Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-54/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić kao predsjednice vijeća, te Bruna Kleina i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika DL, zbog kaznenog djela iz članka 323. stavka 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-973/2022-32 od 23. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika DL kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu, prvo je temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), stavio izvan snage kazneni nalog tog suda broj: K-1755/19 od 5. prosinca 2019., a nakon toga je okrivljenog DL proglasio krivim zbog kaznenog djela protupravne naplate u pokušaju iz članka 323. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11, na način da ga ja osudio na kaznu zatvora u trajanja od 6 (šest) mjeseci, a potom mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu time da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, odlučeno je da je okrivljenik dužan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50 (pedeset) eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik DL, po svom branitelju Vladimiru Terešaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Terešak & partneri iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenik oslobodi od optužbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid.
5. Žalba okrivljenika DL je neosnovana.
6. U žalbi se ističe kako je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje da je okrivljenik pokušao naplatiti svoju tražbinu ozbiljnom prijetnjom, a da pri tom nije valjano cijenio obranu okrivljenika, kao i iskaze svjedoka i oštećenika. Naime, nesporno je da je okrivljenik slao poruke oštećenom, da je komunikacija trajala kroz duži period, pa je poruke trebalo tumačiti u širem kontekstu tako da ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju. Poglavito zbog toga, jer je djevojka oštećenika po imenu D nekome rekla da je okrivljenik lažljivac. Tako izrečene riječi da nemaju karakter ozbiljne prijetnje, niti da se odnose na sporni dug od 5.000,00 kuna. Predmetne poruke da nisu izazvale osjećaj straha i uznemirenosti kod oštećenog, jer to nije odmah prijavio policiji, već da je to prijavio policiji nakon događaja od 28. srpnja 2019., kada je okrivljenik uzeo mobitel oštećenom. U potpunosti da je pogrešan i stav suda iz točke 13. obrazloženja pobijane presude, da sama činjenica da je nakon spominjanja tražbine i oduzimanja mobitela došlo do fizičkog sukoba, ukazuje da je riječ o ozbiljnoj prijetnji. To da je kontradiktorno i sa zaključkom suda iz iste točke obrazloženja, u kojem se navodi da je ispušten dio iz činjeničnog opisa izreke presude koji se odnosi na fizički sukob, jer da sud nije mogao izvan svake sumnje utvrditi dinamiku događaja, odnosno da bi upravo okrivljenik prvi nasrnuo na oštećenika, a u svrhu naplate tražbine.
6.1. Nadalje, u žalbi se ističe kako je počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, pri tom citirajući tu zakonsku odredbu u cijelosti, poglavito zbog toga jer nisu navedeni razlozi zbog kojih se obrana okrivljenika ne drži uvjerljivom.
7. Iako se žalbeni razlog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, de facto odnosi na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nije u pravu okrivljenik kada ističe taj žalbeni razlog, jer izreka presude nije nerazumljiva, nije proturječna samoj sebi ili razlozima presude, pobijana presuda ima razloge i u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i ti razlozi nisu nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni niti u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. U tom smislu nije proturječan dio obrazloženja suda prvog stupnja, pod točkom 13. pobijane presude, kad se tvrdi „sama činjenica da je nakon spominjanja tražbine ili oduzimanja mobitela došlo do fizičkog sukoba, ukazuje da je riječ ozbiljnoj prijetnji“, s točkom 14. obrazloženja pobijane presude kada sud obrazlaže zašto je iz činjeničnog opisa ispustio riječi koje su se nalazile na kraju, a koje se odnose na fizički sukob. Naime, sud prvog stupnja ispustio je iz činjenično pravnog opisa korištenje sile, a utvrdio je postojanje ozbiljne prijetnje u počinjenju kaznenog djela protupravne naplate, koje je ostalo u pokušaju, te je valjano i obrazložio, pod točkama 11. do 18. pobijane presude. Na koncu, sam okrivljenik je u svojoj obrani naveo, kad je upitan što je želio postići i koja mu je bila namjera kada je poslao poruku „nemoj da odeš na more slučajno, da mi ne daš lovu, dođem li vam dolje, ne zajebavaj se“, kako je to napisao iz razloga da bi mu isti vratio novce. Stoga, činjenica je da je okrivljenik oštećeniku uzeo mobitel sa stola u kafiću, da je poslije došlo do fizičkog sukoba, što je ispušteno iz činjeničnog opisa, ali se nesporno dogodilo, samo dodatno potvrđuje da su prethodno izrečene prijetnje u objektivnom smislu bile ozbiljne. Stoga, ne postoji proturječnost koja bi pobijanu presudu učinila nerazumljivom i koja bi za posljedicu imala bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.
7.1. Ispitujući pobijanu presudu povodom podnesene žalbe u smislu članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona, na koju po službenoj dužnosti.
8. Nije u pravu okrivljenik niti kad presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. Prvostupanjski sud je pravilno i u potpunosti utvrdio sve odlučne činjenice i dao je valjane i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud drugog stupnja. O tome je već bilo riječi pod točkom 7. ove odluke, a to posebno proizlazi iz neprijepornih poruka koje je okrivljenik slao oštećeniku, te iz obrane okrivljenika, kada je kazao kako je to napisao iz razloga da bi mu isti vratio novce, dakle, dug od 5.000,00 kuna, sve kako je to detaljno obrazloženo pod točkama 11. do 18. pobijane presude.
8.2. Nakon svega, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio kako je okrivljenik DL svojim ponašanjem ostvario sva bitna, objektivna i subjektivna, obilježja kaznenog djela protupravne naplate u pokušaju iz članka 323. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11.
9. Nije u pravu okrivljenik niti kad pobija presudu zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka.
9.1. Prvostupanjski sud je prilikom odabira vrste i mjere kaznene sankcije pravilno postupio u smislu odredbe članka 47. KZ/11, te je okrivljenom uzeo u obzir sve relevantne okolnosti, posebice one olakotne, dok otegotnih nije utvrdio. Stoga ga je prethodno pravilno osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom mu je izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja u trajanju od 1 (jedne) godine. Navedena kaznena sankcija primjerena je težini počinjenog kaznenog djela i osobi okrivljenika, te će se na taj način ostvariti svrha izricanja kaznene sankcije iz članka 41. KZ/11.
9.2. Nije u pravu okrivljenik niti kada presudu pobija zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, jer se radi samo o paušalnom iznosu od 50,00 eura, sukladno složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka, a kako je to sud prvog stupnja i obrazložio, pod točkom 23. pobijane presude.
10. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda suda prvog stupnja pobija, kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, a na koje pazi i po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.
U Splitu, 4. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Maria Majić
