REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3338/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o., protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. i podredno protiv tuženika Županijska uprava za ceste Međimurske županije, Čakovec, Mihovljanska 70, OIB: 77095600371, kojeg zastupa punomoćnica Marija Palić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1875/2022 od 3. lipnja 2024., 4. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1875/2022 od 3. lipnja 2024. u točkama I., II., III. i V. izreke presude i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1875/2022 od 3. lipnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 1.110,25 eura s pripadajućim iznosom zateznih kamata (točka I. izreke) i podredan tužbeni zahtjev za isplatu istog iznosa od podrednog tuženika (točka II. izreke), naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. parnične troškove u iznosu od 750,00 eura s pripadajućim iznosom zateznih kamata (točka III. izreke), odbijen je zahtjev tog tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 187,50 eura kao neosnovan (točka IV. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi podrednom tuženiku Županijskoj upravi za ceste Međimurske županije parnične troškove u iznosu od 750,00 eura s pripadajućim iznosom zateznih kamata (točka V. izreke), odbijen je zahtjev tog tuženika za naknadu troškova parničnih troškova u iznosu od 187,50 eura kao neosnovan (točka VI. izreke).

2. Prvostupanjski sud je tako odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrđujući da tužitelj nije dokazao o kojoj se vrsti životinje radi (domaćoj ili divljači), a u odnosu na podrednog tuženika u smislu odredbe čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21; dalje: ZC) zaključuje da ne postoji uzročna veza između nepostavljanja znaka „divljač na cesti“ i nastale štete na osobnom automobilu osiguranika tužitelja. Navedeno je da tužitelj nije dokazao niti okolnosti u smislu primjene odredbe čl. 80. st. 6. t. 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 98/18, 32/9, 32/20; dalje: ZL) koja propisuje da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi te lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv točaka I., II., III. i V. izreke presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da tuženik treba odgovarati na temelju objektivne odgovornosti, da je nejasno stajalište suda o njegovoj aktivnog legitimaciji te da je sud pogrešno ocijenio iskaz osiguranika tužitelja kao i nalaz i mišljenje vještaka. Navodi da iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je tijek štetnog događaja onakav kakav ga opisuje tužitelj i da se radi upravo o divljači, odnosno o srni, a tako navodi i podredni tuženik. Smatra da iz iskaza također proizlazi da je osiguranik tužitelja vozio prilagođenom brzinom. Zbog toga što sud nije uzeo u obzir sve izvedene dokaze smatra da nema razloga o odlučnim činjenicama pa da bi time bio ispunjen žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP). Nadalje, tužitelj smatra da sud nije cijenio okolnosti koje je vještak u nalazu i mišljenju naveo (da je njegov osiguranik naletio na životinju, da nije bilo objektivne mogućnosti izbjegavanja naleta, nema prometnog znaka „divljač na cesti“, da su oštećenja na vozilu realno obračunata). Navodi da je sam vještak trebao zatražiti da se dostavi dodatna dokumentacija, a u čemu on nije prekludiran jer samo vještak ima posebna stručna znanja o tome koja mu je dokumentacija potrebna za izradu nalaza i mišljenja. U tom smislu navodi da je sud pogrešno primijenio odredbe čl. 250. i čl. 259. st. 2. ZPP-a. Smatra da nije na njemu teret dokazivanja da njegov osiguranik nije prilagodio brzinu. U odnosu na podrednog tuženika ističe da je sud pogrešno utvrdio da ne postoji uzročna veza između postavljanja prometnog znaka „divljač na cesti“ i nastale štete. Ističe da nije osnovano priznat trošak ovom tuženiku s obzirom na to da sud tek nakon što je pravomoćno odlučeno o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu može odlučivati o onom podrednom pa je preuranjeno pozvao ovog tuženika na davanje odgovora na tužbu u skladu s odredbom čl. 197. st. 1. ZPP-a. Predlaže preinačiti pobijanu presudu uz dosudu naknade parničnih troškova, odnosno podredno ukinuti pobijanu presudu i dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu podnosi tuženik EUROHERC osiguranje d.d. navodeći da donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka te da je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev, ali prvenstveno imajući u vidu odredbu čl. 80. st. 6. t. 2. ZL-a jer toga dana nije bilo provođenja lova. Budući da se cesta ne može smatrati dijelom lovišta izražava stajalište da za štetu naleta divljači na vozilo može odgovarati vozač ili pravna osoba zadužena za upravljanje cestom. Predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Budući da se radi o postupku u sporu male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.110,25 eura s pripadajućim iznosom zateznih kamata koji je isplatio osiguraniku za štetu koja je nastala na osobnom vozilu naletom na divljač prema polici automobilskog kaska broj: 020108385084.

8. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da sud nije dao razloge o tome je li šteta nastala naletom na divljač (srnu) ili domaću životinju, a ne navodeći na koji način cijeni iskaz svjedoka (vozača osobnog vozila) JA koji iskazuje da je vozilom naletio upravo na srnu na cesti izvan naselja dok tuženik EUROHERC osiguranje d.d. osporava takav iskaz na način da ističe da postoji mogućnost da se radi o domaćoj životinji. Pritom takvu tvrdnju tuženik treba i dokazati. S tim u vezi u obrazloženju pobijane odluke navedeno je da nije moguće izvesti odgovarajuće daljnje dokaze jer spisu ne prileži uzorak dlake koji je postaja prometne policije eventualno prikupila (točka 28. obrazloženja presude). Međutim, iz službene bilješke Policijske uprave Međimurske, Postaje prometne policije Čakovec od 11. kolovoza 2021. (list 9. spisa) jasno proizlazi da su izuzeti tragovi dlake nepoznate životinje s vozila te se navodi da su ti tragovi priloženi službenoj bilješci.

8.1. Nadalje, u točki 35. obrazloženja prvostupanjski sud navodi da nije bilo mjesta izvođenju daljnjih dokaza i to posebice vještačenja po vještaku za lovstvo i vještaku veterinarske struke jer postoji izostanak materijalnih dokaza, a priklop spisa nadležne policijske postaje nije tražen te u spisu nema elemenata na podlozi kojih bi vještak morao odgovoriti na zadatak o vrsti životinje. Ovdje valja istaknuti da prvostupanjski sud nepravilno smatra da vještak treba obaviti vještačenje samo u odnosu na podatke koje sadrži predmetni prvostupanjski spis, tim više nejasno je kako bi tragovi dlaka neke životinje mogle i biti dio sudskog spisa.

9. Prema stajalištu ovog suda, vještak prometne struke jasno je naveo visinu štete na vozilu u nalazu i mišljenju od 4. listopada 2023. (list 145. spisa), a koja proizlazi iz računa br. 1303/2/67 od 29. rujna 2021. (list 10. spisa) te da s obzirom na navode sudskog vještaka Nevena Ereša prilikom saslušanja „da je imao na raspolaganju fotografije oštećenog vozila tada bi se sasvim sigurno mogao očitovati detaljnije na postavljeno pitanje u smislu uzročne veze i visine štete“ ne može se zaključiti da tužitelj nije dokazao visinu štete.

10. Dakle, prvostupanjski sud zaključuje na temelju pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a i to da nije dokazano da se radi o divljači ne ocjenjujući svaki dokaz (iskaz svjedoka JA) pritom ne izvodeći sve dokaze (vještačenje po vještaku veterinarske struke), te o visini štete navodeći da vještak nije mogao na siguran način izvesti zaključak glede utužene visine pritom ne ocjenjujući cjelokupni nalaz i mišljenje predmetnog vještaka.

11. Stoga, ovaj sud zaključuje da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije dao jasne i dostatne razloge o navedenim odlučnim činjenicama, što predstavlja takve nedostatke zbog kojih se presuda ne može ispitati, slijedom čega je počinjena bitna postupovna povreda odredaba iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju s pravom ukazuje žalitelj.

12. U pogledu primjene materijalnog prava prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar. Valja napomenuti da tako proizlazi iz odredbe čl. 76. st. 2. ZL-a kojim je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi i ako u vrijeme nastanka štete nije bio organiziran lov (arg. odredba čl. 80. st. 6. ZL-a) kako i proizlazi iz dopisa Lovačkog društva „Zeko“ od 7. prosinca 2023. (list 162. spisa) tada se odgovornost lovoovlaštenika (osiguranika tuženika EUROHERC osiguranje d.d.) procjenjuje u skladu s odredbama čl. 1063.-1067. Zakona o obveznim odnosima, dakle prema objektivnoj odgovornosti i s tim u vezi oslobođenje odgovornosti treba dokazati imatelj opasne stvari u smislu odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima.

12.1. Tako prvostupanjski sud u točki 28. obrazloženja zaključuje da s obzirom na to da vještak prometne struke nije imao dovoljno podataka kako bi utvrdio mehanizam i dinamiku štetnog događaja to se ne može sa sigurnošću utvrditi da vozač oštećenog vozila nije protupravno postupao, odnosno da svojim postupanjem nije doprinio nastanku štetnog događaja. Međutim, ovdje se ističe da je u skladu s odredbom čl. 1067. st. 3. Zakona o obveznim odnosima teret dokazivanja oslobođenja od odgovornosti na imatelju opasne stvari (lovoovlašteniku), odnosno u ovom slučaju na tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. na kojeg su u skladu s odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prenesena njegova prava prema osobi koja je odgovorna za štetu. Slijedom navedenog prvostupanjski sud pogrešno je ocijenio da je na tužitelju teret dokazivanja doprinosa oštećenika.

13. Nadalje, osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 197. st. 1. ZPP-a pa da zbog toga nema mjesta raspravljati sa sljedećim tuženikom Županijska uprava za ceste Međimurske županije sve dok tužbeni zahtjev ne bude pravomoćno odbijen u odnosu na tuženika koji je naveden prije njega, odnosno tuženika EUROHERC osiguranje d.d.

14. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

15. U ponovnom suđenju prvostupanjski će sud, uvažavajući razloge sadržane u drugostupanjskom rješenju, provesti vještačenje po vještaku veterinarske struke, te uvažavajući i ostale dokazne prijedloge stranaka ponovno ocijeniti dokaze te donijeti na zakonu utemeljenu pravilnu odluku prilikom čega će o tužbenom zahtjevu u odnosu na tuženika Županijska uprava za ceste Međimurske županije odlučivati tek ako odluči odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika EUROHERC osiguranje d.d. i to nakon pravomoćnosti takve presude, odnosno zasada u daljnjem tijeku postupka ima mjesta raspravljati i donijeti odluku samo u odnosu na tuženika EUROHERC osiguranje d.d. na način kako je već navedeno.

Zagreb, 4. ožujka 2025.

Sutkinja

Gorana Aralica Martinović