REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-168/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja Hidroenergetska postrojenja d.o.o., OIB 27759700239, Zagreb, Veslačka 23, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Vlahov, odvjetnik iz Zagreba, Lepušićeva 14, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Čepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 4.181,06 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-595/2023 od 21. studenog 2024., 4. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-595/2023 od 21. studenog 2024. u dijelu točke I. njene izreke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.380,32 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-595/2023 od 21. studenog 2024. u dijelu točke I. njene izreke za iznos od 2.800,74 EUR i u točki II. njene izreke i sudi:
1. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 2.800,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 21. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 628,24 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-595/2023 od 21. studenog 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 4.181,06 EUR, uvećano za zatezne kamate (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak od 950,00 EUR, sa zateznim kamatama od 21. studenog 2024. do isplate (točka II. izreke).
2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da je:
- tužitelj vlasnik vozila marke VOLVO XC 90, god. proizvodnje 2019., registarske oznake [registarska oznaka],
- tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o kasko osiguranju tog vozila u osigurateljnom razdoblju od 31. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022., za koji je izdana polica kasko osiguranja broj 8305043719,
- tužitelj uočio oštećenja na vozilu 27. prosinca 2022. u jutarnjim satima, a odštetni zahtjev je predao u prostorijama tuženika 30. prosinca 2022.,
- spisu ne prileži račun popravka, a oštećenja na vozilu na koja se poziva tužitelj ni danas nisu otklonjena,
- prilikom prijave štete sam zastupnik tužitelja po zakonu stavio napomenu „nisam slikao oštećenja“,
- u historijatu tužbe navedeno da su oštećenja uočena na zadnjim desnim bočnim vratima, dok je u prijavi štete navedeno da su oštećena lijeva bočna vrata.
2.1. Prvostupanjski sud je utvrdio kako nije mogao utvrditi da su fotografije koje je tužitelj dostavio tuženiku uz prijavu štete nastale na dan 27. prosinca 2022., kao i da se ponuda tuženika za popravak odnosi na oštećenja navodno nastala na lijevim vratima vozila tužitelja dok je to vozilo bilo u mirovanju, a tužbeni zahtjev se odnosi na štetu na desnim vratima. Također je utvrđeno i da oštećenja prijavljena od strane tužitelja nisu nastala u istom štetnom događaju, nego o dva ili više njih što je u koliziji s opisom štete koji je tužitelj iznio tijekom postupka.
2.2. Ocijenivši da tužitelj nije postupao u skladu s Uvjetima za osiguranje automobilskog kaska, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR.
4. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da čak i da tužitelj nikad nije dostavio fotografije oštećenog vozila, odredbe tuženikovih općih uvjeta ne mogu predstavljati osnovu za gubitak prava iz osiguranja. Ističe da je predložio saslušanje svjedoka koji je fotografirao vozilo i nejasno je zbog čega prvostupanjski sud izražava sumnju da su dostavljene fotografije nastale u trenutku kad su uočena oštećenja, a fotografije je tužitelj dostavio tuženiku odmah nakon što ga je tuženik obavijestio o odbijanju odštetnog zahtjeva te je osim toga oštećene dijelove vozila fotografirao i sam tuženik.
4.1. Tužitelj ističe i kako između stranaka nije bilo sporno da se radi o oštećenju prednjih i stražnjih vrata sa samo jedne strane vozila, a tuženik je prihvatio zahtjev bez dokumentacije koja se sada predstavlja kao odlučujuća za priznanje štete. Isto tako, smatra da čak i da se radi o dva štetna događaja to nije razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba je djelomično osnovana.
7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda djelomično donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za naknadu štete od tuženika kao osiguratelja na temelju zaključenog Ugovor o kasko osiguranju vozila u osigurateljnom razdoblju od 31. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022.
9. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio jer je tužitelj propustio postupiti u skladu s tuženikovim Uvjetima kasko osiguranja cestovnih vozila, odnosno člankom 7.2. Uvjeta, budući da nije fotografirao mjesto nastanka osiguranog slučaja s najmanje četiri fotografije iz kojih bi se jasno vidjelo mjesto nesreće i oštećenja na vozilu ili vozilima, odnosno nije dao točan opis utvrđenja štete jer se radilo o više događaja, a ne jednom.
10. Osnovano tužitelj u žalbi ističe da je tuženik prihvatio fotografije s oštećenjima vozila koje je dostavio tužitelj i prihvatio prijavu štete u odnosu na oštećenja na lijevoj strani vozila (vrata) što proizlazi iz isprave na str. 15. spisa.
11. Stoga je neosnovano prvostupanjski sud ocijenio kako tužitelj nije dokazao da su fotografije nastale na dan kad je šteta uočena.
12. Neovisno o tome, odredbom članka 942. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) propisano je da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza.
13. Zbog toga osnovano tužitelj u žalbi navodi kako, iako tuženikovi opći uvjeti poslovanja predviđaju oslobođenje tuženika potpuno ili djelomično od činidbe u slučaju povrede dužnosti osiguranika predviđenih tih Uvjetima, na temelju navedene odredbe članka 942. Zakona o obveznim odnosima tužitelj nije mogao izgubiti prava iz osiguranja.
14. Tuženik je u odnosu na štetu na braniku odbio tužiteljevu prijavu štete jer je šteta nastala „s vozilom u kretanju“. Međutim, iz police kasko osiguranja i tuženikovih uvjeta poslovanja ne proizlazi da policom nisu pokrivene štete nastale kada je vozilo bilo u kretanju.
15. Slijedom svega navedenog, prema shvaćanju ovog suda tuženik nije otklonio svoju dužnost isplate osigurnine time što je, eventualno, do štete došlo vozilom u kretanju, a niti time što tužitelj (eventualno) nije fotografirao oštećenja odmah nakon što ih je uočio i prijavio tuženiku. Ovaj sud primjećuje i da odredba članka 941. Zakona o obveznim odnosima (kojom je propisana obveza osiguranika da obavijesti osiguratelja o nastupanju osiguranog slučaja u roku od tri dana od kada je to saznao) ne povlači za sobom gubitak prava na osigurninu nego je prema stavku 2. toga članka predviđeno da ako osiguranik ne ispuni tu svoju obvezu u navedenom roku dužan je osiguratelju naknaditi štetu koju bi ovaj zbog toga imao.
16. Zbog toga je pravilnom primjenom odredbe članka 943. Zakona o obveznim odnosima trebalo utvrditi da je tužiteljev zahtjev za isplatu osigurnine osnovan.
17. U skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka visina štete na vratima iznosi 650,94 EUR, a na braniku 2.149,80 EUR, te je u tom dijelu (za 2.800,74 EUR) valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev.
18. Tužitelj ima pravo i na zatraženu zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.
19. Budući da je tužitelj uspio s približno 66% (a tuženik s približno 34%) tužitelj na temelju odredbe članka 154. stavka 2. i članka 155. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ima pravo na naknadu 32% troška postupka i to za sastav tužbe 250,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarife) s uključenim PDV-om od 25%, za zastupanje na ročištima 11. prosinca 2023. i 16. listopada 2024. od po 250,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife s uključenim PDV-om), sastav podneska od 23. travnja 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i sastav žalbe od 5. prosinca 2024. u iznosu od zatraženih 250,00 EUR (Tbr. 10. t. 1. Tarife) te trošak pristojbe na tužbu i trošak sudskih pristojbi od 88,26 EUR, dakle ukupno 1.338,26 EUR, odnosno 32% tog iznosa od 428,24 EUR. Taj iznos uvećan je za trošak vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, tako da je tužitelju dosuditi ukupno 628,24 EUR.
20. Slijedom navedenog, tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost pobijane presude u dijelu pod točkom I. izreke ove presude te je u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.
21. U dijelu pod točkom II.1. izreke ove presude pobijanu presudu valjalo je preinačiti primjenom odredbe članka 373. točke 3. Zakona o parničnom postupku.
22. Rješenje o trošku postupka sadržano u pobijanoj presudi preinačeno je primjenom odredbe članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku u vezi s člankom 166. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku kao u točki II.2. izreke.
Zagreb, 4. ožujka 2025.
Sudac
Davor Pustijanac
