Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5710/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dobrila Tenžera-Kerum, odvjetnica iz Sinja, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Goran Ložinić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić&Lui d.o.o., iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni brojP-466/2018-23 od 28. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja ĆP kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-466/2018-23 od 28. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenim osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava u odnosu na 1⁄4 dijela kč. [katastarska čestica] neplodno 1147 m2 upisane u ZU 2772 KO [katastarska općina] i na kč. [katastarska čestica] oranica 528 m2 upisane u ZU 2770 KO [katastarska općina] određeno temeljem rješenja o osiguranju novčane tražbine koje je Općinsku sud u Splitu Stalna služba u Makarskoj donio dana 20. svibnja 2015. g. pod brojem OVR-5366/15 pa je dužan tuženik tužitelju vratiti sve st tog osnova ustegnute novčane iznose kao i nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 6.967,98 EUR, a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.921,25 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako ni one na koje ukazuje žalitelj u žalbi.

5. Nije ostvarena ni bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 195. st. 1. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuje tužitelj.

6. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, koje prihvaća ih i ovaj sud drugog stupnja.

7. Odbijanjem zahtjeva tužitelja i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenim osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava u odnosu na 1⁄4 dijela kč. [katastarska čestica] neplodno 1147 m2 upisane u ZU 2772 KO [katastarska općina] i na kč. [katastarska čestica] oranica 528 m2 upisane u ZU 2770 KO [katastarska općina] određeno na temelju rješenja o osiguranju novčane tražbine koje je Općinsku sud u Splitu Stalna služba u Makarskoj od 20. svibnja 2015. pod brojem OVR-5366/15, uz nalaganje tuženiku vraćanja tužitelju sve s tog osnova ustegnute novčane iznose.

9. Po provedenom postupku sud prvog stupnja u bitnom je utvrdio sljedeće relevantne činjenice:

-da su Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditor, i EP, kao korisnik kredita, te ĆPU, kao sudužnik, zatim HP, EPU i ĆP, kao solidarni jamci te GP, kao založni dužnik, dana 2. srpnja 2001. sklopili Ugovor o kreditu broj 418-50-762562 od 2. srpnja 2001. (dalje. Ugovor o kreditu), solemniziran 9. srpnja 2001. po javnom bilježniku Ivanu Bradariću iz Splita pod brojem OU-212/0, a koji javnobilježnički akt je postao ovršan 16. listopada 2004.

-da je navedenim Ugovorom o kreditu kreditor korisniku kredita stavio na raspolaganje novčana sredstva u iznosu od 100.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti na dan korištenja, dok su se korisnik kredita, solidarni jamci i založni vjerovnik obvezali kreditoru isplatiti kredit uvećan za pripadajuće kamate u mjesečnim anuitetima. Odredbe čl. 11. Ugovora o kreditu korisnik kredita, solidarni dužnici i založni vjerovnik suglasili su se da kreditor može u slučaju dospjelosti bilo koje obveze iz predmetnog po tom Ugovoru provesti neposrednu prisilnu ovrhu na njihovoj cjelokupnoj imovini (tzv. clausula exequendi)

-da je kreditor, u ovoj parnici tuženik dana 4. travnja 2008. podnio prijedlog za ovrhu, odnosno da je rješenjem Općinskog suda u Sinju poslovni broj Ovr-234/08 od 21. travnja 2008. na temelju ovršne isprave-Ugovora o kreditu, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 500.203,99 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. ožujka 2008. do isplate određena ovrha: 1. na nekretnini založnog dužnika GP, 2. na plaći EP, 3. na plaći HP, 4. na plaći HPU, 5. na plaći CP te 6. na pokretninama EP, ĆPU, HP, HPU i ĆP

-da predmetni ovršni postupak radi naplate novčane tražbine kreditora, ovdje tuženika, u predmetu ovoga suda Ovr-234/08 još uvijek je u tijeku, ali sada se vodi pod poslovnim brojem Pu Ovr-4200/2015

-da je povodom prijedloga predlagatelja osiguranja, ovdje tuženika, od 4. svibnja 2015. u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj poslovni broj Ovr-5366/15 doneseno rješenje o osiguranju od 20. svibnja 2015., ispravljeno rješenjem toga suda poslovni broj Ovr-5366/15 od 9. lipnja 2015., a koje je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-1969/2015 1. listopada 2015., kojim je na temelju ovršne isprave-Ugovora o kreditu, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, ovdje tuženika, u iznosu od 794.754,29 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. siječnja 2015. do isplate te troškova predmetnog postupka osiguranja u iznosu od 11.540,00 kn, određeno osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja, ovdje tužitelja, pobliže opisanih u izreci presude

-da je rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj poslovni broj Ovr-5366/15 od 18. prosinca 2017. upućen protivnik osiguranja, ovdje tužitelj, protiv predlagatelja osiguranja, ovdje tuženika, i to iz razloga nastupanja zastare ovršne tražbine.

10. Tijekom trajanja parnice predlagatelj osiguranja, u ovome postupku tuženik, osiguranu tražbinu ugovorom je prenio na novog vjerovnika EOS MATRIX d.o.o., Ugovorom o prijenosu od 10. prosinca 2019., Aneksom 1 Ugovora o prijenosu od 2. srpnja 2021.

11. Imajući u vidu sadržaj Ugovora o prijenosu od 10. prosinca 2019. Aneksa 1 Ugovora o prijenosu od 2. srpnja 2021., priloga, kao i sadržaj zemljišne knjige iz koje proizlazi da je uknjiženo ustupanje založnog prava novom vjerovniku sud prvog stupnja zaključuje da je uslijed prijenosa tražbine i prijenosa založnog prava je prema došlo do gubitka pasivne materijalne legitimacije na strani tuženika pa je već iz navedenog razloga tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

12. Nadalje, polazeći od utvrđenja da je predmetni Ugovor o kreditu postao ovršan 16. listopada 2004., to je sukladno odredbi čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO) zastarni rok od deset godina za ostvarenje tražbine počeo teći od sljedećeg dana, tj. od 17. listopada 2004., da je rok zastare prekinut 4. travnja 2008. kada je tuženik u predmetu ovoga suda Pu Ovr-4200/2015 (ranije Ovr-234/2008) podnio prijedlog za ovrhu protiv tužitelja kao jamca, pa kako od 4. travnja 2008. pa do dana podnošenja prijedloga za osiguranje u predmetu Pu Ovr-1175/2019 (4. svibnja 2015.) nije proteklo više od deset godina to prigovor zastare nije osnovan.

13. Slijedom navedenog, pozivom na odredbe čl. 361. st. 1., čl. 379. st. 1., 388. i čl. 392. ZOO zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan, i odlučuje kao u izreci presude.

14. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

15. Suprotno žalbeni navodima, imajući u vidu sadržaj Ugovora o prijenosu od 10. prosinca 2019., Aneksa 1 Ugovora o prijenosu od 2. srpnja 2021. sud prvoga stupnja pravilno je zaključio da je uslijed prijenosa tražbine i prijenosa založnog prava došlo do gubitka pasivne materijalne legitimacije na strani tuženika.

16. Iz Ugovora o prijenosu od 10. prosinca 2019., Aneksa 1 Ugovora o prijenosu od 2. srpnja 2021., sklopljenim između tuženika i mješača EOX MATRIX d.o.o, proizlazi da je tuženik neopozivo i bezuvjetno ustupio umješaču sva prava, potraživanja i koristi.

17. Dakle, iz sadržaja Ugovora o prijenosu od 10. prosinca 2019., Aneksa 1 Ugovora o prijenosu od 2. srpnja 2021. na temelju kojih je došlo do prijenosa osigurane tražbine i založnog prava na ovdje umješača, i tijekom postupka izvršene uknjižbe ustupa založnog prava na novog vjerovnika i nositelja založnog prava ne proizlazi nešto drugo, osim ustupa tražbine kako je ugovoreno, to je pravilan zaključak suda prvog stupnja o nedostatku pasivne legitimacije na strani tuženika.

18. Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi kojima tužitelj iznose svoje tumačenje primjene čl. 195. st. 1. ZPP.

19. Iz sadržaja rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj poslovni broj Ovr-5366/15 od 18. prosinca proizlazi da je upućen protivnik osiguranja protiv predlagatelja osiguranja pokrenuti parnicu radi utvrđenja da je nastupila zastara tražbine.

20. Imajući u vidu sadržaja rješenja o upućivanju navedeno predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12 i 93/14-dalje OZ), a na što uostalom upućuju i činjenični navodi tužbe tužitelja.

21. Općom odredbom čl. 290. sadržanom u trećem dijelu Ovršnog zakona ("narodne novine broj 112/12, 93/14, 73/17 – dalje: OZ) kojim je uređeno osiguranje, propisano da se na osiguranje tražbine prema tom dijelu Zakona na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o ovrsi radi ostvarenja tražbine.

22. Ugovor o kreditu ima snagu ovršne javnobilježničke isprave, to sukladno čl. 379. st. 1. ZOO tražbina zastarijeva za deset godina.

23. Tužitelj u odnosu na prigovor zastare u žalbi ponavlja da je predmetna ovršna isprava, solemnizirani Ugovor o kreditu, stekla svojstvo ovršnosti 16. listopada 2004. pa je očito da je u vrijeme kada je predlagatelj osiguranja, ovdje tuženik, podnio prijedlog radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanje založnog prava na nekretninama (4. svibnja 2015.) pretekao i ZOO-om predviđen rok zahtijevati sudsko prisilno osiguranje zasnivanjem založnog prava.

24. Zastarni rok od deset godina računa se od ovršnosti javnobilježničkog akta (analogno zastarijevanju potraživanja utvrđenih sudskom odlukom od ovršnosti te odluke).

25. U kontekstu iznesenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su pokretanjem ovršnog postupka Ovr-4200/15 (ranije poslovni broj Ovr-234/08) podnošenjem prijedloga za ovrhu dana 4. travnja 2008. nastupile pravne posljedice prekida zastare, sukladno odredbama čl. 388. ZOO, dok zastara ponovno počinje teći sukladno odredbi čl. 389. st. 1. i 3. ZOO od dana kada je ovršni postupak dovršen.

26. Tako od trenutka kada je Ugovor o kreditu postao ovršan pa do pokretanja ovršnog postupka Ovr-4200/15 (ranije poslovni broj Ovr-234/08) - podnošenjem prijedloga za ovrhu 4. travnja 2008., kada su nastupile pravne posljedice prekida zastare nije protekao zastarni rok od deset godina. Tada započeti ovršni postupak u trenutku podnošenja predmetnog prijedloga za osiguranje u predmetu poslovni broj Pu Ovr-1175/2019 dana 4. svibnja 2015. nije bio ni obustavljen ni dovršen, pa zastarni rok tada nije ni počeo ponovno teći, a kamoli da je protekao, radi čega se ne može govoriti o nastupu zastare iz čl. 379. st. 1. ZOO.

27. Kako u konkretnoj parnici tužitelj nije dokazao osnovanost razloga zbog kojih je upućen na parnicu valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

28. I odluku o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova, a koju tuženik određeno osporava samo kroz osporavanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva. Tuženik nije naveo druge određene razloge protiv odluke o trošku, a na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

U Zagrebu 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović