Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3271/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice INĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Jasminka Vrbanović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika IN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Skupnjak, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9786/2021-17 od 8. svibnja 2024., na sjednici vijeća 4. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9786/2021-17 od 8. svibnja 2024. u dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom II. izreke u kojem se nalaže tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 400,00 eura.
II Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9786/2021-17 od 8. svibnja 2024. u dijelu pod točkom II. izreke u kojem se nalaže tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 200,00 eura i sudi:
"Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 200,00 eura."
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je presuđeno:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Tuženik IN dužan je tužiteljici INĆ s naslova naknade imovinske štete platiti iznos od 10.949,63 eura sa pripadajućom zakonskom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe sudu pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve ovo u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku IN da tužiteljici INĆ naknadi prouzročeni parnični trošak sa pripadajućom zakonskom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve ovo u roku od 15 dana.".
II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura, u roku 15 dana."
2. Protiv pobijane presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP). Predlaže ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede postupka, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio kako nije počinjena bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
5. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju ističe žaliteljica, a budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, presuda sadržava razloge o odlučnim činjenicama, a glede istih ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete u iznosu od 10.949,63 eura (82.500,00 kn), koji iznos se odnosi na novčanu vrijednost stvari – audio opreme za koju tužiteljica tvrdi da je njezino vlasništvo, a da je oprema u posjedu tuženika koji je istu prodavao za utuženi iznos.
7. U predmetnom postupku nije sporno:
- da je rješenjem o nasljeđivanju broj O-543/2020, utvrđeno je da je tužiteljica proglašena nasljednicom iza pokojnog supruga BN, preminulog **.**.2020.,
- da je tužiteljica naslijedila pokretnine uslužno-ugostiteljskog obrta "[obrt]", koji obrt je bio u vlasništvu njezinog supruga, upisan pod brojem MBO [matični broj osiguranika],
- da je obrt "[obrt]" platio po ponudi tj. po računima audio opremu, jer MBO iz 4.1. odgovara računu platitelja po računima tj. ponudi,
- da se audio oprema nalazila kod tuženika koji je audio opremu prodavao putem oglasa na oglasniku "Njuškalo", za iznos od ukupno 82.500,00 kn,
- da se tužiteljica obratila tuženiku dopisom od 10. travnja 2021. zahtijevajući da tuženik prestane prodavati glazbenu opremu jer nije vlasnik opreme, da joj istu vrati ili isplati tržišnu vrijednosti,
- sa je tuženik tužiteljici odgovorio na dopis e-mailom od 13. travnja 2021. kojim navodi kako je njemu brat, pokojni suprug tužiteljice, opremu darovao.
8. Sud prvog stupnja utvrdio je da tužbeni zahtjev nije osnovan s obrazloženjem da tužiteljica tvrdi da je ona vlasnica audio opreme pa se u takvoj situaciji mora tražiti povrat audio opreme od posjednika, u smislu odredbe čl. 162. Zakona o vlasništvu (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV), dok je novčanu vrijednost stvari koju tužiteljica označava kao naknadu štete, ovlaštena tražiti tek ako povrat stvari nije moguć. Iz rezultata dokaznog postupka sud utvrđuje da je povrat svari moguć pa tužiteljica nema pravo na novčanu vrijednost audio opreme.
9. Zaključak prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Žalbenim navodima tužiteljica navodi da je tuženik otuđio predmetnu glazbenu opremu, da je ona naslijedila sve pokretnine obrta "[obrt]" u vlasništvu pok. ostavitelja, pa tako i predmetnu glazbenu opremu, da to što je glazbena oprema u trenutku smrti pok. ostavitelja bila eventualno predana tuženiku za potrebe obavljanja poslova obrta ne znači da tuženik smije s istom raspolagati i zadržati je za sebe te da istu treba vratiti obrtu i vlasniku. Navodi i da zaradu od glazbene opreme tuženik ne prijavljuje Poreznoj upravi što predstavlja porezni prekršaj.
11. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje. Naime, iz dokaznog postupka ne proizlazi da bi glazbena oprema čiju vrijednost tužiteljica traži tužbenim zahtjevom bila otuđena, a to niti sama tužiteljica nije tvrdila, niti u tužbi, niti u iskazom na ročištu. Tužiteljica je tijekom postupka tvrdila da je glazbena oprema u posjedu tuženika (što navodi i u tužbi i u dopisu kojim predlaže ili povrat opreme ili isplatu vrijednosti) te je da je tuženik opremu oglasio putem "Njuškala", ne navodeći pri tom da bi tuženik istu prodao. Tuženik je iskazom na ročištu 25. ožujka 2024. navedeno i potvrdio, navodeći da opremu još uvijek koristi za posao sa Zagrebačkom filharmonijom, da je zbog starosti opremu oglasio za prodaju, ali i da je od oglasa odustao nakon mjesec dana.
12. Na temelju opisanog pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je povrat stvari – glazbene opreme moguć jer je razvidno da se oprema i dalje nalazi kod tuženika, što tuženik i ne osporava.
13. Kako žalbeni prigovor kojim tužiteljica ističe da je oprema otuđena predstavlja novu činjenicu, to ovaj sud, primjenom odredbe članka 352. stavak 1. ZPP-a, navedeno nije posebno cijenio.
14. Vezano za žalbene prigovore tužiteljice kako tuženik ne može zadržati glazbenu opremu jer je tužiteljica postala vlasnica iste rješenjem o nasljeđivanju, ovaj sud ističe, da je člankom 161. stavak 1. ZV-a propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a člankom 162. stavak 1. ZV-a propisano je, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Nadalje, ističe se i da je člankom 165. stavak 1. ZV-a propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati stvar vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
15. Stranke ovog postupka se sadržajno spore oko prava vlasništva nad stvari te oko posjedovanja iste, a tužbeni zahtjev je postavljen na naknadu štete. Slijedom navedenog i citiranih zakonskih odredbi, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da se predmetni spor ne vodi radi predaje glazbene opreme u posjed te zbog pogrešno postavljenog tužbenog zahtjeva na naknadu imovinske štete vrijednosti stvari, odbija tužbeni zahtjev jer je tužiteljica novčanu vrijednost stvari ovlaštena tražiti tek ako povrat stvari za koju tvrdi da je vlasnica nije moguć (jer je stvar propala, uništena je, otuđena i sl.).
16. Isto tako, da bi tužiteljica imala pravo na naknadu štete, tužbeni je zahtjev valjalo postaviti sukladno odredbi čl. 165. ZV-a, dakle na predaju stvari te na naknadu štete koje su na njoj nastale te na naknadu svih koristi koje je, eventualno nepošteni posjednik, imao za vrijeme svojega posjedovanja. Međutim, niti je zahtjev tako postavljen, niti bi takva eventualno nastala šteta bila vrijednost stvari, a predaja koje se, kako je prethodno obrazloženo, u konkretnom slučaju mogla zahtijevati.
17. Žalbeni navodi kojima tužiteljica ističe da tuženik zaradu od glazbene opreme ne prijavljuje Poreznoj upravi što predstavlja porezni prekršaj, nisu predmet ovog postupka niti su mjerodavni za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu.
18. Slijedom svega navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I izreke.
19. Pobijajući odluku o troškovima postupka, tužiteljica neosnovano pobija priznati trošak za ročište 25. ožujka 2024. jer je u zapisniku (str. 44. spisa) navedeno da je tom ročištu pristupio punomoćnik tuženika. Međutim, pravilno tužiteljica tvrdi da je neosnovano priznat trošak pristupa na pripremno ročište 7. studenog 2023. jer je iz zapisnika jasno da punomoćnik tuženika nije pristupio (str. 35. spisa) pa stoga taj trošak tuženiku nije niti nastao. Kako je za navedeno priznat trošak od 200,00 eura, zahtjev tuženika za trošak je valjalo odbiti u tom iznosu pa se odluka o troškovima postupka u tom dijelu preinačava, dok se preostalom dijelu potvrđuje.
20. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a i čl. 373. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkama I i II izreke.
21. S obzirom na to da žalba tužiteljice nije osnovana u dijelu koji se tiče glavne stvari, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a, u vezi s 154. st. 1. ZPP-a, odbija se zahtjev za naknadom troškova sastava žalbe kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III izreke.
U Zagrebu 4. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
