Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-187/2023-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice BV, zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem K-814/2019-44 od 19. siječnja 2023., u sjednici održanoj 4. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenice BV kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku je, temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), stavio izvan snage presudu tog suda kojom je okrivljenici BV, ranije B, izdan kazneni nalog pod poslovnim brojem K-814/2019-2 od 4. prosinca 2019., nakon čega ju je proglasio krivom, zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11, te ju je, temeljem istog članka, osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom joj je, temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenica osuđena neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. točke 1. i 6. ZKP/08 okrivljenica BV je obvezana nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 138,03 eura (1.050,00 kuna), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnijela okrivljenica BV, po braniteljici Slađani Panić, odvjetnici u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenica oslobodi od optužbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Žalba okrivljenice BV je neosnovana.

7. Nije u pravu okrivljenica BV kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da pobijana presuda ne pruža razloge o bitnim činjenicama te da su zaključci suda u suprotnosti sa sadržajem isprava koje prileže spisu i iskazima ispitanih svjedoka.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenice ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

8. Nije u pravu okrivljenica niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. U svojoj žalbi okrivljenica na detaljan način analizira prvostupanjsku presudu i dokaze provedene u postupku, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. U žalbi se navodi da niti jednim izvedenim dokazom nije utvrđeno da bi pas okrivljenice ranije tjelesno napadao ljude, naročito djecu, te da pas okrivljenice nije identificiran, niti pronađen na licu mjesta događaja od strane policije, komunalnog redara ili druge ovlaštene osobe te da njezin pas nije podvrgnut očitanju čipa, kao jedinog nedvojbenoj načina identificiranja psa. U žalbi se ističe kako je, u inkriminirano vrijeme, bez nadzora đakovačkim ulicama hodao i belgijski ovčar Đ, vlasništvo ĐV, za kojeg psa je utvrđeno da je u više navrata napadao djecu i ljude, a da za razliku od tog psa, pas okrivljenice nije nikada, hodajući bez nadzora, napadao djecu i ljude.

8.2. U žalbi se navodi kako su kontradiktorni iskazi svjedokinja PV i HV, kada ove iskazuju o svojim saznanjima za pse P i H, jer da iste nemaju neposrednih saznanja o samom događaju, te da se iz svjedočkih iskaza, koji su kontradiktorni, manjkavi i temelje se na „rekla-kazala“, ne može donijeti osuđujuća presuda, već da je sud, primjenom načela in dubio pro reo, morao donijeti oslobađajuću presudu.

8.3. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8.4. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenice kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenice i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenica počinila predmetno kazneno djelo.

8.5. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenica BV počinila kazneno djelo na način kako je opisano u izreci pobijane presude, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivih, detaljnih i logičnih iskaza svjedokinja PV i HV, čije iskaze je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim.

8.6. Naime, svjedokinje PV i HV su kao napadača na dijete prepoznale upravo psa od okrivljenice te su pri tome objasnile razlike u fizičkom izgledu psa okrivljenice po imenu P i psa H. Osim toga, svjedokinja PV je navela da je pas okrivljenice po imenu P ranije napao i njezino dijete i da je upravo tog psa često viđala bez vlasnice i povodca, dok je svjedokinja HV potvrdila da se radi o psu okrivljenice, kojega je viđala u dvorištu okrivljenice, ali da ga je prethodno viđala i bez nadzora na ulici. Da se radilo upravo o psu okrivljenice potvrdili su i svjedok CV čiji je sin, kritične prigode, bio u društvu s napadnutim djetetom SV, a taj svjedok je kazao kako mu je sin rekao da je baš pas okrivljenice napao EV. Osim toga, iz iskaza svjedoka CV proizlazi i da je on osobno, neposredno nakon inkriminiranog događaja, susreo okrivljenicu i njezinog supruga koji su uspaničeno tražili svog psa te je dodao da je taj pas i ranije radio probleme i bio bez nadzora. Da je pas okrivljenice P i prije inkriminiranog događaja izlazio na ulicu i da je opasan jer je znao napadati ljude proizlazi i iz iskaza ispitanih svjedoka VV, NV, ŽV, ČV i RV, čije iskaze je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao vjerodostojne jer ti svjedoci nemaju razloga neosnovano teretiti okrivljenicu, a osim toga iskazi tih svjedoka su uvjerljivi, logični i podudarni.

8.7. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenica BV.

9. Nema pravo okrivljenica niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. Ona ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njezine žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenica pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

9.1. Kako su iz rezultata dokaznog postupka utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, za koje je okrivljenica i proglašena krivom, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.

10. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenice, na koje pazi po službenoj dužnosti.

11. Kako žalba okrivljenice, iako se to u žalbi posebno ne ističe, sukladno čl. 478. ZKP/08-24, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, trebalo je, u skladu s tom odredbom, ispitati odluku o kaznenoj sankciji.

11.1. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu inkriminirane radnje okrivljenice te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njezinoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njoj primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

11.2. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao olakotne okolnosti, okrivljenici BV cijenio dosadašnju neosuđivanost, stupanj krivnje i činjenicu što je majka jednog maloljetnog djeteta, dok joj je, kao otegotnu okolnost, cijenio njezinu raniju prekršajnu osuđivanost.

11.3. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja okrivljenicu BV osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom joj izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od dvije godine, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju krivnje okrivljenice, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

12. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenice BV valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-24, presuđeno kao u izreci.

Split, 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić