Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-175/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marin Mlačić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8085/2021-30 od 22. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 8085/2021-30 od 22. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I, II i III izreke te u dijelu pod točkom IV izreke za svotu parničnog troška tužitelja LŠ od 1.579,66 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8085/2021-30 od 22. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom IV izreke za svotu parničnog troška tužitelja LŠ od 287,31 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te sudi:

Odbija se tužitelj LŠ sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u svoti od 287,31 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III Odbija se tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužitelju LŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.095,41 eur sa zateznim kamatama na iznos od

- 6,33 eur od 31.10.2008.,

- 8,90 eur od 01.01.2009.,

- 13,14 eur od 24.02.2008.,

- 11,59 eur od 01.03.2009.,

- 9,48 eur od 01.04.2009.,

- 9,93 eur od 01.05.2009.,

- 6,32 eur od 01.06.2009.,

- 6,04 eur od 24.07.2009.,

- 4,40 eur od 14.08.2009.,

- 5,10 eur od 19.09.2009.,

- 3,89 eur od 22.10.2009.,

- 5,79 eur od 19.11.2009.,

- 5,18 eur od 18.12.2009.,

- 10,01 eur od 19.01.2010.,

- 12,21 eur od 11.02.2010.,

- 11,82 eur od 16.03.2010.,

- 14,56 eur od 16.04.2010.,

- 19,57 eur od 19.05.2010.,

- 20,65 eur od 16.06.2010.,

- 24,20 eur od 22.07.2010.,

- 21,95 eur od 11.08.2010.,

- 36,06 eur od 14.09.2010.,

- 30,25 eur od 13.10.2010.,

- 33,11 eur od 18.11.2010.,

- 38,15 eur od 09.12.2010.,

- 46,17 eur od 14.01.2011.,

- 39,86 eur od 10.02.2011.,

- 40,91 eur od 11.03.2011.,

- 38,60 eur od 15.04.2011.,

- 45,01 eur od 13.05.2011.,

- 55,05 eur od 10.06.2011.,

- 57,63 eur od 09.07.2011.,

- 86,11 eur od 10.08.2011.,

- 57,89 eur od 04.10.2011.,

- 56,33 eur od 01.11.2011.,

- 55,74 eur od 01.12.2011.,

- 59,41 eur od 01.01.2012.,

- 62,93 eur od 02.02.2012.,

- 63,03 eur od 01.03.2012.,

- 60,82 eur od 01.04.2012.,

- 62,31 eur od 01.05.2012.,

- 62,68 eur od 27.06.2012.,

- 61,74 eur od 02.08.2012.,

- 60,78 eur od 01.09.2012.,

- 57,99 eur od 02.10.2012.,

- 60,96 eur od 01.11.2012.,

- 62,03 eur od 04.12.2012.,

- 61,39 eur od 01.01.2013.,

- 55,79 eur od 01.02.2013.,

- 59,33 eur od 05.03.2013.,

- 61,93 eur od 20.04.2013.,

- 59,10 eur od 01.05.2013.,

- 55,63 eur od 02.06.2013.

pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba iz članka 3. Ugovora o kreditu, 418-50-3464965 od dana 15.05.2006. godine, sklopljen između stranaka, u dijelu u kojem je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita tužitelj dužan tuženiku prije korištenja kredita platiti 3,30 % naknade od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužitelju LŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 431,19 eur sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2006. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužitelju LŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.866,97 eur sa zateznom kamatom od 22. studenog 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti odnosno, ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je presuda jasna i razumljiva, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upućuje tuženik u žalbi.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 10. listopada 2024. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za isplatu svota koje je preplatio u ispunjenju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojega je nesporno zaključio kao korisnik kredita dana 18. svibnja 2006. sa tuženikom kao kreditorom na svotu od 21.028,05 CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju švicarskog franka kreditora važeće na dan korištenja kredita (dalje: Ugovor o kreditu) budući da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama glede valutne klauzule, kao i zahtjev na utvrđenje ništetnom i bez pravnog učinka odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu u dijelu gdje je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita tužitelj dužan tuženiku prije korištenja kredita platiti 3,30% naknade od iznosa kredita jednokratno, što se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita te zahtjev za isplatu svote koju je platio u ispunjenju ove ugovorne odredbe.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući kao prethodno pitanje ništetnim dio odredbi Ugovora o kreditu gdje je ispunjenje ugovora vezano uz valutu CHF, upućujući na direktni učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno kojima su ništetne odredbe zaključene između stranaka o valutnoj klauzuli te sudi isplatu razlike između svota plaćenih po tečaju CHF na dan korištenja kredita u odnosu na tečaj koji je važio na dan plaćanja.

7.1. Također ocjenjuje ništetnom i odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu gdje je tužitelj obvezan tuženiku platiti novčanu naknadu za obradu kredita, bez jasnog određivanja koji su to eventualno stvarni troškovi kredita a radi se o ugovornoj odredbi kojom je tuženik kao banka i jača ugovorna strana prilikom korištenja kredita naplatio naknadu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo pa i ta odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača zbog čega sudi i ovu naplaćenu naknadu.

8. Sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom broj Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019. prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

9. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je u članku 502.c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

10. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku, zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi članka 81. stavka 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 76/03.) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

11. U ovoj parnici tuženik nije predlagao provedbu dokaza saslušanjem svjedoka dok je saslušanjem tužitelja prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako se o odredbama kredita nije pojedinačno raspravljalo budući da je prema njegovom iskazu bio je upućen samo na svote rata kredita bez pojašnjenja pojedinih odredbi Ugovora o kojima se nije moglo razgovarati već mu je samo predan na potpis Ugovor o kreditu, kada mu je rečeno da treba platiti troškove obrade kredita sa obrazloženjem da se radi o standardnoj proceduri pa nije imao drugih mogućnosti nego platiti i te troškove za koje mu nije objašnjeno na što se odnose

12. Tako je pravilno utvrđeno kako stranka nije mogla utjecati na odredbe Ugovora o kreditu te da kreditor nije upoznavao stranku o povećanom riziku s valutom CHF jer se radilo o tipskom ugovoru koji je stranka mogla pročitati, proučiti ga te prihvatiti ili odbiti pa je moguće ocijeniti da se uopće nije pregovaralo o uvjetima ugovora glede ugovornih odredbi koje su ništetne i opravdano zaključiti, da su postupanjem tuženika povrijeđeni odnosno, ugroženi zakonom zaštićeni interesi i prava tužitelja te nisu ostvareni žalbeni razlozi glede dijela tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti tvrdnjom kako nije dopušteno utvrđivati da li su pojedine odredbe poštene ukoliko su jasne, razumljive i uočljive.

13. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti a saslušanjem tužitelja je prvostupanjski sud utvrdio kako tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora nije imao obrt ili pak imao poslovne udjele.

14. Na sastanku predsjednika odjela građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. zaključeno je da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP a ako tuženik to osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužitelj nema, što tuženik u ovoj parnici da nije učinio pa ne može s uspjehom ovaj status u žalbi osporavati tužitelju.

15. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

16. Označenim dijelom Ugovora o kreditu gdje je određena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita te obveza tužitelja na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik je, ugovarajući ih, također postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP.

17. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje u tekstu: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

18. Budući da je prvostupanjska presuda glede kondemnatornog dijela pod točkom I izreke donijeta sukladno knjigovodstvenom nalazu i mišljenju vještaka koji je izrađen sukladno odredbama čl. 258. -261. ZPP a glede računskog dijela stranke nisu na njega iznijele primjedbi a o ništetnosti ovog dijela Ugovora o kreditu odlučeno pravilnom primjenom odredbe čl. 12. ZPP nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja a niti pogrešne primjene materijalnog prava.

19. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je ugovorna odredba glede naknade troška za obradu kredita nepoštena, u smislu odredbe čl. 85. ZZP jer nije određena niti odrediva pa, iako je odredba čl.3. Ugovora o kreditu razumljivo sastavljena ne omogućuje tužitelju ocijeniti visinu te naknade, niti ova odredbe nije isključena iz ocjene poštenosti te je u okviru te ocjene ispitana sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP.

20. Odredbe čl. 1021. do 1023. ZOO ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita dok odredba čl. 1024. st. 3. ZOO predviđa dužnost korisnika kredita naknaditi štetu ako ju je banka pretrpjela samo, u slučaju raskida ugovora prije korištenja kredita i njegovog vraćanja prije roka određenog za vraćanje ali bez prethodne obavijesti banci , koje uvjete a niti pretrpljenu štetu, tuženik u ovoj parnici nije dokazao.

21. Budući da se radi o uvjetu koji je nepovoljno utjecao na pravni položaj tužitelja kao potrošača u odnosu na položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu dok Ugovor o kreditu ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora i nije jasno na što se točno ta naknada odnosi te što je njome obuhvaćeno, pravilno je ocijenjena ništetnom odnosno, nepoštenom na temelju odredbe čl. 87. st. 1. ZZP.

22. Zbog toga su neosnovani žalbeni navodi tuženika kako su ugovorene naknade bile zapravo naknade za uslugu tuženika na koju ima pravo sukladno svojim internim propisima koji su zakoniti a određeni su u fiksnom iznosu i nisu vezani vanjskim kriterijima te da tužitelj nije dokazao visinu naplaćene ulazne naknade (što nije osporavao tijekom parnice) a tužitelju je, i prema sadržaju žalbe naplaćena tako da mu je umanjen iznos kredita za iznos ulazne naknade čime je, suprotno tvrdnji žalitelja, došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika.

23. Kako je tuženik sastavio predmetne ugovore i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

24. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

25. Činjenica da je predmetni Ugovor o kreditu isplaćen prije podnošenja predmetne tužbe, nije od značaja s obzirom da tužitelj kao korisnik kredita nije izgubio pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim (ovdje dijelom kao prethodno pitanje) s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla.

26. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke broj Rev-2245/2017- 2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

27. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

28. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 13. listopada 2021. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena valutna klauzula, nastupila 14. lipnja 2018., imajući na umu da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, u ovom postupku se primjenjuje zastarni rok iz čl. 225. ZOO pa je restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog u ispunjenju predmetne ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, podnijeta u roku iz odredbe čl. 225. ZOO.

29. Suprotno navodima žalbe, sukladno zaključku Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 30. siječnja 2020. kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno, u slučaju zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništavosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavost ugovora neosnovan je i prigovor zastare u odnosu na odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu i to kako u odnosu na glavnicu, tako i kamate koje zastarijevaju tek zastarom glavnog potraživanja.

30. Tako je slijedom iznijetog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I, II i III izreke.

31. Donoseći odluku o parničnom trošku prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje: Tarifa) obredio tužitelju trošak sastava tužbe prema Tbr. 7.1. Tarife, trošak sastava podneska od 22. studenog 2021. prema Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podneska od 15. prosinca 2021. prema Tbr. 8.1. Tarife, zastupanja na ročištu 11. svibnja 2022. prema Tbr. 9.5. Tarife, sastava podneska od 12. rujna 2022. prema Tbr. 8.4. Tarife, sastava podneska od 16. prosinca 2022. po Tbr. 8.1. Tarife i zastupanja na ročištu 10. listopada 2024. prema Tbr. 9.1. Tarife što sve ukupno iznosi 1.100,00 eura te trošak poreza od 275,00 eura ili ukupno 1.385,00 eura, uz plaćeni trošak knjigovodstvenog vještačenja u svoti od 265,64 eura i plaćene pristojbe na tužbu u svoti od 39,02 eura.

32. Zbog toga je za ukupnu svotu parničnog troška od 1.579,66 eura odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom IV izreke pobijane prvostupanjske presude (čl. 380. toč. 2. ZPP).

33. Primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP je preinačena odluka o parničnom trošku za svotu od 287,31 eura s obzirom na dijelom pogrešan izračun prvostupanjskog suda, pa je za ovu svotu djelomično uvažena žalba tuženika i preinačena odluka o parničnom trošku.

34. Trošak sastava žalbe tuženiku nije priznat jer je sa ovom parničnom radnjom uspio djelomice tek glede sporednog traženja.

U Zagrebu, 4. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte