Zakona o nezakonito izgrađenim građevinama pa je tuženik znao i trebao znati da je dio tužiteljičinog objekta izgrađen na spornom dijelu, da utužena kč. ne predstavlja javno dobro u općoj uporabi jer je u postupku upisa nerazvrstanih cesta ostala i dalje upisana kao vlasništvo tuženice, zbog čega je sud trebao pri ocjeni osnovanosti zahtjeva primijeniti pravila o građenju na tuđem zemljištu u smislu čl. 24. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima sukladno čl. 2. Zakona o preuzimanju tog Zakona.
12. Prvostupanjski je sud, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno utvrdio položaj utuženog spornog dijela i što isti u naravi predstavlja na temelju dokaza predloženih i izvedenih od strane tužiteljica, utvrđenja s lica mjesta, iskaza vještaka, te sukladno skici očevida koja je izrađena na temelju novog geodetskog snimanja nakon što je proveden postupak homogenizacije katastarskih planova za navedenu k. o., dok i sama tužiteljica ističe da ne osporava prikazani položaj utuženog spornog dijela kako je to izvršio sudski vještak u ovom postupku, jer je na temelju istog uredila tužbeni zahtjev u odnosu na oznaku i prikaz spornog dijela na skici očevida. Slijedom toga, neodlučan je žalbeni navod da je tužbu temeljila na okolnosti kako sporni dio predstavlja dvorište uz njezinu kuću, jer očito tomu nije tako, jednako kao što je neodlučan i žalbeni prigovor da je sporni pravni odnos, na temelju naprijed navedenih činjenica istaknutih u razlozima žalbe, trebalo razmotriti primjenom odredbi materijalnog prava koje se odnose na stjecanja prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu. Ovo stoga što ta činjenica ne predstavlja stvarnu, činjeničnu osnovu tužbe kojom je pokrenut ovaj postupak, već se po prvi put ističe tek u žalbi protiv prvostupanjske presude, što nije dopušteno u smislu čl. 352. st. 1. ZPP, nastavno čemu kao žalbeni razlog nije ni razmatran.
13. Sukladno naprijed navedenom, budući nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužiteljice valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.
14. Odluka iz točke II. izreke utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, a zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe trebalo je odbiti, jer nije uspjela sa podnesenom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).
U Šibeniku 4. ožujka 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
