Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-314/2024-8

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CE i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika A B i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem K-616/2017-115 od 7. svibnja 2024., u sjednici održanoj 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenika AB i državnog odvjetnika, kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika CE, zbog jednog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11 i jednog produljenog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11, a okrivljenika AB, zbog dva kaznena djela prikrivanja iz čl. 244. st. 1. KZ/11, te je okrivljeniku CE prethodno za kazneno djelo teške krađe utvrdio kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a za produljeno kazneno djelo teške krađe mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, nakon čega je, temeljem čl. 51. KZ/11, okrivljenik CE osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, dok su okrivljeniku AB, za oba kaznena djela prikrivanja, prethodno utvrđene kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci za svako djelo, nakon čega je, temeljem čl. 51. KZ/11, okrivljenik AB osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, a potom je okrivljeniku AB, temeljem čl. 55. st. 1. KZ/11, jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci zamijenjena radom za opće dobro tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada, s time da je, temeljem čl. 55. st. 5. i 6. KZ/11, određeno da će se rad za opće dobro izvršiti samo uz pristanak okrivljenika koji treba u roku od osam dana od kada bude pozvan od strane nadležnog tijela za probaciju, javiti se tom tijelu i dati pristanak, a nadležno tijelo za probaciju će nakon dobivanja pristanka okrivljenika odrediti rok za izvršenje rada za opće dobro, koji ne može biti kraći od jednog mjeseca, niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Temeljem čl. 55. st. 7. KZ/11 određeno je da ako se okrivljenik AB u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili ako mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ako ne da pristanak na rad za opće dobro, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti suca izvršenja te je, temeljem čl. 55. st. 8. KZ/11, određeno da ako okrivljenik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu, a ako okrivljenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju će produžiti rok za izvršavanje rada za opće dobro.

2. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku AB je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno za vrijeme uhićenja u trajanju od 27. srpnja 2015. do 28. srpnja 2015.

3. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) oštećenoj RE je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 597,25 eura (4.500,00 kuna), oštećeniku ŽE je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 618,49 eura (4.660,00 kuna), oštećeniku ČE je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.911,21 euro (14.400,00 kuna), oštećeniku JE je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 26,54 eura (200,00 kuna), a oštećeniku ZE je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kuna), pa je naloženo okrivljeniku CE da navedenim oštećenicima naknadi navedene iznose u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

4. Temeljem čl. 560. ZKP/08 u svezi s čl. 77. KZ/11 od okrivljenika CE je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 212,36 eura (1.600,00 kuna), dok je od okrivljenika AB oduzeta imovinska korist u iznosu od 159,27 eura (1.200,00 kuna), koji iznosi predstavljaju imovinu Republike Hrvatske te je naloženo okrivljenicima CE i AB da Republici Hrvatskoj isplate navedene iznose u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

5. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik CE je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 6. ZKP/08, dok je okrivljenik AB, temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08, obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 i to u paušalnom iznosu od 500,00 eura, koje troškove je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

6. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik AB, po branitelju Cvjetku Lupiju, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da se presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne blaža kaznenopravna sankcija. Branitelj okrivljenika je u svojoj žalbi zatražio da bude obaviješten o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

7. Žalbu protiv presude je podnijelo i Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog odluke o kazni, ali samo u odnosu na okrivljenika AB, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku AB utvrde kazne zatvora u duljem trajanju te da ga se osudi na jedinstvenu kaznu zatvora.

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

9. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

10. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, održana u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika te okrivljenika AB i njegovog branitelja Cvjetka Lupija, odvjetnika u Zagrebu.

11. Žalbe okrivljenika AB i državnog odvjetnika su neosnovane.

12. Nije u pravu okrivljenik AB kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da presuda ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koje navodi da su nejasni, nepotpuni i potpuno neuvjerljivi.

12.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

12.2. Nema pravo okrivljenik AB niti kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, sa tvrdnjom da je sud u tijeku rasprave nepravilno primijenio zakon i povrijedio pravo obrane, navodeći kako su primijenjene odredbe ZKP/08 koje se nisu trebale primijeniti obzirom na vrijeme počinjenja kaznenih djela.

12.3. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika AB ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da je sud pri pripremanju rasprave, u tijeku rasprave ili pri donošenju presude nepravilno primijenio koju odredbu ZKP/08 ili da je općenito primijenio odredbe ZKP/08 koje se ne mogu primijeniti jer se, bez obzira na vrijeme počinjenja kaznenog djela, uvijek primjenjuju najnovije postupovne odredbe, odnosno ZKP/08 sa svim izmjenama koje vrijede u trenutku rasprave i donošenja presude. Također je za istaknuti da nije na bilo koji drugi način povrijeđeno okrivljenikovo pravo obrane, a što je utjecalo ili moglo utjecati na presudu, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.

13. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

14. Nije u pravu okrivljenik AB niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14.1. U svojoj žalbi okrivljenik AB navodi da je, temeljem izvedenih dokaza, sud prvog stupnja izveo pogrešan zaključak o njegovoj krivnji, ističući da iz same njegove obrane, koja je potkrijepljena iskazom svjedokinje FE, proizlazi da on nije počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. U žalbi se navodi da niti jedan svjedok ne navodi da bi vidio ili čuo da bi okrivljenik AB počinio kaznena djela, a i sami otuđeni predmeti da su oduzeti od svjedokinje FE, pa ako je okrivljenik AB i prodao koji predmet, da isti nije imao svijest da su ti predmeti otuđeni (ukradeni) od strane okrivljenika CE, a istaknuto je i kako je u vrijeme inkriminacija okrivljenik AB bio u Njemačkoj, gdje živi i radi.

14.2. U žalbi se navodi kako je, u nedostatku bilo kakvih personalnih i materijalnih dokaza koji bi ukazivali na krivnju okrivljenika AB, istoga trebalo osloboditi od optužbe primjenom principa in dubio pro reo te se ističe da nije jasno kako je sud zaključio da je kaznena djela prikrivanja počinio upravo okrivljenik AB, a ne svjedokinja FE, njegova izvanbračna supruga, kada su ti predmeti oduzeti od svjedokinje FE. Isto tako se ističe da ako je okrivljenik AB i prikrivao predmete koje je otuđio okrivljenik CE, da je onda mogao biti osuđen isključivo za predmete koji su pronađeni u šupi svjedokinje FE, a ne za mnoštvo predmeta za koje je okrivljenik CE priznao da ih je otuđio, od kojih najveći dio i nije pronađen u šupi svjedokinje FE.

14.3. Okrivljenik C u žalbi navodi i da se u vrijeme inkriminacija nalazio u inozemstvu te da nije jasno iz čega se može zaključiti da bi on znao da je riječ o otuđenim predmetima. Postavlja se i pitanje zašto sud nije prihvatio iskaz svjedokinje FE, već nekritički prihvaća obranu okrivljenika CE, kada je iz izvatka iz kaznene evidencije razvidno da je okrivljenik CE osoba kojoj ne bi trebalo „zdravo za gotovo“ vjerovati.

14.4. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

14.5. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika AB kojom poriče počinjenje kaznenih djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika AB i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela.

14.6. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik AB počinio kaznena djela na način kako je opisano u izreci pobijane presude, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljive i logične obrane okrivljenika CE u kojoj ovaj priznaje počinjenje kaznenih djela i iz koje obrane proizlazi kako je on otuđene stvari odlagao kod okrivljenika AB koji je od njega otkupljivao te stvari i koji je znao da su te stvari ukradene, da je FE izvanbračna supruga okrivljenika AB, ali da njoj nije ništa prodavao. Da je okrivljenik AB počinio predmetna kaznena djela proizlazi i iz ostalih izvedenih dokaza, a osobito iz uvjerljivih, detaljnih i logičnih iskaza svjedoka NE, IE, ME i GE, čije iskaze je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim.

14.7. Okrivljenik CE, koji u svojoj obrani izravno tereti okrivljenika AB, kao i svjedoci NE, IE, ME i GE nemaju nikakvog razloga neosnovano teretiti okrivljenika AB za počinjenje predmetnih kaznenih djela, da okrivljenik ta kaznena djela nije i počinio.

14.8. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik AB.

15. Nemaju pravo okrivljenik AB, ali ni državni odvjetnik, kada pobijaju presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.

15.1. U žalbi okrivljenika AB se navodi kako sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je on otac troje djece, od kojih je jedno maloljetno, te da ovakva kazna za okrivljenika znači da će trebati doći u Republiku Hrvatsku i odraditi rad za opće dobro, što će imati za posljedicu da će izgubiti posao u Njemačkoj. Također se navodi kako je sud zanemario činjenicu da su kaznena djela počinjena prije 10 godina, a da on u međuvremenu nije počinio novo kazneno djelo, već da vodi uredan život i da skrbi o svojoj djeci.

15.2. U žalbi državnog odvjetnika se navodi da je sud prvog stupnja okrivljeniku AB izrekao preblagu kaznenopravnu sankciju, odnosno da je precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani tog okrivljenika, a podcijenio značaj otegotnih okolnosti. U žalbi se ističe kako je okrivljenik AB do sada osuđen za više kaznenih djela protiv imovine, a da je za ista kaznena djela prikrivanja osuđivan u čak tri navrata, tako da je očito da okrivljenik svoje ponašanje ne uspijeva uskladiti s društveno prihvatljivim ponašanjem, zbog čega da ga treba strože kazniti.

15.3. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikovih inkriminiranih radnji te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznu.

15.4. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao olakotne okolnosti, cijenio činjenicu što je okrivljenik AB otac troje djece koje uzdržava, a treba mu cijeniti i činjenicu da je od počinjenja kaznenih djela prošlo 10 godina, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio njegovu raniju višestruku osuđivanost, između ostalog i zbog istih i istovrsnih kaznenih djela.

15.5. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja okrivljenika AB, uz prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci koja se zamjenjuje radom za opće dobro, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

16. Slijedom svega iznijetog, žalbe okrivljenika AB i državnog odvjetnika, valjalo je odbiti kao neosnovane, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.

Split, 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić