Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-14/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Borisu Mimici, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari tužiteljice pod 1. OSB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice pod 2. OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Marku Andrijaniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnici Nataši Owens, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Owens, Houška i partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4126/2018-39 od 19. srpnja 2024., 4. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4126/2018-39 od 19. srpnja 2024., u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem naloženo je tuženiku naknaditi I i II-tužitelju parnični trošak postupka u iznosu od 500,00 eura, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 19. srpnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke).

Nadalje, odbijeni su I i II-tužitelji sa zahtijevanim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa od 500,00 eura, tj. za iznos od 1.011,23 eura (točka II. izreke).

Zaključno, odbijen je tuženik sa zahtijevanim parničnim troškom u cijelosti (točka III. izreke).

2. Tuženik se žali protiv dijela odluke pod točkama I. i III. izreke, zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), te predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje na način da se u cijelosti odbije zahtjev tužiteljica za naknadu troškova postupka a prihvati zahtjev tuženika postavljen u podnesku od 13. prosinca 2022, kao i svakom onom kasnijem, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem, sve uz naknadu prouzročenih troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u obrazloženju rješenja dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih se pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pobijana odluka nije proturječna, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi.

6. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je tuženik povrijedio pravo tužiteljica na jednaku plaću za jednaki rad, te zahtjev za nalaganje tuženiku sklapanje dodatka ugovora o radu, a temeljem kojeg će se tužiteljicama isplaćivati jednaka plaću koju tuženik isplaćuje radnicima zaposlenima na poslovima lektoriranja na Hrvatskom radiju, s koeficijentom plaće koji ne može biti manji od 7,5.

8. Iz stanja spisa u bitnom proizlazi:

- da su tužiteljice podneskom od 6. prosinca 2022. povukle predmetnu tužbu navodeći kako je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu sklapanjem novog Ugovora o radu, čime su se potpuno izmijenile okolnosti koje su postojale u trenutku pokretanja ovog postupka (koeficijent plaće je bio 4,45) jer tužiteljice sada primaju plaću u značajnije većem iznosu od onoga kojeg su primale u trenutku pokretanje postupka (isti sada iznosi 6,70),

- da je istom prethodio podnesak tuženika od 29. kolovoza 2022., u kojem je tuženik izvijestio prvostupanjski sud da je 21. ožujka 2022. s tužiteljicama sklopio novi Ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Lektor 2, i da je sukladno istome tužiteljicama značajno porasla plaća, što je jasno vidljivo iz obračunskih lista koje tuženik dostavlja u spis, za razdoblje koje neposredno prethodi i neposredno slijedi sklapanju novog ugovora,

- da je predmetnim podneskom tuženik istaknuo kako je novosklopljeni ugovor o radu posljedica promjena u općim aktima tuženika, i to u prvom redu nove sistematizacije i da to nikako nije nekakvo priznanje tužbenog zahtjeva,

- da se tuženik u podnesku od 14. prosinca 2022. očitovao da pristaje na povlačenje, tužbe te potražuje naknadu parničnog troška u iznosu od ukupno 20.625,00 kn,

- da je sud rješenjem od 27. prosinca 2022. utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

9. Pobijanim rješenjem naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR-a, pozivom na odredbu članka 158. stavak 2. ZPP-a, s obrazloženjem da je u konkretnom slučaju došlo do povlačenja tužbe u ovoj pravnoj stvari zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.

10. Odredbom članka 158. stavka 1. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka.

11. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisana je iznimka od tog općeg pravila, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

12. Ta iznimka nakon Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine broj 70/19) više nije vezana samo uz činjenicu udovoljenja zahtjevu tužitelja od strane tuženika, već i ako je do povlačenja tužbe došlo iz drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.

13. Suprotno pravnom stavu tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je do povlačenja tužbe došlo jer je sklapanjem novih ugovora o radu tužiteljicama povećan koeficijent plaće, što je i bio krucijalan razlog podnošenja tužbe, pa i zahtjeva na pravo na jednaku plaću. Naime, radi se o dijelu zahtjeva koji kao takav ne predstavlja imovinski zahtjev već zahtjev za utvrđenje povreda prava na jednako postupanje, što predstavlja suštinski zahtjev za zaštitu od diskriminacije, ali i povredu zakonske odredbe na jednaku plaću iz članka 91. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.).

14. Na navedeni zaključak nije od utjecaja ni činjenica da novi koeficijent nije ugovoren u onoj visini koja je zatražena tužbom, jer su tužiteljice, kao radnice, prihvatile visinu koeficijenta iz novog ugovora o radu za obavljanje poslova Lektor 2, koju im je tuženik, kao poslodavac ponudio, pogotovo što je novim ugovorom o radu došlo do značajnog povišenja koeficijenta, sa 4,45 na 6,70 te je do takve ponude novog povoljnijeg ugovora o radu došlo nakon podnošenja tužbe.

15. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je predmetni zahtjev za naknadu troškova postupka osnovan.

16. Tuženik u žalbi ispravno ističe kako je sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke o visini troška priznao tužiteljici pravo na jednokratnu nagradu za cijeli postupak, koju tužiteljice nisu postavile u podnesku kojim povlače tužbu, međutim, za odgovoriti je kako je dosuđena nagrada sukladna Tbr. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te u granicama zahtjeva, dok je vrijednost boda pravilno obračunata u iznosu od 2,00 eura, sukladno Tbr. 52. t. 3. Tarife.

17. Da treba primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, zaključak je usvojen i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 14. lipnja 2024.

18. Iz navedenih razloga, trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi odluku o pobijanom dijelu, kako je odlučeno u izreci ovog rješenja, i to pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.

Split, 4. ožujka 2025.

SUDAC

Boris Mimica