Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-338/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej i Ane Gradišek kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženice TD OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao preuzimateljice postupka iza pok. Milorada Šormaza, koju zastupa punomoćnik Boris Majić, odvjetnik u Splitu, Tolstojeva 37, radi naknade štete,odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Pn-18/24 od 15. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2025

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Pn-

18/24 od 15. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, pod točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 69.437,26 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate,a kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke.

Pod točkom II. izreke je tuženiku dosuđen parnični trošak.

2. Protiv navedene presude žalbu i dopunu žalbe je podnio tužitelj pobijajući ju zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže odbiti žalbu tužitelja. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba i dopuna žalbe nisu osnovane.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda na zakonu osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za naknadu štete, u visini odvjetničkih troškova koji mu duguje trgovačko društvo Majsan d.o.o. prema presudi Općinskog suda u Korčuli poslovni broj P-431/03, od direktora i jedinog člana tog društva ĆD (ranijeg tuženika i pravnog prednika tuženice).

7. Prvostupanjski sud je u tijeku postupka u bitnome utvrdio:

- da tužitelj ima pravomoćno utvrđena potraživanja protiv trgovačkog društva Majsan. d.o.o. u iznosu od 523.175,00 kn, sada 69437,26 eura,

- da se potraživanje odnosi na obavljene odvjetničke usluge,

- da je LD bio osnivač, direktor i jedini član trgovačkog društva Majsan d.o.o.,

- da je, po prijedlogu tužitelja, rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj St-34/2006 od 19. siječnja 2007. nad ovršenikom MAJSAN d.o.o. otvoren stečajni postupak u kojem je tužitelju priznata tražbina u visini od 567.747,50 kn,

- da je ĆD kao okrivljenik pravomoćno oslobođen optužbe presudom poslovni broj I K-1008/2004 od 6. studenog 2016. u kaznenom postupku koji se vodio u Općinskom sudu u Splitu u kojem postupku je ovdje tužitelj kao oštećenik bio na strani tužitelja radi počinjenja dva kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja-prijevare u gospodarskom poslovanju – djela opisana i kažnjiva po čl. 293. st. 2 u vezi sa st 1. KZ-a. i da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Kž-55/2016 od 6. travnja 2017., sve uz utvrđenje kako u konkretnom slučaju nije dokazano da je okrivljenik u vrijeme sklapanja poslovne suradnje postupao s prijevarnom namjerom, jer sama činjenica postojanja i neplaćanja duga nije dovoljna za zaključak da je okrivljenik unaprijed bio odlučio preuzete obveze ne ispuniti. Ovo posebno kada se postojanje dugova sagleda u kontekstu činjenica da je dug prema oštećeniku ED dijelom podmiren (što isplatama u gotovini, što ovrhom), a među njima je došlo i do spora oko valjanosti izdanih računa,

- da je za vrijeme trajanja kaznenog postupka posl. br. IK-1008/2004 ovdje tužitelj kao tamo oštećenik istaknuo imovinskopravni zahtjev dana 19. travnja 2011. te da je pravomoćnom Presudom upućen da svoje imovinskopravne zahtjeve može ostvarivati u parnici,

- da je stečajni postupak nad trgovačkim društvom MAJSAN d.o.o. obustavljen rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj St-43/2011 od 2. travnja 2015.

8. Prvostupanjski sud je u bitnome zaključio da tužitelj nije naplatio svoje potraživanje od trgovačkog društva Majsan d.o.o., ali da nema aktivnu legitimaciju za potraživanje iz odredbe čl. 252. st. 5. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, 136/2024 - dalje: ZTD), dok da za potraživanje činjenično utemeljeno na odredbi čl. 10. ZTD-a, a to je proboj pravne osobnosti nisu ispunjene zakonske pretpostavke.

9. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je u vrijeme podnošenja imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku dana 19. travnja 2011. i u vrijeme podnošenja predmetne tužbe (4. travnja 2017.), nad trgovačkim društvom Majsan d.o.o. već bio otvoren stečajni postupak (10. siječnja 2006.) te da slijedom navedenog, a prema odredbi čl. 252. st. 5. ZTD tužitelj nema aktivnu legitimaciju za utuženo potraživanje jer prema toj odredbi za vrijeme trajanja stečajnog postupka vjerovnici stečajnog dužnika nemaju pravo ostvarivati naknadu štete prema članovima uprave.

10. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da se odgovornost ID ne može razmatrati niti putem instituta proboja prave osobnosti jer se kod odgovornosti člana trgovačkog društva zbog proboja pravne osobnosti ne radi o naknadi štete, jer obveza društva ostaje obveza društva, a član trgovačkog društva odgovora ako je zloupotrebljavao okolnost da ne odgovara za obveze društva,a da na tim odlučnim okolnostima tužitelj ne temelji svoj zahtjev.

11. U žalbi i dopuni žalbe tužitelj iznosi drugačije viđenje osnovanosti svog zahtjeva i činjenica na kojima svoj zahtjev temelji.

12. Prvenstveno valja reći d da u predmetnom slučaju valja razlikovati dvije različite pravne osnove jer su u ZTD propisana dva slučaja u kojima postoji odgovornost drugih osoba za obveze društva kao samostalne pravne osobe. Jedan slučaj je propisan odredbom čl. 10. st. 3. ZTD-a kojim je utvrđena odgovornost članova društva za obveze društva u slučaju da zloupotrebljavaju okolnost da kao članovi trgovačkog društva ne odgovaraju za obveze društva. Drugi slučaj je propisan odredbom čl. 252. st. 5. ZTD-a kojim je utvrđena odgovornost članova uprave društva za štetu društvu zbog povrede svojih obveza. Dakle, u jednom slučaju se radi o odgovornosti članova društva za obveze društva, a u drugoj o odgovornosti članova uprave društva za naknadu štete. Kod odgovornosti članova uprave društva, načelno postoji odgovornost prema samom društvu, odnosno društvo ima pravo na naknadu štete zbog postupanja članova uprave, a iznimno, sukladno odredbi čl. 252. st. 5. ZTD-a zahtjev za naknadu te štete mogu postaviti i vjerovnici društva pod uvjetom da svoje tražbine ne mogu podmiriti od društva.

13. Odredbom čl. 252. st. 5. ZTD-a je propisano da ako je nad društvom otvoren stečajni postupak, za vrijeme trajanja tog postupka pravo vjerovnika društva protiv članova uprave ostvaruje stečajni upravitelj. U konkretnom predmetu je stečajni postupak nad društvom Majsan d.o.o. otvoren 10. siječnja 2006. što znači da je od tog trenutka samo stečajni upravitelj aktivno legitimiran za tužbu protiv članova uprave. Činjenica da vjerovnici podnose tužbu ne utječe na činjenicu da je to i dalje potraživanje društva prema članovima uprave, pa je logično da od trenutka otvaranja stečaja takvu tražbinu može ostvarivati samo stečajni upravitelj u ime društva. U suprotnom bi pojedini vjerovnici mogli ostvariti tražbinu koja je u svojoj suštini tražbina društva i tako se namiriti u većem iznosu nego preostali stečajni vjerovnici. Slijedom navedenoga, tužitelj nije više aktivno legitimiran te je zbog nedostatka aktivne legitimacije pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud pravilno odbio tužiteljev zahtjev s osnove čl. 252. st. 5. ZTD-a.

14. Konačno, nije osnovan ni tužiteljev žalbeni navod da prvostupanjski sud nije obrazložio odbijanje tužbenog zahtjeva u odnosu na čl. 10. st. 3. ZTD-a jer je obrazloženje, suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud dao u točki 19. obrazloženja pobijane presude.

15. Na žalbene navode valja reći da na temelju zakonske odredbe iz čl. 10. ZTD-a odgovornost za štetu i krivnja člana društva nije relevantna. Ova odredba određuje odgovornost članova društva za obveze društva, a ne odgovornost za štetu. Prema odredbi čl. 10. st. 2 ZTD-a, članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkoga društva i komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno tim zakonom. Odredbom čl. 10. st. 3. ZTD-a uređen je institut tzv. proboja pravne osobnosti koji predstavlja zakonsku izvanugovornu odgovornost člana društva za tuđu obvezu, tj. za obvezu društva pod pretpostavkom da postoji dospjela tražbina vjerovnika prema društvu i da član društva zloupotrebljava okolnost da ne odgovara za obveze društva. Dakle, tužbeni zahtjev utemeljen na činjenicama nastanka štete i na tražbini naknade štete zbog postupanja direktora i člana društva se ne može prihvatiti.

16. Prema odredbi čl. 10. st. 3. ZTD-a onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Prema odredbi stavka 4. istog članka smatra se da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. istog članka naročito: 1. ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, 2. ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, 3. ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina i 4. ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

17. Iz navedenog slijedi odlučne činjenice koja valja utvrditi za proboj pravne osobnosti i odgovornost člana društva za obveze društva prema vjerovnicima su primjerice one navedene u čl. 10. st. 4. ZTD-a, u ovom slučaju je li ĆD koristio društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen i koji je to cilj, da je koristio društvo da bi oštetio vjerovnike kako, koliko i na koji način, da je protivno zakonu upravljao imovinom društva kao da je to njegova imovina, da je u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanjio imovinu društva i za koliko i je li to utjecalo na položaj vjerovnika, u ovom slučaju tužitelja, te je li znao ili morao znati da zbog takvih radnji društvo neće moći podmiriti svoje obveze ili da je učinio koje druge radnje koje bi ukazivale da je ZD izvršiio zlouporabu u smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZTD-a. Dakle, činjenice navedene u tužbi a to je nastanak štete zbog nemogućnosti naplate dospjele tražbine od društva kao i činjenica da trgovačko društvo Majsan d.o.o. nikada nije tužitelju dobrovoljno isplatila niti dio tražbine, ne upućuje na proboj pravne osobnosti i nisu odlučne činjenice za ispunjenja okolnosti iz čl. 10. st. 3. ZTD- a.

18. Slijedom navedenoga, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 368. ZPP-a odlučio kao u izreci.

Zagreb, 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kušt univ.spec.iur.