REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4932/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Gordana Zubaka, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VIATEC SPÓŁKA Z OGRANICZONA˛ODPOWIEDZIALNOŚCIA, Poljska, Dabrówka 62-070, Ul. Widok 13, OIB: 19791972699, kojeg zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika ZAGREBTRANS d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Lončara 1/i, OIB: 18250638100, kojeg zastupa punomoćnik Igor Grubišić, odvjetnik u Zagrebu, Zelinska 3, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-454/2022 od 4. listopada 2022. i tužiteljevoj žalbi protiv točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-454/2022 od 4. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-454/2022 od 4. listopada 2022. u dijelu točke I. izreke kojom je održan na snazi europski platni nalog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-eu-92/2021 od 13. prosinca 2021., kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 (petnaest) dana platiti tužitelju iznos od 77.010,75 EUR i naknaditi troškove postupka europskog platnog naloga u iznosu od 2.191,12 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 13. prosinca 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u točki II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-454/2022 od 4. listopada 2022. u preostalom dijelu točke I. izreke i sudi:

1. Ukida se europski platni nalog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-eu-92/2021 od 13. prosinca 2021. u dijelu zateznih kamata.

2. Nalaže se tuženiku ZAGREBTRANS d.o.o., Zagreb, Lončareva 1/i, u roku 15 dana platiti tužitelju VIATEC SPOLKA Z OGRANICZONA ODPOWIEDZIALNOSCIA, [adresa], Z 62-070, Ul. Widok 13, zatezne kamate na iznos glavnice od 77.010,75 EUR od 6. studenoga 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje točka III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-454/2022 od 4. listopada 2022. u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 875,97 EUR.

IV. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-454/2022 od 4. listopada 2022. u dijelu točke III. izreke za trošak parničnog postupka u iznosu od 82,95 EUR i sudi:

Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 82,95 EUR.

V. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.525,88 EUR.

VI. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 102,03 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. njezine izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u europskom platnom nalogu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-eu-92/2021 od 13. prosinca 2021., kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 77.010,75 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 6. studenoga 2019. do isplate po stopi zakonske kamate za kašnjenje u trgovačkim transakcijama koja je jednaka zbroju referentne stope Narodne banke Poljske i osam postotnih poena, kao i naknaditi troškove europskog platnog naloga/ovršnog postupka u iznosu od 2.191,12 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 13. prosinca 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.136,17 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 4. listopada 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena u roku od 15 dana (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 958,92 EUR (točka III. izreke).

2. U obrazloženju prvostupanjske presude navedeno je da je predmet ovog spora naplata pruženih i izvršenih usluga i to dodatni radovi po tehničaru i po osoblju za utovar/istovar te vrijeme čekanja po tehničaru i osoblju za utovar/istovar. Prvostupanjski sud je utvrdio kako između stranaka nije sporna osnova i visina ali je sporan tijek zateznih kamata. S obzirom na to da je tuženik tijekom postupka naveo da je u pogledu tijeka zateznih kamata između stranaka bila dogovorena isplata „back to back“, odnosno da je tuženik u obvezi plaćanja prema tužitelju tek kada naručitelj njemu podmiri potraživanje, a da takve navode tužitelj nije osporavao, dok je, po dostavi analitičke kartice od strane tuženika, tužitelj postavio tuženi zahtjev po zaprimljenoj ispravi, koji tužbeni zahtjev u nastavku postupka tuženik nije osporavao, stoga je prvostupanjski sud zaključio da je tužbeni zahtjev postavljen u podnesku od 7. svibnja 2022. u cijelosti osnovan. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP), pri čemu je prvostupanjski sud prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.136,17 EUR, a odbio njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 958,92 EUR.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je naveo da je prvostupanjski sud propustio utvrditi kojem ugovornom odnosu po svojim karakteristikama odgovara odnos između tužitelja i tuženika te se u obrazloženju presude nije pozvao na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Pritom je naglasio kako je određivanje ugovornog odnosa bitno i radi određivanja visine stope zatezne kamate. Nadalje, naveo je da se presuda ne može ispitati u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu jer prvostupanjski sud nije naveo zbog kojeg razloga je u konkretnom slučaju primijenio poljsko zakonodavstvo. Žalitelj je mišljenja da je sud pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava u odnosu na stopu zatezne kamate jer je trebao primijeniti odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a i to prema Uredbi (EZ) br. 593/2008 europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008.

4. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke III. izreke presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi je istaknuo da je pravovremeno zatražio trošak pristupa ročišta za objavu presude te je prvostupanjski sud pogriješio jer je smatrao da taj trošak nije potreban u smislu čl. 155. i čl. 164. ZPP-a. Također, naveo je da je podnesak od 7. lipnja 2022. obrazložen podnesak kojim se tužitelj, nakon analize, očitovao na tuženikovu dokumentaciju i obrazložio te uskladio i specificirao tužbeni zahtjev pa je stoga mišljenja kako se ne radi o nepotrebnom podnesku niti o podnesku koji bi se mogao tumačiti kao ostali podnesci iz Tbr. 8.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

5. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

6. Žalbe su djelomično osnovane.

7. Pobijana presuda je ispitana sukladno odredbi čl. 365. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 77.010,75 EUR na temelju pruženih i izvršenih usluga i to dodatnih radovi po tehničaru i osoblju za utovar/istovar te vrijeme čekanja po tehničaru i osoblju za utovar/istovar sukladno računima priloženim uz zahtjev za izdavanje europskog platnog naloga.

9. Prema ocjeni ovog suda u ovom sporu ima se primijeniti (materijalno) pravo Republike Hrvatske sukladno Uredbi (EZ) broj 593/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne odnose (Rim I). Naime, s obzirom na to da je jedna od stranaka (tužitelj) strani državljanin – državljanin jedne zemlje članice Europske Unije, radi se o sporu s međunarodnim obilježjem, zbog čega prvenstveno treba primijeniti pravo koje su stranke izabrale. Međutim, kako stranke u konkretnom slučaju nisu ugovorile mjerodavno pravo koje valja primijeniti za njihov ugovorni odnos, to se sukladno kolizijskom pravilu iz čl. 4.1.(b) Uredbe (EZ) broj 593/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne odnose (Rim I) treba primijeniti pravo Republike Hrvatske jer je prema Ugovoru od 12. travnja 2019. (montaža pretvarača energije vjetra uključujući i usluge dizalice i postavljanja kablova za pet pretvarača energije vjetra) tužitelj nastupio kao podizvođač tuženika dok je društvo Enercon DBH bilo naručitelj radova od tuženika i radove (usluge) su izveli i tuženik i tužitelj kao njegov podizvođač na području Republike Hrvatske. Kako su radovi izvršeni na području Republike Hrvatske, time je i u smislu odredbe čl. 4. st. 3. Uredbe sklopljeni ugovor u užoj vezi s Republikom Hrvatskom, a ne Poljskom kao državom u kojoj tužitelj ima uobičajeno boravište pa je stoga mjerodavno pravo Republike Hrvatske (tako i u Pž-3820/2021).

10. Iako prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije naveo materijalnopravnu odredbu kojom bi odredio ugovorni odnos među strankama u konkretnom slučaju, potrebno je istaknuti da je prvostupanjski sud u točki 4. obrazloženja izložio navode tužitelja prema kojima su stranke sklopile ugovor od 12. travnja 2019. te da se radi o poslovnom odnosu u kojemu je tužitelj nastupio kao podizvođač za tuženika, a društvo Enercon DHB kao naručitelj radova od tuženika, kao i da je tužitelj izveo radove, a tuženik je također izveo svoj dio radova, dok je naručitelj Enercon DHB isplatio tuženiku naknadu, koju tuženik nije isplatio tužitelju, i da su predmet ovog postupka dodatni radovi po tehničaru i po osoblju za utovar/istovar i vrijeme čekanja po tehničaru i osoblju za utovar/istovar, navedeni pod točkom B ugovora od 12. travnja 2019. te po satu izražena jedinična cijena u EUR. S obzirom na to da tuženik nije osporio osnovu utužene tražbine, a prvostupanjski sud je u točki 12. obrazloženja iznio stajalište kako je predmet spora naplata pruženih i izvršenih usluga i to dodatnih radovi po tehničaru i osoblju za utovar/istovar te vrijeme čekanja po tehničaru i osoblju za utovar/istovar, stoga se iz sadržaja pobijane presude može izvesti zaključak da su stranke bile u ugovornom odnosu po osnovi odredbe čl. 590. ZOO-a.

11. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presudio kao u točki I. izreke.

12. Međutim, osnovano je žalitelj ukazao na pogrešnu primjenu materijalnog prava Republike Poljske u poglede stope zatezne kamate navodeći da je u ovom postupku potrebno primijeniti hrvatsko pravo iz odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za trgovačke ugovore. U tom smislu ovaj sud je na temelju odredbe čl. 507.I ZPP-a (čl. 451. st. 3. ZPP-a), u pogledu stope zatezne kamate na glavnicu, djelomično ukinuo europski platni nalog i preinačio prvostupanjsku presudu sukladno odredbi čl. 373. ZPP-a kao u točki II.(1. i 2.) izreke ove presude.

13. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude pravilna je i zakonita u skladu s odredbom 154. st. 2. u vezi s čl. 155. ZPP-a (točka I. izreke).

14. U odnosu na tužiteljevu žalbu protiv točke III. izreke pobijane presude, ističe se kako je ta žalba djelomično osnovana.

15. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev na naknadu troškova pristupa na ročište za objavu presude jer je taj sud smatrao kako navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parnice. Također, prvostupanjski sud je ocijenio da tužiteljev podnesak od 7. lipnja 2022. ne predstavlja podnesak iz Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika već da se radi o podnesku iz Tbr. 8.3. spomenute Tarife pa mu stoga ne pripada trošak sastava tog podneska u punom zatraženom iznosu nego u iznosu od 500,00 kn uvećano za PDV.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi prema kojima podnesak od 7. lipnja 2022. predstavlja obrazložen podnesak. Naime, radi se o podnesku kojim je tužitelj ukratko ponovio navode iznesene tijekom postupka te je precizirao tužbeni zahtjev pa je stoga prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelju za sastav tog podneska pripada naknada u iznosu od 500,00 kn uvećano za PDV što iznosi 625,00 kn odnosno sada 82,95 EUR sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22). Dakle, pravilno je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova za sastav tog podneska u daljnjem iznosu od 6.600,00 kn / 875,97 EUR.

17. S druge strane, osnovano je tužitelj u žalbi istaknuo da ima pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9. t. 3. Tarife u iznosu od 500,00 kn, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 125,00 kn, ukupno iznos od 625,00 kn odnosno sada 82,95 EUR jer je taj trošak pravovremeno zatražio te je bio zastupan na ročištu za objavu presude pa mu stoga pripada pravo na daljnji trošak u iznosu od 82,95 EUR.

18. Imajući u vidu navedeno, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. ZPP-a djelomično je potvrđena i djelomično preinačena točka III. izreke pobijane presude (točka III. i IV. izreke).

19. S obzirom na to da su obje stranke sa žalbama uspjele u neznatnom dijelu, nemaju pravo na trošak žalbenog postupka, slijedom čega je odlučno kao u točkama V. i VI. izreke.

Zagreb, 4. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec