REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-407/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, sutkinje izvjestiteljice i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD DUBROVNIK, OIB: 21712494719, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Luetić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Stečajna masa iza AGROKOR d.d., OIB: 26461279054, Ulica Stjepana Babonića 95, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Krajinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krajinović & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja osnovane tražbine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-103/2023-96 od 4. studenog 2024. i žalbi stranaka protiv rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-103/2023-106 od 5. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-103/2023-96 od 4. studenog 2024. i rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-103/2023-106 od 5. prosinca 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja prema tuženiku ATLAS TURISTIČKA AGENCIJA d.d., OIB: 02041978827 kao povezanom društvu u postupku izvanredne uprave nad dužnikom AGROKOR koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, dioničko društvo, OIB: 05937759187, Zagreb, M. Čavića 1, u iznosu od 742.866,42 kuna kao tražbina drugog višeg isplatnog reda.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29.st.2 ZOO-a, a sve ovo u roku od 15 dana.“

2. Rješenjem od 5. prosinca 2024. odlučeno je troškovima postupka te je u točki I. izreke odlučeno da je tužitelj dužan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.882,60 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate dok je za iznos od 46.537,40 EUR tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

3. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud odbio zahtjev tužitelja za isplatom naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima u području oko povijesne jezgre Grada Dubrovnika, koja naknada se temelji na Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima (dalje: Odluka), za razdoblje od listopada 2014. do studenog 2015. godine. Pored utvrđenja, da je Odluka opći akt jedinice lokalne samouprave i predstavlja pravnu osnovu tražene naknade, jer nije suprotna Ustavu niti zakonu, prvostupanjski sud iznosi da tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije iznio pravno relevantnu činjenicu i to „da li je tuženik ili poslovni partner istoga s kojim bi tuženik bio u ugovornom odnosu zaustavljao odnosno parkirao autobuse u zoni posebnog prometnog režima“, odnosno „tko je vlasnik autobusa koji su se zaustavljali u zoni posebnog prometnog režima, a ako tuženik nije vlasnik autobusa koji su se zaustavljali u zoni posebnog prometnog režima da tužitelj iznese činjenicu da je tuženik preuzeo obvezu plaćanja naknade za zaustavljanje umjesto vlasnika vozila“. Potom prvostupanjski sud iznosi da nije dužan utvrđivati činjenice koje stranka nije iznijela, neovisno o tome postoje li odgovarajući dokazni prijedlozi stranaka, međutim da se upustio u izvođenje dokaza, iako to nije trebao (točka 32. obrazloženja) dok ne daje ocjenu tih dokaza i konačno navodi da je tužitelj po prvi put na ročištu 7. ožujka 2024. naveo da su vlasnici vozila i ujedno poslovni partneri tuženika oni navedeni u tablicama o vlasništvu zaustavljenih vozila koje je dostavio MUP i da je tuženik koristeći usluge tih osoba zaustavljao u zoni posebnog prometnog režima, te da to predstavlja zakašnjelo iznošenje činjenica na što su parnične stranke upozorene još u pozivu za pripremno ročište. Nadalje navodi da je tužitelj do pripremnog ročišta samo pretpostavljao o postojanju poslovne veze između tuženika i trećih, i na tu pretpostavku predložio knjigovodstveno-financijsko vještačenje poslovnih knjiga tuženika i trećih osoba. Zaključno navodi da tužitelj nije dokazao čime je tuženik preuzeo obvezu plaćanja naknade za zaustavljanje i parkiranje tuđih autobusa (angažiranih autobuseva) pa takva nepostojeća činjenica nije mogla biti ni utvrđena. Zaključno prvostupanjski sud navodi da - činjenica što je sud izvodio neke od dokaza koje je predložio tužitelj bez da je tužitelj prethodno iznio činjenice koje treba dokazati ne može ići na štetu tuženika budući pravila o teretu dokazivanja nisu procesne već materijalno pravne prirode, i odbija tužbeni zahtjev.

4. Iz obrazloženja rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka se navodi da je tuženik pravodobno zatražio troškove postupka o kojima sud nije odlučio presudom poslovni broj Povrv-103/2023-96, i donosi odluku o troškovima postupka temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Obrazlaže svoju odluku o vrijednosti boda da je predmet započeo i trajao u razdoblju kroz koje se mijenjala vrijednost boda iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zaključuje da nije pravilno tuženiku priznati vrijednost 1 bod = 2,00 EUR, kako je to u vrijeme donošenja odluke.

5. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu preinačiti, podredno ukinuti odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz nadoknadu tužitelju troškova žalbe i cijelog postupka.

5.1. Tužitelj u bitnom navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se presuda ne može ispitati, a osobito zato što je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude. Također navodi da je sud dao pogrešnu uputu o pravnom lijeku i rok za žalbu od 8 dana. Nadalje se navodi da je sud utvrdio kako je među strankama nesporno da je naplatu zaustavljanja vozila izvršavao ovdje tužitelj i da se navedena naplata izvršavala temeljem tužiteljevog upravnog akta. U obrazloženju odluke se pogrešno i netočno navodi kako tužitelj nije iznio pravno relevantne činjenice tijekom postupka na kojima temelji svoj zahtjev. Netočno je kako tužitelj nije predlagao provesti dokaze kojim bi se utvrdilo u čije ime i za čiji račun su se zaustavljala vozila temeljem koje se vršila naplata. Tužitelj je dostavio u spis evidenciju zaustavljanja sa svim detaljima i fotografije zaustavljenih vozila iz kojih je evidentno da su vozila imala oznaku ovdje tuženika (pravnog prednika tuženika ATLAS). Tužitelj je predložio financijsko-poslovno vještačenje knjiga tuženika radi uvida u korištenje autobusa navedenih registarskih oznaka u evidenciji zaustavljanja, putnih naloga za vozače, evidenciju radnih sati za vozače, dostavu ugovora s korisnicima usluga tuženika, kao i dokaz saslušanja vozača radnika tuženika koji su upravljali autobusima.

5.2. Navodi da je podneskom od 10. lipnja 2016. tužitelj predložio utvrđenje činjenica putem podataka MUP-a (kojim bi se utvrdila činjenica vlasništva nad vozilima), financijskim knjigovodstvenim vještačenjem poslovnih knjiga tuženika te vještačenje i pribavljanjem ugovora ukoliko su vozila bila u vlasništvu drugih pravnih osoba gdje bi se onda vještačila poslovna suradnja između tuženika i vlasnika vozila. Pored toga sud ne analizira iskaze svjedoka niti iste dovodi u vezu s ispravama koje su priložene spisu, posebice s fotografijama, računima s evidencijama zaustavljanja, te suprotno čl. 8. ZPP-a, ne cijeni navedene dokaze. Pored toga, tuženik tijekom postupka prvenstveno i uglavnom osporava pravnu osnovu naplate naknade. Pored toga sud je zanemario činjenicu da sukladno Odluci naknadu za zaustavljanje plaća vlasnik vozila ili turistička agencija, a obzirom da je tuženik turistička agencija isti je obveznik plaćanja naknade, bez obzira što je za usluge prijevoza koristio autobuse poslovnih partnera. Iz fotografije svakog pojedinog zaustavljanja, proizlazi, u velikoj većini istih, nalaze se oznake tuženika, a o autobusima na kojima nisu izvješene oznake očitovali su se istovjetni svi predloženi svjedoci, kontrolori naplate. Pogrešno sud tumači i odredbe pravila o teretu dokazivanja. Tužitelj traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.982,39 EUR.

6. Protiv odluke o troškovima postupka žalbu je podnio tuženik, navodeći da je sud pogrešno uzeo vrijednost boda u visini od 10,00 kn / 1,33 EUR za dio ranije poduzetih radnji kako je to pogrešno obrazložio u točkama 3., 3.1. i 7. obrazloženja rješenja te time odredio manju vrijednost troškova u novcu od priznatih radnji i bodova. Navodi da je sud postupio protivno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) jer je jasno propisano da sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Predlaže pobijano rješenje ukinuti. Traži trošak žalbe u iznosu od 927,95 EUR.

7. Odluku o troškovima postupka pobija i tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u bitnom navodeći da je pogrešna odluka o glavnoj stvari i time odluka o troškovima postupka.

8. Žalbe stranaka su osnovane, tužitelja u odnosu na presudu te oboje žalitelja u odnosu na rješenje.

9. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na što osnovano ukazuje tužitelj. Osnovano žalitelj navodi da se odluka ne može ispitati i da je proturječna stanju spisa.

10. Pogrešno prvostupanjski sud navodi da tužitelj nije predložio adekvatne dokaze do zaključenja prethodnog postupka (koji je zaključen 15. rujna 2016. - list 178. spisa). Tužitelj je predložio izvesti brojne dokaze u podnesku od 10. lipnja 2016. (list 30., 31., 32. spisa) te je i priložio fotografije, skice, evidenciju zaustavljanja, račune, itd. Uz to je i dostavljena Odluka za koju je prvostupanjski sud utvrdio da predstavlja valjanu pravnu osnovu za naplatu za parkiranje i zaustavljanje turističkih autobusa od turističke agencije ili vlasnika (čl. 6. Odluke). Nadalje, sud je na ročištu na kojem je zaključio prethodni postupak odredio da će se izvesti predloženi dokazi. Stoga obrazloženje suda da tužitelj nije predložio adekvatne dokaze na okolnost obaveze plaćanja naknade je suprotno stanju spisa. To sve pored dostavljenih dokaza u vidu evidencije vozila, fotografija s natpisom Atlas, poseban prijevoz, fotografija registracija i računa, kada je tuženik osporio svoju obavezu plaćanja naknade u sadržaju prigovora na rješenje o ovrsi. Tužitelj je predložio pribaviti podatke od MUP-a o vlasništvu vozila, financijsko-poslovno vještačenje poslovnih knjiga tuženika, uvid u putne naloge vozača, dostava ugovora s korisnicima usluga tuženika, saslušanje vozača, saslušanje kontrolora, i brojne druge dokaze upravo na okolnost, da su treće osobe vršile uslugu prijevoza za turističku agenciju - tuženika. To proizlazi iz navoda uz predložene dokaze (list 30. spisa).

11. Jednako tako nisu jasni razlozi u odluci, kako se sud, iako nije trebao, upustio u izvođenje dokaza predloženih od strane tužitelja saslušanjem jednog dijela predloženih svjedoka kontrolora zaustavljanja, zaposlenika trgovačkog društva Sanitat Dubrovnik d.o.o. (točka 35. obrazloženja). U situaciji kada je sud prihvatio izvesti taj dokaz, saslušao svjedoke tada je dužan dati i ocjenu tog izvedenog dokaza. Također, netočno se navodi da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka predložio pribaviti dokaz o vlasništvu vozila od MUP-a jer suprotno proizlazi iz sadržaja zapisnika od 15. rujna 2016. kao i sadržaja podneska od 10. lipnja 2016.

12. Budući se ne može ispitati odluka prvostupanjskog suda jer su razlozi u odluci suprotni stanju spisa, to je valjalo presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak prema odredbi čl. 369. st. 1. ZPP-a.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će odlučiti koje će dokaze izvesti, uzimajući u obzir da su pravovremeno predloženi, te da je uz predložene dokaze navedeno na koje okolnosti su predloženi, što predstavlja činjenični supstrat, imajući u vidu da je podneskom od 10. lipnja 2016. odgovoreno na sadržaj navoda iz prigovora na rješenje o ovrsi kao i da je tužitelj do zaključenja prethodnog postupka dostavio brojne dokaze.

14. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima iz rješenja od 5. prosinca 2024. jer za sada nije izvjestan uspjeh stranka u sporu. Pored toga, valja naglasiti da je sud pogrešno primijenio odredbe Tarife, te da sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 52.) i o tome treba voditi računa.

15. O troškovima postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odlučit će sud u konačnoj odluci, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 4. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec