Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Kž-500/2023-6

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Ivone Rupić i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĐJ, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11) i optužene ĐJL, zbog kaznenog djela iz članka 244. stavak 1. KZ/11, odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovnog broja K-77/2021-21 od 5. travnja 2023., u sjednici održanoj 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetništva kao neosnovana te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje u tekstu ZKP/08) oslobođeni su optužbe optuženik ĐJ da bi počinio kazneno djelo protiv imovine krađom iz članka 228. stavku 1. KZ/11 i optužena ĐJL da bi počinila kazneno djela protiv imovine prikrivanjem iz članka 244. stavku 1. KZ/11.

2. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 , troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovore na žalbu podnijeli su optuženici ĐJ i ĐJL, s prijedlogom da se odbije žalba Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Žalba državnog odvjetništva je neosnovana.

7. U žalbi državnog odvjetništva se navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, budući se odnosi isključivo na "puko" iznošenje materijalnih dokaza i citiranje iskaza svjedoka, a da je izostala analiza materijalnih dokaza sa analizom dokaza ispitanih svjedoka, kako svakog dokaza pojedinačno tako i drugih dokaza u njihovoj ukupnoj cjelini. Nadalje u žalbi se državno odvjetništvo poziva i na okolnost da je prvostupanjski sud u točki 18. obrazloženja pobijane odluke kao razlog zbog kojeg odbija izvesti dokazni prijedlog optužbe ispitivanja svjedoka policijskog službenika OJ, općenito naveo da je prijedlog za ispitivanjem ovog svjedoka neosnovan i irelevantan, na koji način je povrijeđena odredba članka 459. stavak 5. ZKP/08 iz koje proizlazi da će prvostupanjski sud u obrazloženju presude izložiti razloge zbog kojih nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud propustio učiniti na koji način je počinio navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

8. Stoga je ovaj drugostupanjski sud postupajući povodom izjavljene žalbe, a i po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje u tekstu: ZKP/08) prvostupanjsku presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, međutim, nije utvrdio da bi ista bila opterećena povredama zakona koje sadrži ta odredba. Državno odvjetništvo neosnovano se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju i pogrešno označava kao povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, već je riječ o povredi iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Međutim, suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 jer je u tijeku rasprave i pri donošenju presude pravilno primijenio odredbe Zakona o kaznenom postupku kada je u obrazloženju presude pod točkom 18. pravilno primijenio odredbu članka 459. stavka 5. ZKP/08 te obrazložio zbog kojih razloga nije prihvatio prijedlog državnog odvjetnika za ispitivanjem svjedoka policijskog službenika OJ.

8.1. Što se tiče žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u žalbi državnog odvjetništva se navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije naveo razloge na temelju kojih je zaključio da je optuženikovo priznanje kaznenog djela iznuđeno po djelatnicima policije, već je iskaz optuženika prihvatio kao istinit, bez da ga je doveo u vezu s ostalim dokazima ocjenom svakog dokaza pojedinačno u svezi s drugim dokazima te pogrešno izveo zaključak da nije dokazano da bi optuženik ĐJ počinio utuženo kazneno djelo krađe. Nadalje, državno odvjetništvo navodi da se pogrešno utvrđeno činjenično stanje sastoji u tome što je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da na temelju dokaza koji su izvedeni na raspravi nije utvrđeno da su optuženici ĐJ i optužena ĐJL počinili inkriminirana kaznena djela obrazlažući takav stav činjenicom da u utuženo vrijeme nije dokazano ni da bi bili u izvanbračnoj zajednici što je potpuno pogrešan stav prvostupanjskog suda, a unatoč činjenici što optuženik u više navrata mijenja svoj iskaz počevši od priznanja kaznenog djela pa do njegovog poricanja te okolnost da je u obiteljskoj kući u kojoj je živio sa optuženom ĐJL pronađen predmet koji je pribavljen počinjenjem kaznenog djela i kojeg je oštećenik naknadno prepoznao kao svoje vlasništvo, prvostupanjski sud ocjenjuje da ne postoji niti jedan dokaz koji bi ukazivao na nezakonito postupanje optuženika ĐJ i optužene ĐJL.

9. Suprotno navodima žalbe, glede žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Što se tiče žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik navodi kako prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio rezultate izvedenih dokaza te iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak, držeći kako je ocjena prvostupanjskog suda da u ovom postupku nije bilo dokazano da su optuženici počinili inkriminirana kaznena djela koja im se stavljaju na teret optužnicom. Državni odvjetnik u svojoj žalbi daje vlastitu analizu dokaza koji su tijekom postupka izvedeni, a koja se razlikuje od analize dokaza prvostupanjskog suda, u kojoj rezultate dokaznog postupka tumači na način koji idu u prilog navodima iz optužnice s konačnim zaključkom kako je u ovom postupku trebalo optuženike proglasiti krivim za kaznena djela za koje su optuženi. Žalbenim navodima državni odvjetnik nije s uspjehom osporio osnovanost odluke prvostupanjskog suda koji je o svim svojim utvrđenjima i zaključcima dao detaljne, logične i valjano obrazložene razloge, koje budući da imaju potporu u stanju u spisu u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9.1. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka pravilno zaključio da nije dokazano da je optuženik DJ u vremenskom razdoblju od 15. kolovoza 2017. pa do 31. kolovoza 2019. iz unutrašnjosti otključane montažne garaže uzeo i za sebe zadržao bicikl marke "Trek" vrijednosti oko 1.500,00 kuna, u vlasništvu NJ. Prvostupanjski sud pravilno je zaključio da okolnost što je optuženi ĐJ prilikom ispitivanja u Policijskoj postaji Vinkovci priznao počinjenje kaznenog djela krađe, nije od odlučnog značaja s obzirom da je njegovo priznanje u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima pa i iskazom optužene ĐJL, koja se optužnicom tereti da je od optuženika ĐJ u razdoblju od 16. kolovoza 2017., pa do 1. rujna 2019. preuzela jedan bicikl marke "Trek" bilo očigledno da je optuženi ĐJ do bicikle došao krađom. Oštećenik ČJ, koji je prvi put ispitan na raspravi pred sudom 5. travnja 2023. iskazao da je njemu ukraden bicikl godinu do dvije prije 2019., iako nije prijavio krađu policiji. Državno odvjetništvo na osnovu ovog iskaza oštećenika mijenja optužnicu u pogledu vremenskog razdoblja inkriminiranog kaznenog djela krađe, koja se optuženiku LJ stavlja na teret, a na način kao što stoji u izreci pobijane prvostupanjske presude, tada i optuženi ĐJ poriče počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, što upućuje na ocjenu istinitosti obrane optuženika koji u obrani navodi da tijekom 2017. nije ni poznavao optuženu ĐJL niti je s njom živio u izvanbračnoj zajednici, što je i potvrdila optužena ĐJL koja je istakla da je izvanbračna zajednica s optuženikom GJ započela 1. rujna 2019.

9.2. Nadalje, kada iskaz oštećenika ČJ dovedemo u vezu sa iskazom optuženika ĐJ i optužene ĐJL koja dosljedno tvrdi da je sporan bicikl kupila u svibnju 2019. putem "Vinkovačkog oglasnika" preko društvene mreže za iznos od 1.200,00 kuna i da se tada optuženik ĐJ nalazio u istražnom zatvoru, te nije ni znao da je ona kupila bicikl, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je u navedenom kaznenom postupku jedino dokazano da je prilikom pretrage doma i drugih prostorija 9. lipnja 2020. u obiteljskoj kući ĐJL pronađen bicikl marke "Trek" te je prvostupanjski sud primjenom pravila "in dubio pro reo" temeljem članka 453. stavak 1. točka 3. ZKP/08 optuženike oslobodio od optužbe.

10. Naime, postojanje kaznenog djela mora biti dokazano potpuno izvjesno i izvan svake razumne sumnje te za osudu optuženika moraju biti izvedeni dokazi koji jasno i nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da su optuženici počinili kaznena djela za koja su optužena, što u konkretnom slučaju nije bilo ostvareno. Prema odredbi članka 3. stavka 3. ZKP/08, dvojbu oko postojanja činjenice koje tvore obilježje kaznenog djela, sud je dužan riješiti presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika, a iz te odredbe proizlazi i pravilo koje se odnosi na standard dokazivanje odlučnih činjenica koje idu u korist okrivljenika, prema kojem se te činjenice treba uzeti dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, dakle kada postoji sumnja na njihovo postojanje pa čak i kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu okrivljenika bilo vjerojatnije, nego postojanje činjenice koja mu ide u korist. U takvoj situaciji potpuno opravdano je prvostupanjski sud optuženika ĐJ oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 228. stavku 1. KZ/11 i optuženu ĐJL da bi počinila kazneno djela protiv imovine prikrivanjem iz članka 244. stavku 1. KZ/11, pa se državni odvjetnik neosnovano žali zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu državnog odvjetnika, sukladno članku 482. ZKP/08 valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrdu prvostupanjsku presudu.

Split, 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić