REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1153/2022-41

[adresa] J 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja JZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske (OIB: 95131524528), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, kojeg zastupa opunomoćenik Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5, radi utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP, 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/21-01/2254, URBROJ: 522-4/1-1-1-22-6 od 2. rujna 2022. i prvostupanjsko rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za socijalnu politiku i mlade, KLASA: UP/I-562-02/20-01/7, URBROJ: 2170/1- 10-02/6-21-6 od 26. svibnja 2021.

II. JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], priznaje se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, na temelju psihičkog oboljenja PTSP, srednjeg stupnja, trajno, prema T. 238. b) Liste postotka oštećenja organizma – Lista I koja čini sastavni dio Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 118/21).

III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu donese sve potrebne provedbene odluke u svrhu ostvarivanja prava tužitelja iz točke II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za socijalnu politiku i mlade, KLASA: UP/I-562-02/20-01/7, URBROJ: 2170/1-10-02/6- 21-6 od 26. svibnja 2021. odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma s osnove bolesti PTSP. Navedeni zahtjev tužitelja je odbijen jer je u prvostupanjskom upravnom postupku na temelju provedenog vještačenja Vijeća viših vještaka od 17. svibnja 2021. u postupku revizije utvrđeno da oštećenje tužiteljevog organizma po osnovi bolesti PTSP iznosi manje od 20 % prema točki 238. a) Liste postotaka oštećenja organizma - Lista II koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj 67/17 i 56/18, dalje: Uredba). Dakle, ocjenjeno je da se kod tužitelja radi o ratnom PTSP, ali da oštećenje organizma temeljem te bolesti iznosi manje od 20 % prema navedenoj Listi II Uredbe.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/21-01/2254, URBROJ: 522-4/1-1-1-22-6 od 2. rujna 2022. odbijena kao neosnovana jer je u drugostupanjskom postupku na temelju vještačenja Žalbenog liječničkog vijeća od 2. kolovoza 2022. utvrđeno da se kod tužitelja radi o lakšem oštećenju organizma po osnovi PTSP koje sukladno točki 238. a) Liste postotaka oštećenja organizma – Lista I iz Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 118/21, dalje: Pravilnik), koji je u međuvremenu stupio na snagu, iznosi manje od 20 %.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi i u tijeku spora navodi, u bitnome, kako je iz cijele njegove medicinske dokumentacije bolničkog liječenja od 1994. pa nadalje jasno vidljivo da se radi o najtežem obliku PTSP-a. Stoga da je pogrešno utvrđeno u postupku vještačenja da je njegova psiho-fizičko bolest lakšeg stupnja. Slijedom navedenoga, tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja. Tuženik navodi kako tužitelj u tužbi ničim konkretnim nije osporio zaključke vještaka niti se je pozvao na bilo kakve dokaze koji bi doveli u dvojbu medicinska utvrđenja od strane istih. Smatra da su nalazi i mišljenja stručnih tijela prihvatljivo obrazloženi i utemeljeni na medicinskoj dokumentaciji tužitelja, pa da tužbeni navodi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U tijeku spora održana je rasprava dana 25. veljače 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tuženika. Tužitelj je obavijestio Sud da zbog pogoršanja zdravstvenog stanja nije u mogućnosti pristupiti na ročište, ali da je suglasan da se isto održi bez njegove nazočnosti. Stoga je rasprava na temelju odredbe čl. 89. st. 4., a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja.

6. Dakle, između stranaka ovog spora je nesporno da je bolest PTSP kod tužitelja neposredna posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Međutim, sporan je s time povezan postotak oštećenja tužiteljevog organizma, kao jedna od kumulativnih pretpostavki za priznavanje statusa E.

7. Budući da je tužitelj osporio odlučne stručno-medicinske činjenice na kojima je utemeljena tuženikova odluka, to je Sud usvojio dokazni prijedlog tužitelja da se u sporu provede medicinsko vještačenje kako bi se pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje, te je u sporu proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku spec. psihijatrije Drašku Tomljanoviću, dr. med.

8. Dakle, Sud je u sporu izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te uvidom u pisani nalaz i mišljenje navedene sudske vještakinje te njezinim usmenim saslušanjem.

9. Prema čl. 12. st. 1. c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine”, broj 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHB), HRVI je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

10. Prema točki 238. Liste postotaka oštećenja organizma - Lista II, koja je sastavni dio spomenute Uredbe, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, osnovu za utvrđivanje tjelesnog oštećenja čine psihički poremećaji vezani uz ratnu traumu (posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP), ako se utvrdi da prije rata nije bolovao od psihičkih poremećaja, te ukoliko se tijekom ocjene oštećenja organizma isključe druga traumatska iskustva osim onih zadobivenih za vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Kod odgođenog PTSP, koji se pojavio nakon šest mjeseci ili kasnije od prestanka sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, visina postotka ocjene oštećenja organizma ovisi o kontinuitetu i primjerenosti liječenja uz protokol sukladan medicinskoj znanosti, i to: lakog stupnja – manje od 20% (t. a/); srednjeg stupnja – od 20% do 30% (t. b/); teškog stupnja – od 30% do 40% (t. c/); teškog stupnja s komorbiditetom (psihički i psihosomatski) – od 30% do 40% (t. d/). Tjelesno oštećenje se utvrđuje privremeno do tri godine, a nakon toga trajno za točke b), c) i d).

11. Isto je propisano i u točki 238. Liste I spomenutog Pravilnika koji je u tijeku drugostupanjskog žalbenog postupka stupio na snagu.

12. Tuženikovo rješenje temelji se, u osnovi, na stručno-medicinskim činjenicama utvrđenima od strane Žalbenog liječničkog vijeća u Zagrebu. Naime, iz Nalaza i mišljenja tog Vijeća od 2. kolovoza 2022., slijedi da se kod tužitelja uzimajući u obzir težinu kliničke slike, vrijeme nastanka bolesti, tijek bolesti i liječenja i prekide u kontinuitetu liječenja, radi o bolesti koja je nastala kao posljedica tužiteljevog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ali da se radi o lakšem obliku PTSP-a i da se ukupno oštećenje organizma ocjenjuje s manje od 20 % za stalno sukladno točki 238. Liste I spomenutog Pravilnika.

13. Međutim, iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke spec. psihijatra Draška Tomljanovića, dr. med., od 13. prosinca 2024., koje vještačenje je provedeno u ovom sporu sukladno prethodno citiranim propisima, slijedi da postotak oštećenja tužiteljevog organizma po osnovi bolesti PTSP koja je neposredna posljedica tužiteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu iznosi 20

- 30% trajno u smislu odredbi spomenute Uredbe i Pravilnika, budući da se radi o poremećaju srednjeg stupnja.

14. Iz pisanog nalaza i mišljenja imenovanog sudskog vještaka slijedi da je vještak na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju u spisu, kao i vlastitog ispitivanja, utvrdio da je tužitelj bio aktivan sudionik Domovinskog rata i da se je zbog izloženosti ratnim traumama razbolio od posttraumatskog stresnog poremećaja zbog čega je od 1994. u ambulantnim i bolničkim tretmanima, da je u deset navrata liječen u Klinici za psihijatriju KBC-a Rijeka te jedanaest puta u Psihijatrijskoj bolnici Rab, da je tijekom sudjelovanja u Domovinskom ratu bio izložen intenzivnim traumatskim događajima što je nekoliko puta potvrđeno Harvardskim upitnikom tijekom psihologijsko-dijagnostičke obrade. Vještak je naveo da su višestrukoj izloženosti ratnim traumatskim iskustvima uz visok intenzitet simptoma PTSP-a svojstvene poteškoće sa spavanjem uz noćne more, oslabljena koncentracija, gubitak interesa, nemogućnost doživljavanja ugode, osamljivanje i izbjegavanje, a k tome je specijalist psihijatar i psiholog Regionalnog centra za psihotraumu, Odjela za psihološku medicinu, Klinike za psihijatriju KBC-a Rijeka, decidirano naveo u medicinskoj dokumentaciji da se, prema Harvardskom upitniku za traumu, kod tužitelja bilježi višestruka izloženost traumatskim događajima uz vrlo visok intenzitet svih simptoma PTSP-a te trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih događaja, što bi uz CAPS skor koji iznosi 88 (poremećaj srednje teškog stupnja) odgovaralo 20 - 30% oštećenju organizma prema Listi postotka oštećenja organizma.

15. Navedeni nalaz i mišljenje dostavljen je na znanje tužitelju i tuženiku s uputom da se mogu pismeno izjasniti o navodima vještaka iz pisanog nalaza i mišljenja. Tužitelj se nije očitovao na navedeni pisani nalaz i mišljenje, dok je tuženik dostavio podnesak s očitovanjem Žalbenog liječničkog vijeća u Zagrebu da nije suglasan s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka te je iznio opširne primjedbe.

16. Tuženik u bitnome prigovara da vještak nije uzeo u obzir svu dostupnu medicinsku dokumentaciju nego da je citirao samo dva nalaza iz spisa i dokumentaciju koja nije u spisu, te smatra da je takvo postupanje suprotno nalogu Suda, a vještak vještači na temelju tog naloga, a ne na temelju osobne procjene što citirati, a što ne. Naveo je da vještak svoj zaključak o visini oštećenja organizma donio isključivo na temelju nalaza Klinike za psihijatriju KBC Rijeka, odnosno temeljem CAPS upitnika iz 2009., te ukazuje kako se u otpusnom pismu iz 2010. (dakle samo godinu dana kasnije) s iste te Klinike kao dijagnoze navode „PTSP sekvele, miješani poremećaj ličnosti", a sekvele PTSP-a znače kako su simptomi PTSP-a tada bili slabo izraženi, odnosno kako su gotovo iščezli. Naveo je da je nejasno zašto vještak nije citirao i ovaj nalaz, odnosno zašto nije donio zaključak sukladno ovom otpusnom pismu. Navodi i kako vještak nije isključio druga traumatska iskustva koja su se dogodila kod tužitelja a koja su dovela do dekompenzacije psihičkog stanja tužitelja (smrt roditelja, egzistencijalna ugroženost, bolest supruge). Navodi da je ovo naravno razumljivo i logično, ali se ne može apstrahirati iz procjene o težini promatranog psihičkog poremećaja i njegove uzrokovanosti s jedino i isključivo ratnim traumama. Ukazuje i kako se prema svim dostupnim podacima, tužitelj u periodu od 2010. do 2017. uopće nije liječio kod psihijatra, a niti mu je propisivana psihofarmakoterapija pa da bi to po logici stvari ukazivalo kako mu je stanje u tom periodu bilo do te mjere kompenzirano da mu psihijatrijska pomoć u tom periodu nije trebala. Ukazuje da nakon toga slijedi period od 2019. kada se češće psihijatrijski liječi u KBC Rijeka i u Psihijatrijskoj bolnici Rab, ali da je pri tome važno napomenuti kako se ne liječi isključivo zbog PTSP-a već da se je u jednom periodu liječio pod vodećom dijagnozom bolesti ovisnosti (bolničko liječenje u PB Rab od 11.3.2020. do 25.5.2020. godine), a nakon toga slijede liječenja pod dijagnozom PTSP i/ili trajnih promjena osobnosti. Navodi i da je iz medicinske dokumentacije razvidno kako tužitelj uglavnom dolazi na bolnička liječenja, ali da izbjegava redovne ambulantne preglede i da se u medicinskoj dokumentaciji navodi kako nije sklon redovnom uzimanju preporučene psihofarmakoterapije već da istu uzima ovisno o aktualnom psihičkom stanju. Smatra da to implicira lakši oblik bolesti jer bi u suprotnom simptomi bili u toj mjeri izraženi da bi morao redovno uzimati preporučenu farmakoterapiju. Dakle, zaključno navodi kako se prema svim dostupnim podacima tužitelj psihijatrijski liječi diskontinuirano, a kontinuitet je jedan od dva kriterija za donošenje ocjene o visini postotka ocjene oštećenja organizma. Smatra i kako vještak nije primijenio jasno definirane kriterije iz Pravilnika o načinu imenovanju i metodologiji rada liječničkih vijeća.

17. Navedeni sudski vještak je usmeno saslušan na ročištu za raspravu održanom u ovom sporu 25. veljače 2025. kako bi dodatno usmeno pojasnio i dopunio svoj pisani nalaz i mišljenje. Iz usmenog iskaza vještaka u bitnome slijedi da kod tužitelja postoji trajno oštećenje organizma po osnovi PTSP i to srednjeg stupnja jer su se kod tužitelja od PTSP razvile trajne promjene osobnosti, pa se samim time radi o trajnom oštećenju, a s obzirom da trajni poremećaj ličnosti predstavlja težu dijagnozu od PTSP jer se radi o trajnim obrascima ponašanja koji mijenjaju osobu zauvijek, to je kod tužitelja prisutan srednji stupanj PTSP. Nadalje, vještak je u svom usmenom iskazu otklonio sve prigovore tuženika i Žalbenog liječničkog vijeća u Zagrebu.

18. Naime, u odnosu na primjedbe tuženika i Žalbenog liječničkog vijeća u Zagrebu, vještak je pojasnio kako je točno da je postojao diskontinuitet liječenja od 2011. do 2017., međutim moguće je da se je tužitelj tada osjećao bolje, ali kada se je javio 2019. tada je napravljen Harvardski upitnik koji je pokazao izloženost višekratnim traumama i kronifikaciju PTSP-a. Pojasnio je da se je posebno bazirao na medicinskom nalaza docentice N od 16. travnja 2019. obzirom da je ona specijalist za PTSP i radi u Centru za psihotraumu koji je ujedno i referentni Centar za PTSP, pa stoga njezin nalaz smatra relevantnim, a ista je u svom nalazu navela da su prisutni visoki simptomi unutar svih klastera kroničnog PTSP-a. Pojasnio je i da je moguće da se je tužitelj dobro osjećao u ovoj fazi do 2019. jer moguće nije imao nekih većih životnih frustracija, međutim prema nalazu iz 2019. vidi se da se radi o kronifikaciji PTSP-a. U odnosu na CAPS upitnik pojasnio je da je to pogrešno naveo u svom zaključku pisanog nalaza i mišljenja jer je to nalaz koji se odnosi na cca 1995., ali da unatoč tome opet imamo rezultate Harvardskog upitnika koji je rađen 2019. U odnosu na prigovor Žalbenog liječničkog vijeća da tužitelj bira način liječenja jer ne ide na ambulanto liječenje, ali ide na bolničko liječenje, naveo je da tužitelj u bolnici na Rabu ima svog psihoterapeuta u kojeg ima povjerenje i koji ga dugo liječi te se tužitelj očito javi kada osjeti nekakvu frustraciju. Također je naveo da je osobno pregledao tužitelja i da nije našao profil manipulacije, a osim toga tko bi išao u bolnicu na liječenje sve skupa oko 20 puta. Pojasnio je i kako ne može reći da mu se je pogoršalo zdravstveno stanje radi ovih životnih okolnosti jer je to nadogradnja, odnosno lakše bi podnio sve ove životne okolnosti da nije toliko emocionalno ranjiv, frustriran, odnosno da nije bilo ovog ratnog PTSP-a i psihičkih problema koji su onda proizašli iz dijagnoze PTSP-a. Obrazložio je i kako je točno da se u otpusnom pismu iz 2010. navodi da kod tužitelja postoje sekvele PTSP-a što bi označavalo da su simptomi PTSP-a kod njega reducirani, međutim opet se postavlja pitanje zašto se je njegovo zdravstveno stanje 2019. opet pogoršalo i koliki je udio tih ratnih događaja u tom pogoršanju. Dodaje kako se to otpusno pismo poklapa sa ovim periodom kada se tužitelj nije liječio što znači da je moguće da mu je bilo bolje ili je možda redovitije uzimao lijekove. Također je naveo da tužitelj nije bio ovisnik o alkoholu prije rata jer je bio profesionalni vozač i da nigdje nema evidencije da bi bio ovisnik o alkoholu.

19. Dakle, pismenim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, specijaliste psihijatrije, danom nakon pregleda tužitelja, analiziran je sadržaj priloženih nalaza specijalista psihijatara u povodu liječenja tužitelja, a usmenim iskazom je dopunjen i pojašnjen pisani nalaz i mišljenje te su po ocjeni Suda otklonjeni svi prigovori tuženika i Žalbenog liječničkog vijeća u Zagrebu. Vještak je dao jasne, uvjerljive te argumentirane razloge o postojanju prethodno navedenog stupnja oštećenja organizma kod tužitelja, te je usmenim iskazom otklonio prigovore i dvojbe na koje je ukazao tuženik, odnosno Žalbeno liječničko vijeće u Zagrebu, te je time doveo u sumnju nalaze i mišljenja nadležnih tijela vještačenja iz upravnog postupka. Stoga je Sud u cijelosti prihvatio provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku, kao zakonito i sačinjeno u skladu s pravilima struke.

20. Slijedom svega navedenog, Sud je na temelju stručnog mišljenja i ocjene sudskog vještaka, zaključio da su u upravnom postupku odlučne stručno-medicinske činjenice pogrešno utvrđene te je Sud utvrdio postojanje uvjeta za priznavanje predmetnog prava.

21. S obzirom da je u tijeku spora utvrđeno da je osporavanim rješenjem, kao i prvostupanjskim rješenjem u ovoj upravnoj stvari, povrijeđen zakon na štetu tužitelja, to je Sud na temelju čl. 117. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i donio meritornu odluku kako je to navedeno u točkama I. i II. izreke ove presude.

22. Kako je Sud sam riješio ovu upravnu stvar, nadležna javnopravna tijela u izvršenju ove presude nisu ovlaštena ponovno razmatrati meritum stvari, već je prvostupanjsko tijelo, u skladu s odredbom čl. 151. st. 2. ZUS, polazeći od sudske odluke o utvrđenju iz točke II. izreke ove presude dužno, ukoliko to nađe potrebnim, donijeti odgovarajuće odluke i to u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

23. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23), a pored toga tužitelj je u ovoj vrsti spora oslobođen plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 135. ZHB.

U Rijeci 4. ožujka 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- tužitelju JZ iz [adresa]

- opunomoćeniku tuženika Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka,

Erazma Barčića 5