Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-188/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika KK, zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja ĐK podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem K-758/2019-34 od 26. listopada 2022., u sjednici održanoj 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatnog tužitelja ĐK kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku je, temeljem čl. 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio od optužbe okrivljenika KK, zbog kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11.

2. Temeljem čl. 149. st. 3. u svezi s čl. 145. st. 2. točke 1. i 6. ZKP/08 naloženo je privatnom tužitelju ĐK naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.000,00 kuna (132,72 eura) u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a koji trošak se odnosi na troškove za svjedoke u iznosu od 200,00 kuna i paušal u iznosu od 800,00 kuna.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio privatni tužitelj ĐK, po opunomoćeniku Marku Plešu, odvjetniku u Osijeku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika proglasi krivim i osudi po zakonu, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba privatnog tužitelja ĐK je neosnovana.

6. Obzirom da privatni tužitelj pobija predmetnu presudu zbog povrede kaznenog zakona, ne navodeći pri tome u čemu bi se sastojala ta povreda, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ispitao je pobijanu presudu povodom žalbe privatnog tužitelja, ali i po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), ali nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije u pravu privatni tužitelj niti kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

7.1. U žalbi privatnog tužitelja se navodi da pogrešno prvostupanjski sud nije poklonio vjeru ispitanim svjedocima PK i ŠK, s time da se ističe kako zbog proteka vremena ti svjedoci nisu bili u mogućnosti zapamtiti sve detalje koji su činjenično sporedni za utvrđivanje relevantnog činjeničnog stanja. Međutim, navodi se kako su ti svjedoci čuli izjave klevetničkog karaktera, koje su navedene u činjeničnom opisu privatne tužbe, a činjenica što svjedoci FK i ĆK eventualno nisu čuli klevetničke izjave, da to ne znači da te klevetničke izjave nisu izrečene, pa kako nema mogućnosti dokazivanja tzv. negativnih činjenica da se ne može primijeniti načelo „in dubio pro reo - u dvojbi u korist okrivljenika“.

7.2. Suprotno takvim žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik KK počinio predmetno kazneno djelo jer sam on negira počinjenje tog djela, a osim iskaza privatnog tužitelja ĐK i njegovih prijatelja svjedoka ZK i ŠK, koji su očito svojim iskazima htjeli pogodovati svom prijatelju privatnom tužitelju koji je zainteresiran za ishod ovog postupka, u postupku nije izveden niti jedan drugi verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću zaključilo da bi okrivljenik doista pred većim brojem ljudi iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja, znajući da je neistinita i time da bi počinio kazneno djelo klevete. Naprotiv, iz iskaza svjedoka ČK i ĆK, očevidaca događaja, čije iskaze je sud prvog stupnja pravilno prihvatio vjerodostojnima jer su njihovi iskazi uvjerljivi, logični i međusobno suglasni, proizlazi da okrivljenik, kritične prigode, nije izrekao klevetničke tvrdnje za privatnog tužitelja.

7.3. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se samo iz činjenice što okrivljenika KK tereti privatni tužitelj ĐK, s kojim okrivljenik nije u dobrim odnosima, kao i prijatelji privatnog tužitelja svjedoci ZK i ŠK, ne može zaključiti da su to dokazi koji bi nedvojbeno potvrdili da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo, samim time što u postupku nisu izvedeni takvi dokazi koji bi na siguran i nedvojben način potvrdili da bi okrivljenik, inkriminirane prigode, izrekao klevetničke tvrdnje na način kako je opisano u privatnoj tužbi. Naprotiv, iz logične i uvjerljive obrane okrivljenika proizlazi da on nije, inkriminirane prigode, za privatnog tužitelja pred većim brojem ljudi iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može štetiti njegovoj časti i ugledu, znajući da je neistinita.

7.4. Za donošenje presude kojom se okrivljenik proglašava krivim treba biti dokazana njegova krivnja izvan svake sumnje i odlučne činjenice trebaju biti utvrđene s potpunom izvjesnošću. Kada postoje proturječni dokazi, a što i jest u ovom slučaju, s jedne strane iskaz privatnog tužitelja i njegovih prijatelja, a sa druge strane obrana okrivljenika i iskazi svjedoka ČK i ĆK, sud je dužan ocijeniti vjerodostojnost tih dokaza. Kako je ispravno sud prvog stupnja ocijenio da je obrana okrivljenika logična i uvjerljiva, a njegovu obranu potvrđuju i svjedoci ČK i ĆK, to i ovaj sud drugog stupnja zaključuje kako odlučne činjenice nisu utvrđene s potpunom izvjesnošću, pa je pravilno sud prvog stupnja kod takvog stanja stvari, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, okrivljenika oslobodio optužbe budući da nije dokazano da je počinio kazneno djelo za koje se tereti privatnom tužbom.

8. Budući da privatni tužitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka suda prvog stupnja, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu zakona na koju pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-24, to je žalbu privatnog tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno čl. 482. ZKP/08-24.

Split, 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić