Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-60/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Bruna Kleina, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KŽ, povodom privatne tužbe privatne tužiteljice AŽ, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatne tužiteljice AŽ, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-770/2022-7, od 23. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Povodom žalbe privatne tužiteljice AŽ, a po službenoj dužnosti ukida prvostupanjsko rješenje.
II. Uslijed odluke pod I., žalba privatne tužiteljice AŽ je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Splitu je, na temelju odredbe članka 525. stavka 2., u vezi članka 78. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), odbacio privatnu tužbu AŽ, od 14. srpnja 2022., protiv okrivljenika KŽ, zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i dr. KZ/11 (u izreci rješenja je trebalo navesti pravnu kvalifikaciju svih kaznenih djela za koja se privatna tužba odbacuje).
2. Protiv navedenog rješenja, žalbu je podnijela privatna tužiteljica IŽ, po svom opunomoćeniku Siniši Štimcu, odvjetniku u Splitu, bez navođenja žalbenih osnova po kojima se pobija prvostupanjsko rješenje, s prijedlogom da se osporavano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu, radi nastavka postupka po privatnoj tužbi.
3. Žalba privatne tužiteljice je bespredmetna.
4. Privatna tužiteljica u svojoj žalbi nije navela žalbene osnove po kojima pobija prvostupanjsko rješenje, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se svi žalbeni razlozi odnose na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, osporavano rješenje ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti te je utvrdio da je isto opterećeno bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
4.1. Naime, pobijano rješenje doneseno je na temelju odredbe članka 525. stavka 2., u vezi članka 78. ZKP/08 te je u izreci rješenja navedeno kako se odbacuje privatna tužba privatne tužiteljice IŽ protiv okrivljenika KŽ, "zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i dr. KZ/11". Međutim, privatnom tužbom okrivljeniku se stavlja na teret počinjenje tri kaznena djela, osim zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11, još i kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1. KZ/11 (točka 2. privatne tužbe) te kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. (točka 3. privatne tužbe). Iz izreke pobijanog rješenja nije jasno odbacuje li se privatna tužba u cijelosti ili samo u odnosu na pojedina kaznena djela, odnosno, u tom slučaju, za koja kaznena djela je privatna tužba odbačena.
4.2. U tom kontekstu je potrebno naglasiti kako je prvostupanjski sud svojim dopisom od 29. studenog 2024., privatnu tužiteljicu pozvao na uređenje privatne tužbe u smislu članka 525. stavka 2., u vezi s člankom 342. stavkom 1. točkom 1. - 4. ZKP/08, pri čemu je istoj naloženo urediti privatnu tužbu isključivo u pogledu kaznenih djela označenih pod točkama 1. i 3., dok se u odnosu na kazneno djelo iz točke 2., koje se odnosi na kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1. KZ/11, od privatne tužiteljice nije tražilo nikakvo uređenje, u smislu naprijed citiranih odredbi ZKP/08.
4.3. Kod takvog stanja stvari, a imajući u vidu izreku prvostupanjskog rješenja, nije jasno je li privatna tužba odbačena u cijelosti ili samo u odnosu na kaznena djela za koja je privatna tužiteljica pozvana da uredi privatnu tužbu jer iz izričaja da se odbacuje privatna tužba privatne tužiteljice AŽ od 14. srpnja 2022., protiv okrivljenika KŽ, zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i dr. KZ/11 to nije razumljivo niti se dade razabrati. Zbog navedenog je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva te se čitavo rješenje ne može ispitati, na koji način je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, na koju povredu ovaj drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08, radi čega je pobijano rješenje valjalo ukinuti.
5. Kod ovoga je također potrebno istaknuti kako se prvostupanjski sud, u svom dopisu upućenom privatnoj tužiteljici s nalogom da se privatna tužba uredi, pozvao na pogrešnu odredbu Zakona o kaznenom postupku te je dao netočnu uputu o tome u kojem pravcu je potrebno privatnu tužbu urediti. Naime, odredbom članka 525. stavka 2. ZKP/08, regulirana je situacija kada privatna tužba nije propisno sastavljena (članak 524.), dok je u članku 524. stavku 2. propisano da privatna tužba mora imati sadržaj iz članka 342. stavka 1. točke 1.- 4. ZKP/08 i podatke o dokazima koje se predlaže izvesti na raspravi.
5.1. U članku 342. stavku 1. točkama 1. - 4. je navedeno kako optužnica (dakle i privatna tužba) treba sadržavati ime i prezime okrivljenika, s osobnim podacima, opis djela iz kojeg proistječu zakonska obilježja kaznenog djela, vrijeme i mjesto počinjenja kaznenog djela, predmet na kojemu je, i sredstvo kojim je počinjeno kazneno djelo te ostale okolnosti potrebne da se kazneno djelo što točnije odredi, potom zakonski naziv kaznenog djela, s navođenjem odredaba kaznenog zakona koje se na prijedlog tužitelja imaju primijeniti i konačno dokaze na kojima se temelji optužnica.
5.2. S druge strane, u dopisu suda upućenom privatnoj tužiteljici prvostupanjski sud poziva privatnu tužiteljicu da dostavi relevantnu medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da bi privatna tužiteljica prilikom počinjenja utuženog kaznenog djela označenog pod točkom 1. privatne tužbe zadobila tjelesnu ozljedu "u sudskomedicinskom smislu", a vezano za kazneno djelo iz točke 3. privatne tužbe da se sudu dostave dokazi iz kojih bi proizlazilo da je privatna tužiteljica ovlašteni tužitelj, s obzirom da se radi o kaznenom djelu za koje se progon poduzima po prijedlogu oštećenika. Ovakav dopis prvostupanjskog suda sadržajno se ne odnosi na propis iz članka 525. stavka 2. ZKP/08, na koji se poziva, a na temelju kojega je i doneseno pobijano rješenje, budući da je tom odredbom regulirana situacija kada privatna tužba nema zakonom propisane sastojke (članak 342. stavak 1. točka 1. do 4. ZKP/08), što nije bio slučaj u ovoj situaciji.
5.3. Upravo suprotno ocjeni prvostupanjskog suda, privatna tužba privatne tužiteljice AŽ ima sve sastojke da bi se po njoj moglo postupiti, koje propisuje odredba članka 342. stavka 1. točki 1. - 4. ZKP/08 te je jedino što privatnoj tužbi nedostaje rješenje o odbačaju kaznene prijave za djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavaka 1. KZ/11, kako bi se moglo utvrditi je li privatna tužiteljica doista ovlašteni tužitelj za ovo kazneno djelo ili ne. Što se tiče kaznenog djela iz točke 1., nije bilo razloga pozvati privatnu tužiteljicu na uređenje, jer je uz privatnu tužbu podnesena i medicinska dokumentacija, s postavljenim dijagnozama za AŽ, vezano za događaj na koji se privatna tužba odnosi, iz koje proizlazi osnovana sumnja u počinjenje tog kaznenog djela.
5.4. Privatna tužiteljica uz privatnu tužbu nije dužna podnijeti dokaz o tome radi li se o ozljedama u sudskomedicinskom smislu jer je to činjenično pitanje, što je predmet dokazivanja u kontradiktornom kaznenom postupku te je jedino sud ovlašten odrediti vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku odgovarajuće specijalizacije, kako bi se, na temelju priložene medicinske dokumentacije, utvrdilo radi li se doista o ozljedama u sudskomedicinskom smislu. Prema članku 60. stavku 3. ZKP/08, privatni tužitelji imaju ista prava kao i državni odvjetnik, osim onih koja državnom odvjetniku pripadaju kao državnom tijelu, što znači da privatni tužitelji ne mogu provoditi istraživanje, radi čega takvo vještačenje privatna tužiteljica nije ovlaštena odrediti niti je obvezna dostaviti ga uz privatnu tužbu kao dokaz u tom pravcu jer bi se u tom slučaju radilo o vještačenju koje je napravljeno po privatnoj inicijativi i ne bi se moglo koristiti u kaznenom postupku. U situaciji kada postoji medicinska dokumentacija koja opravdava postojanje osnovane sumnje da bi bilo počinjeno kazneno djelo za koje se privatnom tužbom tereti okrivljenik, sud nije pravilno postupio kada je od privatne tužiteljice tražio još i dokaz da se radi o ozljedi u sudskomedicinskom smislu, budući da je to, kako je to već navedeno, pitanje dokazivanja u kaznenom postupku.
6. Isto tako, vezano za kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ/11 iz točke 3. privatne tužbe je potrebno kazati kako je sud, ako je sumnjao je li privatna tužiteljica doista ovlaštena tužiteljica u pogledu tog kaznenog djela, trebao pozvati je da u tom pravcu podnese dokaz (rješenje o odbačaju kaznene prijave), a ako bi se privatna tužiteljica na to oglušila, tada je u odnosu na to kazneno djelo, na temelju odredbe članka 525. stavka 1. točke 2., u vezi s člankom 344. stavkom 2. ZKP/08, trebao odbaciti privatnu tužbu.
7. Dakle, u opisanoj situaciji nije bilo mjesta za pozivanje privatne tužiteljice na uređenje privatne tužbe u skladu s člankom 525. stavkom 2. ZKP/08, niti za odbacivanje privatne tužbe prema članku 525. stavku 2., u vezi s člankom 78. ZKP/08. Radi svega navedenog valjalo je ukinuti prvostupanjsko rješenje jer privatna tužba sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati te će prvostupanjski sud nastaviti kazneni postupak sukladno zakonskim odredbama koje reguliraju postupanje po podnesenoj privatnoj tužbi.
Split, 4. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Maria Majić
