Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P Ob-92/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Marijani Brajak Mateša, u pravnoj stvari tužiteljice RS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Dariju Baniću odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dario Banić i Tomislav Horački, Karlovac, protiv tuženika JS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ireni Rauch Resanović, odvjetnici u Karlovcu, radi utvrđenja bračne stečevine, dana 04. ožujka 2025., po objavi,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica RS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] suvlasnica u ½ dijela nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 21. suvlasnički dio: 1/31 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-21) Dvosobni stan na III katu, pravo od ulaza koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, ostave, kupaonice sa WC-om, predsoblja, hodnika i lođe, ukupne površine 58,21 m2 koji stan se nalazi u stambenoj zgradi izgrađenoj na kčbr [katastarska čestica] VRAZOVA od 566 m2, DVORIŠTE od 147 m2, STAMBENA ZGRADA, VRAZOVA od 419 m2, što je tuženik JS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu, zk-odjel u Karlovcu uknjiži kao suvlasnica u ½ dijela predmetne nekretnine izravno na osnovu ove presude, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku JS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici RS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati troškove postupka u iznosu od 1.396,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. ožujka 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 09. travnja 2024. navodi da su stranke su bračni drugovi od 12.5.1990. kada su sklopili brak u [adresa] koji je kod Matičnog ureda Karlovac evidentiran za 1990. godinu pod rednim brojem 92. Za vrijeme trajanja bračne zajednice stranke su stekle suvlasništvo dvosobnog stana u [adresa], na adresi [adresa], na III katu, pravo od ulaza koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, ostave, kupaonice sa WC-om, predsoblja, hodnika i lođe, ukupne površine 58,21 m2 na osnovu kupoprodajnog ugovora od 9.10.1996.g. ovjerenog kod javnog bilježnika Željka Kaića iz [adresa] pod brojem OV-9487/96 dana 11.10.1995.g. te OV-9520/96 dana 15.10.1995. gdje je kao prodavatelj naznačen DIP d.d. [adresa], a kao kupac naznačen samo tuženik koji je i sada kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Karlovcu jedini upisan kao vlasnik predmetne nekretnine iako ista predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Kako je tuženik unazad godinu dana u nekoliko navrata izjavio tužiteljici da on smatra da je to isključivo njegov stan i da ga on može prodati kome god i kad poželi i da u tom slučaju tužiteljica mora stan napustiti, tužiteljica radi zaštite svojih prava i interesa predlaže donijeti presudu kao u izreci.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbeni zahtjev tužiteljice navodeći da je predmetni stan vlastita imovina tuženika iz razloga što je tuženiku njegov otac VS darovao novac za kupnju istog stana. Naime otac tuženika je tuženiku dao iznos od 43.000,00 DEM koji novac je tuženik dana 17.10.1996. položio na štednu knjižicu Privredne banke Zagreb d.d., kupoprodajna cijena je ugovorena u toč. III. Kupoprodjanog ugovora u iznosu od 43.196,51 DEM u protuvrijednosti u kunama uplatom na žiro račun prodavatelja te je tuženik kao kupac dana 25.10.1996. iznos od 153.900,52 kn uplatio na račun prodavatelja DIP d.d. Tuženik napominje da su tuženik i tužiteljica bili zaposleni u DIP d.d. [adresa] te svojim primanjima, uz sve izdatke koje su imali, nisu imali mogućnosti štedjeti, naročito ne toliki iznos novca i u vrlom kratkom roku budući da je do kupnje stana došlo nenadano. Slijedom navedenog tuženik ukazuje da stranke nikako nisu mogle uštedjeti toliki iznos novca koji bi im omogućio isplatu kupoprodajne cijene bez podizanja kredita iz čega proizlazi da stan u [adresa] na adresi [adresa] ne predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, već se radi o vlastitoj imovini tuženika budući da ista nije stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka niti potječe iz te imovine, već ju je tuženik stekao na drugom pravnom temelju, darovanjem novca od oca, zbog čega tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u elektronički zapis matice vjenčanih (list 4 spisa), kupoprodajni ugovor (list 5 do 8 spisa), zapisnik (list 9 do 10 spisa), rješenje (list 11 do 12 spisa), uvjerenje (list 13 spisa), potvrdu (list 14 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga (list 15 do 16 spisa), rješenje o dodjeli stana na privremeno korištenje (list 24 do 25 spisa), presliku knjižice devizne štednje (list 26 do 27 spisa), preslike naloga za plaćanje (list 28 spisa), potvrdu (list 29 spisa), potvrde o plaći i naknadama (list 30 do 37 spisa), rješenja Porezne uprave (list 38 do 41 spisa), obračun (list 42 spisa), presliku štedne knjižice (list 51 do 55 spisa), preslike platnih lista (list 60 do 108 spisa), presliku štedne knjižice (list 112 do 116 spisa), potvrde o plaći naknadama (list 117 spisa), potvrdu (list 118 spisa), potvrdu (list 120 spisa), tijekom postupka saslušani su svjedoci KS (list 123 – 124 spisa), ZS (list 124 – 125 spisa) i SS (list 125 – 126 spisa) te tužiteljica i tuženik (list 134 – 137 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da stan koji je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasništvo tuženika predstavlja bračnu stečevinu između stranaka te suvlasništvo stranaka svakog u 1/2 dijela.

6. Među strankama nije sporno da su stranke sklopile brak dana 12. svibnja 1990. te da su još uvijek u braku. Nije sporno i da je tuženik dana 09. listopada 1996. kao kupac sa društvom DIP d.d., kao prodavateljem, sklopio kupoprodajni ugovor čiji predmet je bila nekretnina, odnosno stan, koji je predmet ovog postupka.

7. Sporno je predstavlja li utuženi stan bračnu stečevinu između stranaka.

8. Uvidom u spis predmeta sud je utvrdio da je naprijed navedeni kupoprodaji ugovor nije proveden u zemljišnim knjigama odmah po sklapanju, već tijekom 1999. i to na način da iz preslike isprava iz zbirke isprava Općinskog suda u Karlovcu (list 5 – 14 spisa) proizlazi da je upis proveden na temelju između ostalog i Kupoprodajnog ugovora od 09. listopada 1996. te Izjave tuženika dane pred javnim bilježnikom Marinom Augustinović sa sjedištem u [adresa] pod poslovnim brojem OU-425/99 dana 17. studenog 1999., i to pod brojem S-1310/99, dakle svakako nakon 17. studenog 1999. kada je tuženik dao izjavu potrebnu za upis svog prava vlasništva u zemljišne knjige. Kako je odredbom čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje

– ZV) propisano da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu, to je za pitanje primjene odgovarajućeg pravnog propisa odlučan datum kada je tuženik uknjižio svoje pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi, a što je kako je naprijed navedeno učinjeno nakon 17. studenog 1999.

9. Prema shvaćanju ovog suda (tako Vrhovni sud u odluci broj Rev-408/07-2 od 09. listopada 2008.) polazište u ocjeni pitanja predstavlja li određena imovina bračnu stečevinu predstavljaju odredbe Obiteljskog zakon (Narodne novine broj 162/98). Naime, u odnosu na pitanje primjene zakona, odredbom čl. 551. st. 2. Obiteljskog zakona (103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023) propisano da se danom primjene tog Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečena po prijašnjim propisima, a koje odredbe su sadržavali i raniji Obiteljski zakoni te je isto bilo propisano i odredbom čl. 361. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013, 75/2014, 5/2015) te čl. 363. st. 2 prije važeći Obiteljski zakon (Narodne novine broj 162/98; u daljnjem tekstu ObZ). Stoga se na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice od 1. srpnja 1999., kao dana početka primjene ObZ – a primjenjuju odredbe Zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine, tj. u konkretnom slučaju upravo odredbe Obz – a.

9. Prema čl. 252. Obz – a bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

10. Odredbom čl. 257. st. 1. i st. 2. Obz – a propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, kao i da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 252. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

11. Na okolnost predstavlja li nekretnina koja je predmet ovog postupka bračnu stečevinu između stranaka ili vlastitu imovinu tuženika sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu te je utvrdio:

- kupoprodajni ugovor od 09. listopada 1996. kojim je kupljen stan koji je predmet ovog postupka u svojstvu kupca je potpisao tuženik, a kupoprodajna cijena je iznosila 43.196,51 DEM (list 5 – 8 spisa),

- dana 17. listopada 1996. na račun tuženika otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. uplaćen je iznos od 43.000,00 DEM, iz podataka nije vidljivo tko je na račun uplatio predmetni iznos, (list 113 spisa),

- dana 25. listopada 1996. izvršena je isplata iznosa od 43.480,87 DEM, iz podataka nije vidljivo kome je izvršena isplata, (list 113 spisa),

- iz naloga za prijenos (list 28 spisa) utvrđeno je da je Privredna banka Zagreb d.d. dana 25. listopada 1996. na ime štednja građana kupovina stana [adresa] za AS u korist DIP d.d. [adresa] izvršila knjiženje iznosa od 153,900,52 kn.

12. Tužiteljica saslušana tijekom postupka na okolnost kojim novcem je kupljen stan koji je predmet ovog postupka iskazala je da su stranke uselile u stanu u [adresa], u [adresa], dakle stan koji je predmet ovog postupka, za Božić 1991., a stan su stranke otkupile od Grada Karlovca iz razloga što je DIP koji je bio vlasnik stana bio dužan Gradu [adresa] i onda je DIP na ime duga Gradu Karlovcu dao stanove u svom vlasništvu, a što se vjerojatno sve može provjeriti. Stan je kupljen za iznos od 40.000,00 DEM, a novac za stan su skupili na način da smo štedjeli u malom smeđem neseseru koji smo uvijek nosili sa sobom, prodali su dionice DIP-a na koje su imali pravo kao radnici, imali smo novac od svadbe, od krštenja djeteta i od dječjeg doplatka koji je skupljao tuženik. Novac im je u tom razdoblju slala i rodbina tužiteljice iz Australije i Amerike jer tužiteljica ima jako puno rodbine u inozemstvu i ta rodbina joj je slala novčanu pomoć i to na način da je uvijek uz čestitku došlo oko 50 australskih i američkih dolara, a rodbina je na račun njene sestrične ZS uplaćivala novac kao pomoć za svu rodbinu u Republici Hrvatskoj, a onda je ZS taj novac dijelila i tada je tužiteljica znala dobiti 200 ili 300 dolara, a i njena majka je dobivala novac od rodbine i sav taj novac je davala tužiteljici. Sav novac dobiven od rodbine tužiteljica je stavljala u smeđi neseser. Dakle stan je isplaćen na način da su ona i tuženik iz smeđeg nesesera u kojem su čuvali novac izvadili ušteđevinu u iznosu od 44.000 DEM, novac je bio u različitim valutama, a kasnije je saznala da je tuženik taj novac položio na račun i onda sa računa Gradu Karlovcu isplatio kupoprodajnu cijenu, tužiteljica misli da je iz nesesera uzeto 44.000 DEM, u neseseru nije ostalo ništa novca ali ne zna točno jer je uvijek brigu o novcu prepuštala tuženiku pa tako ni ne zna koliko su dara dobili za svadbu.

12. Tuženik je u svom iskazu na okolnost na koji način je skupljen novac za kupnju stana iskazivao suprotno navodima tužiteljice te je tako naveo je stan koji je predmet ovog spora kupljen isključivo novcem koji je tuženiku dao njegov otac VS, a novac je dao isključivo tuženiku, a ne i tužiteljici i djeci stranaka. Tako je tuženik izjavio da su on i tužiteljica brak sklopili 12. svibnja 1990. u Belajskim Poljicima i od dara koji su dobili od gostiju platili su muziku, hranu i sve ostalo vezano za svadbenu svečanost, a od novaca koji je tada ostao kupili smo primaću sobu i frižider za kuću u [adresa], spavaću sobu je kupila tužiteljica, dakle od svadbe nije ostalo ništa novca. Do rata su živjeli u [adresa] gdje su dobili i kćer R, njeno krštenje je obavljeno skromno u krugu obitelji i R nije dobila veliki dar, možda je bilo za odojak. Ubrzo nakon bijega iz [adresa] zbog rata tuženik je u dogovoru sa kriznim štabom i DIP-om dobio rješenje o privremenom korištenju stana u [adresa] jer je bio jedini električar u DIP-u i dobio sam radnu obvezu, a stan u [adresa] je dobio zbog blizine posla. Negdje prije Božića 1991. tužiteljica je sa djetetom došla u stan. U to vrijeme i tužiteljica i tuženik su radili u DIP i nigdje drugdje nisu radili, jedino su tri mjeseca skupljali rtv pretplatu na području Rečice i Šišljavića, ali su shvatili da im se to ne isplati. Tuženik je bio angažiran u nogometu na način da je trenirao pionire, juniore i seniore, i to je radio volonterski jer se radilo o NK Frankopan koji su osnovali kao izbjeglice sa desne obale Kupe i tu su se družili i održavali kontakt na igralištu. 1996. tvrtka DIP koja je bila vlasnik stana u kojem su tužiteljica i tuženik živjeli sklopila dogovor sa Gradom Karlovcem da će dug koji postoji prema gradu DIP riješiti na način da na Grad Karlovac prenese vlasništvo stanova u svom vlasništvu. Tuženik je za to saznao preko svojih veza iz nogometa i politike i uspio je uletjeti i izdvojiti svoj stan iz dogovora, iako je i taj stan bio na popisu stanova koji će se prenijeti na Grad Karlovac i dogovorio je s DIP da će on kupiti stan. Uvjet za sklapanje ugovora od strane DIP je bio da se kupoprodajna cijena isplati u roku od desetak dana. Stan je kupio za iznos od 43.000 DEM, nešto više, tuženik ne zna točan iznos, a cijeli iznos za kupnju stana tuženiku je dao otac iz razloga što tuženik i tužiteljica nisu imali nikakve ušteđevine. U vrijeme kupnje stana tuženik je bio u jako dobrim odnosima s ocem, dok je tužiteljica bila u sukobu sa ocem tuženika. Naime, tuženik je imao dogovor s ocem će on kada dođe u mirovinu imati krevet u kuhinji, trebao je živjeti u stanu u [adresa] kada dođe u mirovinu, takav je bio i dogovor kada mu je otac dao novac, međutim on nikada nije uselio u stan u [adresa] zbog loših odnosa sa tužiteljicom. U odnosu na navode tužiteljice da je dio novca kojim je stan kupljen dobiven i od rodbine tužiteljice tuženik je istaknuo da nikada nije vidio novac koji bi rodbina tužiteljice slala tužiteljici, rodbina je slala novac sestrični tužiteljice jer je ona ostala samohrana majka s dvoje djece i nju su žalili. Nakon rata rodbina tužiteljice je dolazila u RH i znali su J dati 50 dolara, tuženik ne zna jesu li nešto davali tužiteljici, on to nije vidio, ali zna se da iseljenici nisu darežljivi.

13. Navode tužiteljice u bitnome su potvrdile svjedokinje KS i ZS u svojim iskazima danim na ročištu održanom 06. studenog 2024. (list 122 – 125 spisa). Tako je KS iskazala kako smatra da su stranke zajedno kupili stan jer su bili u braku, a novac za kupnju stana je skupljen na način da da je tužiteljica imala nešto svoje ušteđevine jer je još kao djevojka radila, tuženik je također radio, stranke su nešto uštedjele i za vrijeme braka, a nešto novca im je ostalo i od svadbe, svjedokinja smatra da im je moglo ostati oko 6.000,00 DEM. Od Eleninih krstitki im je ostalo 1.000,00 DEM do 2.000,00 DEM i taj novac je također uložen u stan. Zna da stranke nisu za kupnju stana dizale kredit niti im je netko darovao novac, tužiteljica joj nije spominjala da bi im otac VS darovao novac za kupnju stana, a i u to vrijeme tužiteljica i tuženik nisu bili u dobrim odnosima sa ocem tuženika. Svjedokinja ima saznanja da je rodbina iz inozemstva novčano pomagala tužiteljicu i to na način da je novac uplaćivan na račun sestrične ZS, a onda je ZS dizala novac i po potrebi davala novac tužiteljici, time da svjedokinja ne zna koliko je novca na taj način dobila tužiteljica, svjedokinja je znala dobiti 1.000,00 – 2.000,00 dolara, ali ona nije mjerilo jer nije bila prognana. Novac je uplaćivan na taj način za vrijeme rata, dakle do 1995.

14. Svjedokinja ZS je iskazala suglasno sa ČS time da je ona navela da je rodbina iz inozemstva novčanu pomagala rodbinu u Hrvatskoj i to na način da su uplaćivali novac na njezin račun, a i često su dolazili za vrijeme rata iz inozemstva i davali im novac, a to čine još i danas. Ne može reći točne cifre koje je dizala sa računa od uplaćenih novaca od strane rodbine i davala sestrični ČS, ali zna da je ČS imala ušteđevinu jer je radila, čistila je stubište za novac, a svjedokinja ne znam je li AS još negdje radio osim u DIP-u. Što se tiče odnosa stranaka sa ocem tuženika VS, ona nema saznanja o lošim odnosima, tužiteljica se nije žalila na V.

15. Suprotno iskazu naprijed navedenih svjedokinja, svjedok SS je u svom iskazu danom na ročištu održanom 06. studenog 2024. izjavio da mu je tuženik rekao da će mu novac za otkup stana dati otac, tuženik je govorio da kupuje stan, ali nije govorio da li kupuje stan samo za sebe ili za svoju obitelj. Otac tuženika mu nije nikada konkretno rekao da je tuženiku dao novac za stan, ali se uvijek šalio da je tuženiku dao dosta novca i u tom smislu. Svjedok nije bio prisutan prilikom isplate novca tuženiku od strane njegova oca. Što se tiče odnosa stranaka sa ocem tuženika, tuženik mu nije spominjao probleme sa ocem, a otac tuženika mu se nikada nije žalio na tužiteljicu. Svjedok nema saznanja je li tužiteljica još negdje radila osim u DIP – u, a tuženik je radio i u fušu.

16. Sud je iskaze naprijed navedenih svjedoka ocijenio pristranim i motiviranim željom da stranka s kojom je pojedini svjedok u dobrim odnosima uspije u sporu, pri čemu se navodi da niti jedan od svjedoka nije iskazivao decidirano o načinu na koji je skupljen novac za stan pa tako KS i ZS samo općenito znaju da su stranke imale ušteđevinu, ali ne znaju točne iznose, pri čemu ZS uopće ne zna ni približni iznos uplata rodbine iz inozemstva koji je upravo ona podignula sa svog računa i predala da tužiteljici. Nadalje svjedok SS je samo i jedino od tuženika čuo da je upravo otac tuženika tuženiku dao novac za kupnju stana, ali predaju novca nije vidio. Također otac tuženika kojeg je svjedok SS poznavao svjedoku nije decidirano rekao da je upravo on tuženiku dao novac za stan kao ni da je stan zapravo kupljen za oca tuženika.

17. Sukladno pravilima o teretu dokazivanja iz čl. 221. a u vezi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje ZPP) kao i ustaljenoj sudskoj praksi sudova u Republici Hrvatskoj (tako Vrhovni sud u odluci Revd-5217/2021, Rev- 845/22, Rev-1455/15, Rev-1762/14) u situaciji kada tuženik tvrdi da je imovna stečena za vrijeme trajanja braka ne predstavlja bračnu stečevinu nego njegovu vlastitu imovinu, na tuženiku je teret dokaza da ta imovina predstavlja vlastitu imovinu.

18. Slijedom svim naprijed izvedenih dokaza sud smatra kako tuženik nije dokazao da je novac za kupnju stana koji je predmet ovog postupka dobio na dar od oca, tim više što tuženik u svom iskazu tvrdi da je pravi kupac stana bio njegov otac koji je stan kupovao za svoje potrebe, a tuženik je naveden kao kupac u ugovoru o kupoprodaji kako bi se kupoprodaja stana uopće i mogla realizirati. Tako iz dokumentacije koju je tuženik dostavio na spis ne proizlazi da bi tuženiku upravo njegov otac dao novac za kupnju stana, a ni svjedok SS nije mogao potvrditi da je do darovanja novca došlo, jer predaju novca nije vidio niti mu je otac tuženika konkretno spominjao da je tuženiku darovao novac za stan, a tuženik mu prilikom kupnje stana nije određeno rekao kupuje li stan samo za sebe ili za svoju obitelj.

19. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja sud je ocijenio da stan koji je predmet ovog postupka čini bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika.

20. Odredbom čl. 253. Obz – a propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

21. Kako stranke tijekom postupka nisu ni tvrdile odnosno dokazivale da bi ugovorile podjelu bračne stečevine u kojem drugom omjeru, sud je primjenom naprijed navedene zakonske odredbe utvrdio da su tužiteljica i tuženik suvlasnici utužene nekretnine svaki u 1/2 dijela.

22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u toč. I. izreke presude.

23. Odluka iz toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP – a, visina je odmjerena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje – Tarifa).

24. Tužiteljici koja je cijelosti uspjela u sporu pripadaju troškovi kako slijedi: trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 25. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 25. rujna 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima održanim dana 8. listoapda 2024. i 6. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR za svako sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, PDV – a na naprijed odmjerene troškove u iznosu od 250,00 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,23 EUR i sudske pristoje na presudu u iznosu od 73,23EUR.

25. Dakle trošak tužiteljice u ovom predmetnu iznosi ukupno 1.396,46 EUR kako je i odlučeno u toč. II. izreke.

U Karlovcu, 04. ožujka 2025.

Sudac: Marijana Brajak Mateša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok za žalbu računa se od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Dario Banić, odvjetniku u Karlovcu

2. Irena Rauch Resanović, odvjetnica u Karlovcu