REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-433/2023-28

[adresa] I 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja IĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske (OIB: 95131524528), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Erazma Barčića 5, radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja

Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/21-01/2700, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-11 od 4. ožujka 2023. i prvostupanjsko rješenje Karlovačke županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje i zdravstvo, KLASA: UP/I-562-02/21-01/112, URBROJ: 2133/1-

03/7-21-6 od 7. studenoga 2021.

II. IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], priznaje se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, zbog stanja nakon preboljenog akutnoga difuznoga glomerulonefritisa bez hipertenzije privremeno za 1991. i zbog kroničnog bakterijskog prostatitisa s učestalima egzacerbacijama trajno, sveukupno s 40 % oštećenja organizma trajno, prema T. 276. b) i T. 298. Liste postotka oštećenja organizma – Lista I koja čini sastavni dio Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 118/21).

III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu donese sve potrebne provedbene odluke u svrhu ostvarivanja prava tužitelja iz točke II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Karlovačke županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje i zdravstvo, KLASA: UP/I-562-02/21-01/112, URBROJ: 2133/1- 03/7-21-6 od 17. studenoga 2021. u točki I. izreke tužitelju je priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (dalje: HRVI) X skupine sa 20 % oštećenja organizma, od 1. rujna 2018. – privremeno do 30. studenoga 2022., temeljem bolesti PTSP, nastale kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i pravo na osobnu invalidninu od 1. rujna 2018. do 30. studenoga 2022. u mjesečnom iznosu od 114.75 kn. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata temeljem bolesti bubrega, mokraćnog mjehura, prostate, sinusa, srca, hepatitisa C i jetre, zbog neispunjavanja Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine”, broj 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHB) propisanih uvjeta.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/21-01/2700, URBROJ: 522-4/1-1-2-22-7 od 2. lipnja 2022. u točki I. izreke odbijena, a u točki II. izreke je izmijenjena točka II. izreke prvostupanjskog rješenja od 17. studenoga 2023. na način da se prava priznaju privremeno do 31. svibnja 2023.

3. Navedeno rješenje tuženika od 2. lipnja 2022. poništeno je presudom ovog Suda poslovni broj 3 Us I-786/2022 od 7. rujna 2022. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.

4. U ponovnom postupku tuženik je donio rješenje KLASA: UP/II-562-02/21- 01/2700, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-11 od 4. ožujka 2023. kojim je u točki I. izreke odbio žalbu tužitelja, a u točki II. izreke je izmijenjena točka II. izreke prvostupanjskog rješenja od 17. studenoga 2023. na način da se prava priznaju privremeno do 30. studenoga 2023.

5. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi i u tijeku spora navodi, u bitnome, da su navedene bolesti za koje je odbijen zahtjev posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu i da i danas ima zdravstvenih tegoba s osnova tih bolesti za što da je dokaz njegova medicinska dokumentacija. Predložio je i da se u sporu provede medicinsko vještačenje. Slijedom navedenoga, tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja.

7. U tijeku spora održana je rasprava dana 25. veljače 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je tužitelj osobno i opunomoćenica tuženika.

8. Budući da je tužitelj osporio odlučne stručno-medicinske činjenice na kojima je utemeljena tuženikova odluka te je predložio da se u sporu na okolnost bolesti bubrega, prostatitisa i bolesti mokraćnog sustava provede dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku urologu, to je Sud usvojio dokazni prijedlog tužitelja da se u sporu provede medicinsko vještačenje kako bi se pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje, te je u sporu proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku iz područja urologije prof. dr. sc. Josipu Španjolu, dr. med.

9. Dakle, Sud je u sporu izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te uvidom u pisani nalaz i mišljenje navedenog sudskog vještaka te njegovim usmenim saslušanjem.

10. Prema čl. 12. st. 1. ZHB, HRVI je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ili zatočeništva u neprijateljskom zatvoru, logoru ili drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ili bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

11. Odredba čl. 181. st. 1. ZHB predviđa, između ostaloga, da se činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz čl. 182. tog Zakona.

12. Prema točki 276. b) Liste postotaka oštećenja organizma - Lista I, koja čini sastavni dio Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 118/21, dalje: Pravilnik), spomenutog u izreci ove presude, propisano je da osnovu za utvrđivanje tjelesnog oštećenja čini stanje nakon preboljenog akutnoga difuznoga glomerulonefritisa koje se ocjenjuje privremeno za jednu godinu ako je bez hipertenzije 40%.

13. Prema točki 298. navedene Liste I kronični bakterijski prostatitis s učestalim agzacerbacijama iznosi 40 % oštećenja organizma.

14. Tuženikovo rješenje temelji se, u osnovi, na stručno-medicinskim činjenicama utvrđenima od strane drugostupanjskog tijela vještačenja koje je utvrdilo da bolest bubrega i mokraćnog sustava nije u uzročno-posljedičnoj vezi s tužiteljevim sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a kronični prostatitis je liječen 1997. te se prema nalazima koji se nalaze u spisu više ne ponavlja.

15. Međutim, iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za urologiju prof. dr. sc. Josipa Španjola, dr. med, od 15. studenoga 2024., koje vještačenje je provedeno u ovom sporu sukladno prethodno citiranim propisima, slijedi da su ove bolesti tužitelja posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu i da njegovo ukupno oštećenje organizma po osnovi tih bolesti iznosi 40 % trajno.

16. Naime, u pisanom nalazu i mišljenju navedenog sudskog vještaka navedeno je da je nalaz dan nakon uvida u medicinsku dokumentaciju u spisu te pregledom dokumentacije vezane za ratni put te da pregled tužitelja nije bio potreban. U nalazu je navedeno kako iz medicinske dokumentacije slijedi da je tužitelj 1991. zadobio upalu desnog bubrega s bolovima u desnoj lumbalnoj regiji čije je liječenje završeno te godine ali obzirom da bakterije koje su uzrokovale tu upalu ulaze u organizam ascendentnim (uzlaznim) putem uzročnici su neminovno ušli i u mokraćnu cijev i mokraćni mjehur pa tako i prostatu prije nego što su zahvatili sam desni bubreg i uzrokovali upalu. Navedeno je kako je poznato da izloženost hladnoći, stresu, nehigijenskim uvjetima, nedovoljnom uzimanju tekućine itd. može dovesti do upale urogenitalnog sustava u muškarca što je bio slučaj i kod tužitelja te je dalje navedeno kada jednom uzročnici upale uđu u inače primarno sterilan urogenitalni sustav, bez obzira koji dio zahvaćaju s vremenom mogu zahvatiti različite dijelove urogenitalnog sustava, dakle tužitelj je zasigurno bio izložen tijekom svog ratnog puta čimbenicima koji su izazvali upalu urogenitalnog sustava. Dalje je navedeno da je tužitelj 1993. prebolio akutnu upalu prostate koja se može povezati s ratnim putem iz istih razloga kao i upala desnog bubrega, te da valja imati na umu da preko 50% akutnih prostatitisa s vremenom prelaze u kronični prostatitis, jer je vrlo teško iskorijeniti bakteriju kao uzročnika upale iz samog žljezdanog tkiva prostate, ponajviše iz lumena samog žljezdanog acinusa gdje iste mogu biti prisutne godinama i desetljećima i povremeno mogu izazivati upalu prostate, tj. egzacerbaciju (izbijanje i pogoršanje) kronične upale prostate. Dalje je navedeno da je 1997. ponovljena upala prostate kao posljedica preboljele upale iz 1993., a 1998. je postavljena dijagnoza kroničnog prostatitisa kod tužitelja. Navodi se da je kronični prostatitis kronična i neizlječiva, tj. doživotna upalna bolest prostate u koje se povremeno katkada i često pojavljuju simptomi, tada govorimo o egzacerbaciji kronične upale prostate, tj. kroničnog prostatitisa. Dakle, kronična upala tj. prostatitis je stalno prisutna, ali se više ili manje izraženi simptomi javljaju povremeno i tada je najčešće potrebito produljeno antibiotsko liječenje s ciljem smirivanja simptoma i zalječenja ali ne i izlječenja kroničnog prostatitisa jer je isti kao što je ranije napomenuto neizlječiv i doživotan. Dalje je navedeno da je tužitelj 1999., zatim 2000. opet imao izbijanje i pogoršanje kronične upale prostate, a nalazi urologa iz 2020. i 2021. opisuju simptomatologiju koja se može uklopiti u kliničku sliku egzacerbacija kroničnog prostatitisa. Na temelju navedenih dijagnoza koje slijede iz medicinske dokumentacije vještak zaključno iznosi kako je mišljenja da se bolest bubrega i prostate može uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a oštećenje tužiteljevog organizma sukladno Listi I, iznosi:

- zbog preboljeboljelog cistopijelitisa tj. akutnog difuznog glomerulonefritisa bez hipertenzije za 1991. iznosi za 1 godinu 40 %

- zbog kroničnog bakterijskog prostatitisa s učestalim egzacerbacijama dijagnosticiranog 1997., a koji je nastao kao posljedica akutne upale, tj. akutnog prostatitisa iz 1993. postotak oštećenja organizma iznosi trajno 40%.

17. Navedeni nalaz i mišljenje dostavljen je na znanje tužitelju i tuženiku s uputom da se mogu pismeno izjasniti o zaključku sudskog vještaka. Tuženik je dostavio podnesak u kojem je naveo da nije suglasan s tim nalazom i mišljenjem.

18. Navedeni sudski vještak je i usmeno saslušan na ročištu za raspravu održanom u ovom sporu 25. veljače 2025. kako bi dodatno usmeno pojasnio i dopunio svoj pisani nalaz i mišljenje. U svom usmenom iskazu vještak je pojasnio u odnosu na preboljelu bolest bubrega da ona iznosi samo za jednu godinu 40 % oštećenja organizma jer ona nije trajna, već je izlječiva, međutim u odnosu na prostatu oštećenje je trajno, a vezano za postotke je pojasnio da se radi o ukupnom postotku od 40 %. U odnosu na bolest mokraćnog sustava pojasnio je da je to široki pojam te da u to ulazi i prostata i bubrezi, dok u odnosu na mokraćnu cijev i mokraćni mjehur nije ništa našao u medicinskoj dokumentaciji. Također je pojasnio kako ne može sa 100% sigurnošću tvrditi da upalnih bolesti prostate nije bilo i ranije u životu tužitelja, ali tih podataka nema u priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Vezano za prigovore tuženika je naveo da je po njemu bilo dovoljno medicinske dokumentacije u spisu za očitovati se o navedenim bolestima tužitelja te je pojasnio u odnosu na prostatitis da je on liječen 1997., međutim da je to kronična bolest koja vas prati cijeli život i koja može imati manje ili više izraženu formu.

19. Dakle, pismenim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, specijaliste urologije, analiziran je sadržaj priloženih nalaza u povodu liječenja tužitelja zbog bolesti mokraćnog susatav, a usmenim iskazom je dopunjen i pojašnjen pisani nalaz i mišljenje. Po ocjeni Suda vještak je u cijelosti odgovorio u vezi postavljenog zadatka vještačenja, te je dao jasne, uvjerljive te argumentirane razloge o postojanju uzročno- posljedične veze između tužiteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu i prethodno navedenog stupnja oštećenja organizma kod tužitelja, te je time doveo u sumnju nalaze i mišljenja nadležnih tijela vještačenja iz upravnog postupka. Stoga je Sud u cijelosti prihvatio provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku, kao zakonito i sačinjeno u skladu s pravilima struke.

20. Slijedom svega navedenog, Sud je na temelju stručnog mišljenja i ocjene sudskog vještaka, zaključio da su u upravnom postupku odlučne stručno-medicinske činjenice pogrešno utvrđene te je Sud utvrdio postojanje uvjeta za priznavanje predmetnog prava.

21. S obzirom da je u tijeku spora utvrđeno da je osporavanim rješenjem, kao i prvostupanjskim rješenjem u ovoj upravnoj stvari, povrijeđen zakon na štetu tužitelja, to je Sud na temelju čl. 117. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i donio meritornu odluku kako je to navedeno u točkama I. do III. izreke ove presude.

22. Kako je Sud sam riješio ovu upravnu stvar, nadležna javnopravna tijela u izvršenju ove presude nisu ovlaštena ponovno razmatrati meritum stvari, već je prvostupanjsko tijelo, u skladu s odredbom čl. 151. st. 2. ZUS, polazeći od sudske odluke o utvrđenju iz točke II. izreke ove presude dužno, ukoliko to nađe potrebnim, donijeti odgovarajuće odluke i to u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

23. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23), a pored toga tužitelj je u ovoj vrsti spora oslobođen plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 135. ZHB.

U Rijeci 4. ožujka 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- tužitelju IĆ iz [adresa]

- opunomoćeniku tuženika Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka,

Erazma Barčića 5