K-323/2022-22

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Marini Boko, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Meri Ninčević, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika pod 1) ZV i pod 2) t.d. Eko Livadine d.o.o. Zagvozd, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. u vezi članka 52. i dr. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice ODO Split broj KO-DO-280/2022 od 18. ožujka 2022., nakon javno održane rasprave 27. veljače 2025., u nazočnosti optuženika pod 1) ZV i pod 2) trgovačkog društva EKO LIVADINE d.o.o. Zagvozd, zastupanog po predstavnici EV, odvjetnici u [adresa], u odsutnosti braniteljice opt. pod pod 2) Nikoline Balta, odvjetnice u Zagrebu, odsutnosti oštećenika žrtve ĐV i AV, odsutnosti opunomoćenika oštećenika žrtve PV, odvjetnika u [adresa], u nazočnosti, savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu – DV, **.**.2025., objavio je i

p r e s u d i o

I. Temeljem članka 544. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08) kazneni nalog ovog suda broj K-323/2022-2 od 1. travnja 2022. stavlja se izvan snage.

II. Temeljem članka 453. točka 3) Zakona o kaznenom postupku/08

OPTUŽENIK POD 1) VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Z i RV rođene E, rođen **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina  Republike  Hrvatske, pismen  sa  srednjom  stručnom spremom, upravni referent, zaposlen s prosječnim  mjesečnim  prihodom 800,00 EUR-a, neoženjen, bez djece, srednjeg imovnog stanja, vlasnik 1/3 obiteljske kuće na adresi [adresa], suvlasnik više nekretnina na  području katastarske općine [katastarska općina]  koje  su  u  naravi poljoprivredno zemljište površine oko 15.000,00 m2, građevinsko zemljište površine oko 1.600,00 m2 i vlasnik motornog  vozila  marke  "Škoda Octavia"  godine  proizvodnje  2011., bez  vojnog  čina,  neodlikovan, neosuđivan

OPTUŽENIK POD 2) trgovačkog društva EKO LIVADINE d.o.o., OIB: 41828727414, MBS: [matični broj subjekta], sa sjedištem u [adresa], upisan u sudski registar Trgovačkog suda  u  Splitu  rješenjem  poslovnog broja: St Tt-18/3468-2 od 5. travnja 2018.,  neosuđivan,  zastupan  po predstavnici EV, odvjetnici u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],  kćeri Đ i CV rođene Šimac, rođena **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  državljanka  Republike Hrvatske, neosuđivan

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

da bi optuženik pod 1) VV:

I. u travnju 2019. u Dugopolju, hotel "Katarina", u nakani da se neosnovano materijalno okoristi, pozajmio od Ivana Tešije 37.000,00 kuna neistinito mu predočivši da će mu tu pozajmicu vratiti kroz nekoliko mjeseci pa nakon što mu je imenovani povjerovao i pozajmio 37.000,00 kuna, u periodu do listopada 2019. u više navrata od njega dodatno pozajmio novac u ukupnom iznosu od najmanje 8.000,00 kuna neistinito mu predočivši da će mu pozajmljeni novac vratiti čim prije, unaprijed odlučivši da mu novac neće vratiti i da će ga neosnovano zadržati, pa kad mu je ĐV povjerovao i predao novac u navedenim iznosima isti je uzeo i zadržao za sebe, a nakon uzastopnih traženja ĐV da mu vrati dugovani novac 9. listopada 2019. je sastavio i potpisao Izjavu o postojanju osobne pozajmice i vremenskom roku povrata do 30. ožujka 2020. pa mu pozajmljeni novac nije vratio niti nakon isteka toga roka, čime se neosnovano okoristio za iznos od najmanje 45.000,00 kuna, za koji iznos je oštetio ĐV,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, s namjerom izvršivši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, a koja s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu,

II. da bi početkom kolovoza 2019. u Zagvozdu, kao član uprave i odgovorna osoba trgovačkog društva "Eko livadine" d.o.o., u nakani da se to trgovačko društvo neosnovano materijalno okoristi, neistinito predočio ĐV da mu je potrebna pozajmica radi nabave sijena za uzgoj stoke i da će mu pozajmljeni novac vratiti kroz mjesec dana te mu je poslao broj bankovnog računa trgovačkog društva "Eko livadine" d.o.o. da na taj račun uplati zatraženi novac, unaprijed odlučivši da mu novac neće vratiti, pa kad mu je ĐV povjerovao i rekao svojoj supruzi GV da s bankovnog računa "Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Marina Tešija" na bankovni račun trgovačkog društva "Eko livadine" d.o.o. uplati novčani iznos od 10.000,00 kuna, što je ona 8. kolovoza 2019. i učinila, novac nikada nije vratio već ga je trgovačko društvo "Eko livadine" d.o.o. neosnovano zadržalo, a nakon uzastopnih traženja ĐV da vrati pozajmljeni novac 9. listopada 2019. je sastavio i potpisao Ugovor o pozajmici br. 1/2019 u kojem je naveo da će trgovačko društvo "Eko livadine" d.o.o. dugovani iznos vratiti do 30. lipnja 2020. što isto nije učinilo ni nakon isteka toga roka, čime se trgovačko društvo "Eko livadine" d.o.o. neosnovano okoristilo za iznos od 10.000,00 kuna, za koji iznos je oštetio BV, vlasnicu "Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Marina Tešija",

dakle, u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini,

da bi optuženik pod 2) trgovačko društvo "Eko livadine" d.o.o.:

III. kaznenim djelom činjenično i pravno opisanim pod točkom 2. izreke optužnice koje da bi počinio optuženik pod 1) VV kao član uprave i odgovorna osoba trgovačkog društva "Eko livadine" d.o.o., pribavilo sebi nepripadnu materijalnu dobit na štetu ŠV u iznosu od 10.000,00 kuna,

IV. pa da bi time optuženik pod 1) VV u stjecaju počinio radnjom opisanom pod točkom I. jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine – prijevarom - djelo opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. u svezi članka 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, u daljnjem tekstu Kazneni zakon) te radnjom opisanom pod točkom II. jedno kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju – djelo opisano i kažnjivo po članku 247. stavku 1. Kaznenog zakona, sve u svezi članka 51. Kaznenog zakona, a optuženik pod 2) trgovačko društvo "Eko livadine" d.o.o. da bi pod točkom III. ostvarivanjem protupravne imovinske koristi bilo odgovorno za kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju – opisano u članku 247. stavku 1. Kaznenog zakona u svezi članka 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (Narodne novine broj: 151/03, 110/07,

45/11, 143/12, u daljnjem tekstu Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela), a kažnjivo po članku 247. stavku 1. Kaznenog zakona i članku 10. stavku 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

V. Temeljem odredbe članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ovog Zakona te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja i predstavnika padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinski državni odvjetnik u Splitu podigao je 23. ožujka 2022. pred Općinskim sudom u Splitu optužnicu broj KO-DO-280/2022, protiv optuženika pod 1) ZV i pod 2) t.d. Eko livadine d.o.o. [adresa], zbog optuženik pod 1) VV da je u stjecaju počinio radnjom opisanom pod točkom I. jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine - prijevarom - djelo opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. u svezi članka 52. Kaznenog zakona (Narodne novine broj:

125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, u daljnjem tekstu Kazneni zakon) te radnjom opisanom pod točkom II. jedno kazneno djelo protiv gospodarstva

- prijevarom u gospodarskom poslovanju - djelo opisano i kažnjivo po članku 247. stavku 1. Kaznenog zakona, sve u svezi članka 51. Kaznenog zakona/11, a optuženik pod 2) trgovačko društvo "Eko livadine" d.o.o. da je ostvarivanjem protupravne imovinske koristi odgovorno za kazneno djelo protiv gospodarstva - prijevarom u gospodarskom poslovanju - opisano u članku 247. stavku 1. Kaznenog zakona/11 u svezi članka 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (Narodne novine broj: 151/03, 110/07, 45/11, 143/12, u daljnjem tekstu Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela), a kažnjivo po članku 247. stavku 1. Kaznenog zakona i članku 10. stavku 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

2. Kako su optuženik pod 1) VV i pod 2) t.d. Eko Livadine d.o.o. [adresa], uložili prigovor na kazneni nalog to je temeljem članka 554. stavak 1. ZKP/08, kazneni nalog ovog suda broj K-323/2022 od 1. travnja 2022., ovom presudom stavljen izvan snage.

3. Rješenjem ovog suda Kov-370/2022 od 11. listopada 2022. u predmetu je potvrđena optužnica ODO Split KO-DO-280/2022, protiv obojice optuženika.

4. Optuženik pod 1) VV, prilikom očitovanja o krivnji je izjavio da se ne smatra krivim.

5. Optuženik pod 2) t.d. Eko Livadine d.o.o. [adresa], putem predstavnice EV, odvjetnice u [adresa], prilikom očitovanja o krivnji je izjavio da se ne smatra krivim.

6. Imajući u vidu očitovanje optuženika dokazni postupak je započeo izvođenjem dokaza.

7. Nazočne stranke pozvane po sudu izjavile su da nemaju novih dokaznih prijedloga.

8. U dokazne svrhe pročitana je: Izjava o postojanju osobne pozajmice i vremenskom roku povrata od 9. listopada 2019. (list spisa 5), Ugovor o pozajmici br. 1/2019 od 9. listopada 2019. (list spisa 6-7), opomena pred kaznenu prijavu i tužbu (list spisa 8), izvod o promjenama i stanju na računu ŠV IBAN:

[broj bankovnog računa] za kolovoz 2019. (list spisa 15), povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo "Eko livadine" d.o.o. (list spisa 17-18), potvrda o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika Financijske agencije Klasa: 130- 06/21-03/1, Ur. broj: 08-5013-21 od 17. ožujka 2021. za trgovačko društvo "Eko livadine" d.o.o. (list spisa 19), očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate Financijske agencije od 17. ožujka 2021. za trgovačko društvo "Eko livadine" d.o.o. (list spisa 20), očevidnik o danima insolventnosti Financijske agencije Klasa: 130-06/21-03/1, Ur. broj: 08-5013-31 od 17. ožujka 2021. za trgovačko društvo "Eko livadine" d.o.o. (list spisa 21-31), podaci iz jedinstvenog registra računa Financijske agencije od 17. ožujka 2021. za trgovačko društvo "Eko livadine" d.o.o. (list spisa 32).

8.1. Temeljem članka 431. stavak 1. t. 7. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka AV od 11. srpnja 2024. (list 286-287 spisa), iskaz svjedoka JV od 11. srpnja 2024. ( list 287-88 spisa), iskaz svjedoka KV od 11. srpnja 2024. (288-289 spisa).

8.2. Temeljem članka 431. stavak 1. t. 8. ZKP/08 pročitan je iskaz oštećenika ĐV od 4. studenoga 2024. (list 299-302).

8.3. Na kraju je pročitano Uvjerenje iz kaznene evidencije za optuženike pod 1) ZV i pod 2) t.d. Eko Livadine d.o.o.

8.4. Nazočne stranke pozvane po sudu izjavile su da nemaju novih dokaznih prijedloga.

9. Optuženik pod 1) VV u svojoj obrani je iskazao da ostaje u cijelosti kod ranije iznesene obrane na raspravi 11. srpnja 2024. (list 229) i obrane od 27. listopada 2021. (list 198-202 spisa) te je iste dopunio i kazao da nije imao nikakav interes da traži gospodina ĐV, već je ovaj imao interesa doći do optuženika i tražiti ga. U vremenu od kolovoza 2013. do siječnja 2015. optuženik je zajedno s dva subjekta "izlobirao" 6.500 hektara krških pašnjaka.

9.1. Gospodin A je uložio oko 250.000,00 EUR-a u ta "lobiranja" tri puta su odlazili u Italiju i dva puta u Mađarsku, angažiran je zrakoplov da snimi teren i par mjeseci nakon ulaska u EU su imali to područje kada poljoprivrednici još nisu znali kako se neko područje može pretvoriti u pašnjak, jer nešto što je za Hrvatske šume pašnjak u prirodi je bilo "obraslo" tlo. Gospodin P je živio svega 7 km od optuženikovog mjesta [adresa] i u komunikaciju s njim stekao je određeno znanje i uspjeli su na području Županije splitsko-dalmatinske najveće područje "izlobirati" za potpore krškim pašnjacima. To su ljudi saznali pa tako i gospodin ĐV i nije istina da bi ĐV optuženiku na trećem sastanku dao iznos od 37.000,00 kuna, već se to dogodilo na prvom sastanku, kada ga je oštećenik zamolio da mu pomogne jer je on odavno održavao određenu površinu – pašnjak za što nije primao potpore.

9.2. Na istom sastanku oštećenik je obećao optuženiku da će ga nagraditi s dodatnih 5.000,00 EUR-a, ako uspiju u tome da oštećenik dobije i upiše se u sustav potpora za pašnjake koje je održavao, koje je formalno imala tvrtka Eko zelengrad, a nije ih održavala, primala je potpore za navedeno. Na trećem ili četvrtom sastanku gospodin ĐV je predložio da se osnuje Udruga krških pašnjaka, optuženik navodi da nije želio biti tajnik udruge jer su mu dolasci u Drniš bili problem. Udrugu je isključivo financirao gospodin ĐV. On je optuženiku dao 4.000,00 kuna na način da je došao u [adresa] svojim srebrnim „Mercedesom“ i to su bili novci koji su optuženiku bili nužni za dva odlaska na sastanak u Zagreb. Na prvih 6-7 susreta optuženika i oštećenika ĐV uvijek je bio nazočan i KV. Krški pašnjaci su u Hrvatskoj postali poznati tek od kolovoza 2013., optuženik navodi da nije čuo da bi neki odvjetnik lobirao za te pašnjake, nije točno da se predstavio kao odvjetnik iz poštovanja. Potpisao je ovu Izjavu, nije bio u sustavu potpora, točno je da onih 10.000,00 EUR-a bilo pozajmica, ovaj posao nisu doveli do kraja iz razloga što je ĐV prekinuo suradnju. Zna da ni jedno trgovačko društvo u HR nije imalo u zakupu 6.500 hektara, pa su optuženika zvali i drugi da im pomogne, što je morao odbiti jer bi na taj način stvorili sami sebi konkurenciju. Cijelo vrijeme je surađivao s odvjetnicima. Nije točno da su prevarili ŽV.

9.3. Optuženik u udruzi nije bio zaposlen, nije dobio ni goveda, nije to ni tražio, spasio je gospodina ĐV kada su branitelji došli u Drniš na sastanak i htjeli smijeniti gospodina ĐV. Gospodin UV je član Udruge i to potpredsjednik i smatra da nisu točni navodi svjedoka, gospodin ĐV je radio pritisak na optuženika i kazao mu da mora vratiti ove uređaje, a UV mu je rekao da je "više mojih ljudi dalo novce nego ĐV" te uređaje je vratio gospodinu UV.

9.4. Optuženik navodi da je bio izložen velikom pritiskom, kada je potpisao onu Izjavu sebe je inkriminirao, da se konzultirao s odvjetnikom, to sigurno ne bi potpisao. U ovom kompleksnom poslovnom odnosu optuženik navodi da je zbog vjere ostao bez ičega jer je njegova obitelj podigla kredit da isplate plaće ljudima koje im ŽV nije htio dati. Oštećenik gospodin ĐV mu je kazao "odnija ga đava, naći ćemo svako po jednu kravu i izdvojiti" što optuženik nije tražio ni dobio. Zaključio je da je potpisao obvezu koja nije bila dug i to je vratio kada je imao mogućnosti. Izjavu je potpisao kako bi spriječio da se klevete protiv optuženika spriječe i prekinu. Nije mu bila namjera ikoga oštetiti niti je itko optuženiku prijetio kaznenom prijavom, niti se protiv njega vodi kazneni postupak. Na kraju je samo optuženik oštećen. Protiv ĐV nije podnio kaznenu prijavu ni pokrenuo postupak pred nadležnim sudom, jer se bojao reakcije svog brata, bivšeg sudionika Domovinskog rata. Protiv SV je podnio kaznenu prijavu. Optuženik navodi da je bio suvlasnik tvrtke Eko uzgoj Biokovo, zajedno s FV. D je uložio svoja sredstva u tvrtku Eko uzgoj Biokovo oko 500.000,00 kuna, ta tvrtka je iz EU poticaja dobila 4 miliona kuna. Međutim, D je imao više tvrtki i one su ukupno dobile 62 miliona kuna EU poticaja. Europska unija je ove poticaje davala na ime održavanja resursa – reljefa koji je karakterističan za mediteransko područje članica EU, a područje se održava napasivanjem i to po površinama ali za autohtone i ugrožene vrste životinja.

9.5. Optuženik je bio tajnik udruge, udruga bi se trebala baviti time da udruga ima što veće područje za napasivanje pa bi bio veći broj životinja, pa u konačnici i veći poticaji. Svakako, ljudi koji su se željeli baviti poljoprivredom i uzgojem životinja su ga kontaktirali, ali ih je morao odbiti.

10. Optuženik pod 2) Eko Livadine d.o.o. [adresa] predstavnica optužene pravne osobe EV, odvjetnica u [adresa] je iskazala da ostaje u cijelosti kod svoje obrane od 15. prosinca 2021. pred državnim odvjetnikom u Splitu (list 218-220 spisa) te je istu dopunila te iskazala da može potvrditi da ono što je optuženik kazao u svojoj obrani je istina. Optuženika poznaje još iz vremena kada je surađivao s FV, kada su obojica bili suvlasnici Eko uzgoj Biokovo, koja tvrtka se bavila održavanjem mediteranskih krških pašnjaka i napasivanjem goveda. Radi očuvanja autohtone vrste krškog područja u članicama EU u čemu je optuženik pod 1) VV imao stručno znanje. Tada je to bilo isplativo kao i danas jer npr. za zakup jednog hektara takvog zemljišta se plaćalo 25,00 EUR-a po hektaru Hrvatskim šumama, a od EU se za jedan hektar dobivao poticaj od 850,00-1.000,00 EUR-a pa zna da je gospodin VV u ovoj tvrtci uspio "povući" oko 4 miliona kuna, dok je FV u drugim situacijama povukao preko 50 miliona kuna. Za ovo se brzo saznalo, svi su se željeli time baviti pa je gospodin VV bio tražen, te slobodno može kazati da je gospodinu ĐV u ovom slučaju trebao VV i zato ga je tražio. Jer mu je mogao pomoći u tome kako steći što veću površinu zemljišta u zakup i tako dobiti poticaje od EU, zauzvrat je bilo dovoljno samo da se stoka napasa na tim zemljištima.

11. Nazočne stranke pozvane po sudu kraju dokaznog postupka sudu izjavile su da nemaju primjedbi ni novih dokaznih prijedloga.

12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je zaključio da nije dokazano da bi optuženici počinili kaznena djela koja su im optužnim aktom stavljena na teret, te ih je temeljem članka 453. točka 3) ZKP/08 oslobodio optužbe, kako je to navedeno u izreci ove presude.

13. Ovakav zaključak suda proizlazi iz obrane optuženika pod 1) i pod 2) te iskaza svjedoka oštećenika ĐV, oštećenice AV, svjedoka JV, KV ispitanih tijekom dokaznog postupka, te ostale dokumentacije u spisu.

15. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik na traženje oštećenika žrtve potpisao Izjavu od 9. listopada 2019. i Ugovor o pozajmici od 9. listopada 2019.

15.1. Ono što je bitno a to je da su oštećenik žrtva i optuženik poslovno surađivali kako prije inkriminiranog razdoblja tako i nakon o tome postoji u spisu brojna elektronička pošta te je sam optuženik kazao da je svojim stručnim znanjem u odnosu na tematiku „krški pašnjaci“na traženje oštećenika žrtve ovom pomagao, a za svoje usluge optuženik nije bio plaćen, ali mu je oštećenik obećao nagradu, pa iako je bio član Udruge za to nije primao naknadu, nedvojbeno za svoje usluge od strane oštećenika žrtve je trebao biti plaćen jer je trošio svoje vrijeme i novac. Konačno Udruga koju su željeli osnovati kako je to vidljivo iz komunikacije i iskaza optuženika oštećenika žrtve i ispitanih svjedoka je osnovana.

15.2. Interesantno je da je oštećenik žrtva na nagovor opunomoćenika podnio kaznenu prijavu protiv optuženika „jer ga je ovaj savjetovao da će tako brže doći do svojih novaca koje je „pozajmio“ optuženiku“. Sud iznos predanog novca nije sporan međutim ovdje je riječ o „pozajmici“ između dvaju poslovnih subjekata tj. poslovnih suradnika, te je oštećenik žrtva je taj iznos trebao potraživati u građanskom postupku pred nadležnim sudom. Te ukoliko je i bilo riječ o pozajmici onda je takva pozajmica trebali biti popraćena odgovarajućom knjigovodstvenom dokumentacijom u poslovnim knjigama „Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Marine Tešija“ ugovoriti kamatu i u konačnici u skladu s važećim propisima za financije i računovodstvo obračunati porez i uplatiti isti u proračun RH o čemu oštećenik navedeni obrt pa tako ni ĐV nisu iskazivali.

15.2. Opunomoćenik oštećenika je sudu dostavio požurnicu te je sud zakazao raspravu na koju je pozvao oštećenika žrtvu ĐV, koji je izjavio da ne bi bio zainteresiran za kazneni progon da mu optuženik vrati pozajmljeni novac, doista optuženik je oštećeniku žrtvi ĐV pa tako i AV vratio predani novac kako to i proizlazi iz podneska opunomoćenika oštećenika žrtve PV odvj. [adresa] od 14. prosinca 2023. i to u cijelosti te su oštećenici izjavili da nisu zainteresirani za kazneni progon optuženika, te se ubuduće nisu pojavljivali na raspravama s tim da je opunomoćenik svoje izostanke opravdao nazočnošću na drugim raspravama. Optuženik je u svojoj obrani kazao da je potpisivanjem Izjave sebe doveo u situaciju da je optužen u ovom kaznenom postupku i da je bio pod pritiskom oštećenika točnije ĐV i da je predano novac vratio čim je to bio u mogućnosti, a svakako da nije bila riječ o pozajmici kako je to sudu predočio oštećenik V.

16. Svjedok HV je potvrdio da je do predaje novca došlo što je nesporno s tim da ovaj nije imao saznanja o detaljima predaje novca već samo ono što mu je ispričao ĐV. Potvrdio je da je ĐV financirao troškove za rad Udruge „Hrvatski krški pašnjaci“ tako da optuženik nije imao troškova vezanih za rad Udruge.

17. Svjedok KV je potvrdio da je do predaje novca došlo i to one prigode u Hotelu „Katarina“ u Dugopolju, ali ni ovaj svjedok nema saznanja o detaljima. Potvrdio je iskaz oštećenika da ga je upoznao s R i da mu je ĐV „radi rješavanja određenih problema“ dao 5.000,00 EUR-a što je nesporno, da je ĐV podmirivao troškove koje je optuženik imao u poslovanju njihove udruge, te mu je optuženik potvrdio da mu je ĐV u dva navrata dao po 4.000,00 kn za odlazak u Zagreb, i da ga je ĐV kontaktirao kako bi mu umjesto C vratio dug u iznosu od 5.000,00 EUR-a

18. Iznos predanog novca je nesporan, nesporno je optuženik s zakašnjenjem predani novac vratio. Optuženik navodi da je pristao na potpisivanje Izjave od 9. listopada 2019 i ugovora o pozajmici br. 1/2019 od 9. listopada 2019. kako bi se oslobodio pritiska oštećenika žrtve ĐV i zaustavio daljnje sramoćenje od strane oštećenika žrtve.

19. Svjedok-oštećenik žrtva ĐV u prethodnom postupku iskazao da je optuženiku pozajmio 37.000,00 kn jer mu je taj novac bio potreban za isplatu plaća radniku i nabavu stoke novac mu je trebao vratiti za par mjeseci, te je kroz slijedećih par mjeseci optuženiku pozajmio manje iznos ukupno najmanje 8.000,00 kn te mu je optuženik obećao ih vratiti čim dođe do novca. Ove navode potvrdio je i optuženik što se tiče ukupnog iznosa predanog novca.

19.1. Oštećenik žrtva nije obrazlagao zašto je odlučio optuženiku predati navedene iznose i je li provjeravao njegove imovinske prilike, bonitet tvrtke Eko Livadine d.o.o. te rok vraćanja je bio „čim dođe do novca“. Tako da nije jasno na koji način bi to optuženik ove prigode tj. u dva navrata postupio u namjeri da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist i pri tome doveo oštećenika žrtvu ĐV lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da ovaj na štetu svoje imovine nešto učini i to u više puta jer kako to iz svih izvedenih dokaza proizlazi oštećeniku žrtvi je bila dobro poznata osobna pa tako i materijalna situacija optuženika i tvrtke Eko Livadine d.o.o. pa je tako ovaj naložio i svojoj supruzi vlasnici Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Marina ĐV da optuženiku točnije na bankovni račun t.d. Eko Livadine d.o.o. uplati 10.000,00 kn, do koje predaje novca je došlo 8. kolovoza 2019. da bi na traženje oštećenika 9. listopada 2019. sačinio Ugovor o pozajmici broj 1/2019 kojim se t.d. Eko Livadine d.o.o. obvezalo vratiti navedeni iznos do 30. lipnja 2020. s tim da je kaznena prijava podnesena 20. siječnja 2021. ODO-u Split. Potpisi na ugovoru nisu ovjereni kod javnog bilježnika a u ugovoru je navedeno da je riječ o „pozajmici“ bez kamata. Sud zaključuje da su Izjava od 9. listopada 2019. tako i Ugovor o pozajmici (list 13) nedvojbeno sačinjeni na inzistiranje ĐV, kako bi potaknuo optuženika da mu preda navedeni novac i kako bi imao dokaz da je novac uopće predao oštećenik pod 1) i pod 2) s tim da iz Izjave pa tako ni iz Ugovora se ne može zaključiti kada je doista došlo do predaje novca. S tim da je i Izvoda o promjena i stanju na računu PPG Marine Tešije vidljivo da je 8. kolovoza 2019. uplatila iznos od 10.000,00 kn t.d. „Eko livadine“ d.o.o.

19.2. Na raspravi je oštećenik dopunio svoj iskaz te iskazao da je pročitao obranu optuženika i tvrdi da ista sadrži niz neistina jer se optuženik njima predstavio kao odvjetnik, i smisao njegovog ulaska u Udrugu je bio samo da ostvari svoje privatne interese. Nije mu jasno koje usluge je oštećeniku uradio za 37.000,00 kuna. Optuženik se njima lažno predstavio, namjerno se fotografirao s poznatim osobama, pa čak se fotografirao na utakmici u Madridu s predsjednikom Real Madrida, pa je tako obećao jednom članu udruge koji ima sina nogometaša da će mu srediti potpisivanje ugovora za sina. Inicijalni odbor udruge je skupio cca 25.000,00 kuna i od tog iznosa su mu kupili printer, "laptop" i novi mobilni uređaj sve po izboru optuženika koji uređaji se i danas nalaze kod optuženika i bivšeg pod predsjednika UV kojeg su izbacili iz Udruge. Odlazak na sastanak kod IV je optuženiku u cijelosti plaćen. U to vrijeme ona je bila zastupnica u EU i bavila se poslovima poljoprivrede, pa je određen VV za prezentaciju u Bruxellesu kako je zatražila IV, međutim optuženik se tada povukao i priznao da on nije odvjetnik. Smatra da su VV, KV i UV ušli u ovu udrugu s namjerom da manipuliraju članove kako bi ostvarili svoje interese kod bivšeg Ministra G. Čak su prije toga od LV iz [adresa] uspjeli izvući 12 miliona kuna da bi ga oni kasnije izdali, oklevetali, za što su bili nagrađeni od Ministra B. Udruga da im je samo bila paravan kada bi se u Ministarstvu pojavljivali radi svojih privatnih interesa. Pri tome je optuženik koristio svoj vokabular i govorne sposobnosti kako bi mogao manipulirati ljudima. Kasnije su UV i optuženika izbacili iz Udruge. Dug prema oštećeniku je bio i veći, optuženiku je kazao da je odredi dan povratka sredstava, te je on dobrovoljno potpisao izjavu i naveo datum, pretpostavlja jer se bojao kaznene prijave koja sigurno nije bila jedina protiv njega, jer ima još poljoprivrednika kojima je ostao dužan. Ovi su odustali od kaznenog progona optuženika jer nemaju vremena ni novaca za vođenje tih postupaka.

19.3. Na pitanje punomoćnika oštećenika u koju svrhu je on predao iznos od ukupno 45.000,00 kuna, svjedok je iskazao da je taj iznos pozajmio na nagovor KV, jer ga je uvjerio da će mu on tj. KV taj novac vratiti. A ovo se odnosi na 10.000,00 kuna koje je AV uplatila u korist EKO LIVADINE d.o.o, tako da je ukupna iznos u vrijednosti od 7.299,75 EUR-a. Međutim, taj iznos je optuženik u međuvremenu oštećeniku i OPG Marina Tešija vratio, nakon 9. studenoga 2023.

19.4. Poznato mu je da je LV na području Imotskog imao svoju tvrtku, i to pet OPG-ova u jednom od tih OPG bio VV, imao je "firmu", imao je i trgovačko društvo koje je trebao voditi optuženik, operativno, točnije trebao se brinuti o stoci. Ne zna je li ta tvrtka dobila poticaj od 62 miliona kuna. Svjedok je iskazao da mu je KV kazao da ima zainteresiranih osoba za osnivanje udruge, a jedna od tih osoba da je bio optuženik tvrdi da je donio 37.000,00 kuna na njihov treći susret Dugopolje, u hotelu "Katarina".

19.5. Iskaz svjedoka oštećenika ĐV u dijelu kada tvrdi da ga je optuženik u travnju 2019. u Dugopolju u Hotelu „Katarina“ doveo lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u te potom početkom kolovoza 2019. u [adresa] kao član uprave i odgovorna osoba t.d. „Eko livadine“ d.o.o. u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist doveo lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu kako svoje tako i tuđe imovine nešto učini, je neuvjerljiv i nelogičan i nije potkrijepljen ostalim izvedenim dokazima niti su iskaz oštećenika žrtve ĐV potvrdili ostali ispitani svjedoci.

20. Nedvojbeno su optuženik i oštećenik ušli u poslovnu suradnju tijekom 2019. godine i nakon što oštećenik žrtva ĐV više nije bio zadovoljan uslugama optuženika, točnije odnosi između njih su se pogoršali, ali očito je ĐV bio nezadovoljan kako optuženikom tako i UV te KV jer tvrdi da su ih izbacili iz Udruge, odlučio je zatražiti da mu ovaj vrati ranije predani novac. S tim da nije jasno zašto je na traženje KV optuženiku predao novac pri tome mu je KV garantirao za optuženika, onda se trebao obratiti KV jer ukoliko je oštećenik postupio po nalogu KV onda ga je upravo KV doveo u zabludu a ne optuženik. Nedvojbeno je oštećenik žrtva dobro znao u koju svrhu optuženiku predaje novac pa bilo to ovome za tekuće troškove svog uzdržavanja jer je ovaj tada bio nezaposlen, ili pak kupovinu sjena, dobro je znao da mu optuženik taj novac nije u mogućnosti vratiti, niti je prilikom predaje novca bio ugovoren rok povrata istog. Pored toga svjedoci su potvrdili da je ĐV financirao sve troškove TV u vezi Udruge, zašto ako ovaj nije zaposlenik Udruge, nije tajnik Udruge, nije pojasnio. Kako nije bio ugovoren rok povrata novca kako u travnju 2019. tako ni u kolovozu 2019. nije u ovom postupku dokazano da je optuženik u travnju 2019. u Dugopolju odnosno početkom kolovoza 2019. u [adresa] doveo oštećenike u zabludu prikazivanjem činjenica i održavao ih u zabludi i time ih naveo da ovi na štetu svoje imovine nešto učine jer je oštećeniku žrtvi ĐV, kako u travnju 2019. tako i u kolovozu 2019. bila jasna osobna, obiteljska i poslovna situacija optuženika ZV tj. da je ovaj nezaposlen i nema primanja, da je za usluge koje je obavljao očito na nerazjašnjen način u korist ĐV ili pak Udruge od ovoga dobivao novčanu potporu kako bi uopće imao osnovana sredstva za rad npr. računalo, printer i putovati službeno na dogovorene sastanke.

21. Nakon što su odnosi između oštećenika žrtve i optuženika pogoršani oštećenik žrtva ĐV je odlučio tražiti od optuženika ranije predani novac tvrdeći da je riječ o pozajmici te kako bi se osigurao „pritisnuo“ je optuženika da potpiše Izjavu i Ugovor o pozajmici s rokom vraćanja do 30. ožujka 2020., te kada mu optuženik do tada nije vratio predani novac, odlučio se na podnošenje kaznene prijave „kako bi što prije od optuženika dobio novac koji mu je predao“, umjesto da je eventualno pokrenuo građanski postupak.

22. Što se tiče oštećene ŠV upravo je ĐV ovoj dao nalog da optuženiku isplati na račun Eko Livadine d.o.o. iznos od 10.000,00 kn te ova nije imala detaljnijih saznanja o njihovom poslovnom odnosu.

23. Ovaj sud iskaz svjedoka oštećenika žrtve ĐV kada kaže da ga je optuženik prevario doveo u zabludu kako bi sebi pribavio imovinsku koristi i potom trgovačkom društvu čiji je bio član uprave odgovorna osoba i to tijekom travnja i kolovoza 2019. ne prihvaća kao logičan i vjerodostojan te je isti suprotan obrani optuženika, dijelom iskazima svjedoka JV i NV, te je optuženik nedvojbeno bio u financijskim poteškoćama, za svoj rad u interesu ĐV i Udruge Krški pašnjaci nije dobivao novčanu naknadu pa je ĐV na ovaj način pomagao optuženiku da podmiri svoje troškove i eventualno pokrene svoj posao u t.d. Eko Livadine d.o.o. kako mu je i obećao.

24. Sud je zaključio da je ovdje riječ o građansko pravnom odnosu u koji su se upustile dvije strane optuženik kao „stručna osoba koju je angažirao oštećenik žrtva ĐV, bez da su svoju poslovnu suradnju ugovorili, jer da oštećenik ĐV nije tražio usluge optuženika do ove poslovne suradnje ne bi ni došlo ni do predaje novca od strane oštećenika žrtve optuženiku. Naravno da je i optuženik očekivao da će imati koristi od ove poslovne suradnje ali očito je da nije bio zadovoljan.

25. Obrana optuženika je logična i uvjerljiva i to što ovaj nije vratio oštećenicima novac na vrijeme kako je to odredio ĐV ne utječe na zaključak suda da u postupanju obojice optuženika se nisu ostvarila obilježja kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11 i članka 247. stavak 1. KZ/11 pa tako ni u postupanju t.d. Eko Livadine d.o.o. [adresa] iz članka 247. stavak 1. u vezi članka 3. ZOOPOKD.

26. Ovaj sud je zaključio da nije dokazao da bi optuženik u travnju 2019. na štetu ĐV potom u kolovozu 2019. na štetu „OPG Marine Tešija“ kao član uprave i odgovorna osoba t.d. „Eko livadine „d.o.o. imao namjeru sebi odnosno navedenom trgovačkom društvu pribaviti protupravnu imovinsku korist niti je oštećenike doveo lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ih naveo da na štetu svoje imovine nešto učine.

27. Iskazi svjedoka JV i NV su logični i uvjerljivi i ovi nemaju razloga da nevjerodostojno iskazuju i tako sebe dovode u situaciju da budu izvrgnuti kaznenom progonu, dok oštećenik ĐV je u svom iskazu pokušao predočiti sudu da je doveden u zabludu i prevaren u što sud nije povjerovao, te su nažalost oštećenici podnošenjem kaznene prijave iskoristili institucije RH.

28. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je obrane optuženika pod 1) ZV i pod 2) t.d. Eko Livadine d.o.o. prihvatio kao logične i uvjerljive, sud vjeruje optuženicima da oštećenike žrtve nisu prevarili, te im to nije bila namjera.

29. Sud je prilikom utvrđivanja optuženikovih kazneno pravnih odgovornosti u ovom sudskom postupku bio dužan relevantne činjenice utvrditi s takvim stupnjem sigurnosti koji nedvojbeno upućuju na osobu optuženika kao počinitelja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret navedenom optužnicom.

30. U konkretnom slučaju odgovornost optuženika pod 1) C i pod 2) t.d. „Eko livadine“ d.o.o. nije dokazana izvan razumne sumnje, u dvojbi o postojanju ili nepostojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela sud istu rješava primjenom pravila „in dubio pro reo“ kao pravno logičnom u donošenju odluke. Stoga ako dvojbu u postojanje ili ne postojanje neka odlučne činjenice nije moguće otkloniti onda se takve činjenice uzimaju u korist optuženika.

31. Osnovana sumnja zbog čega je optužnica podignuta i morala biti podignuta je opravdana, ali osnovana sumnja nije se dokazala da bi se optuženike moglo proglasiti krivima pod 1) ZV za kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. u svezi članka 52. i članka 247. stavak 1. KZ/11, pa tako i optuženika pod 2) t.d. Eko Livadine d.o.o. zbog kaznenog djela iz članka 247. stavak. 1. KZ/11 u vezi članka 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

32. Kako nije dokazno da bi optuženici, s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist doveli oštećenike žrtve lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ih naveli da na štetu svoje imovine nešto učine, to ih je sud temeljem članka 453. točka 3) ZKP/08 oslobodio optužbe da bi optuženik pod 1) VV u stjecaju počinio radnjom opisanom pod točkom I. jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine – prijevarom - djelo opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. u svezi članka 52. Kaznenog zakona/11 te radnjom opisanom pod točkom II. jedno kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju – djelo opisano i kažnjivo po članku 247. stavku 1. Kaznenog zakona, sve u svezi članka 51. Kaznenog zakona/11, a optuženika pod 2) trgovačko društvo "Eko livadine" d.o.o. da bi radnjom pod točkom III. ostvarivanjem protupravne imovinske koristi odgovorno za kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju – opisano u članku 247. stavku 1. Kaznenog zakona u svezi članka 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela a kažnjivo po članku 247. stavku 1. Kaznenog zakona i članku 10. stavku 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

33. Kako su tijekom postupka nastali troškovi, temeljem odredbe članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ovog Zakona nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja i predstavnika padaju na teret proračunskih sredstava.

U Splitu, 4. ožujka 2025.

SUDAC:

MARINA BOKO

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- optuženik pod 1) VV

- optuženik pod 2) t.d. Eko Livadine d.o.o. Zagvozd, putem predstavnika EV, odvj. u [adresa]

- branitelj pod 2) Nikolina Balta, odvjetnica u Zagrebu

- ODO Split

- oštećenik žrtva ĐV

- oštećenik žrtva AV vl. Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Marina Tešija

- opunomoćenik oštećenika PV, odvjetnik u [adresa]

- u spis