Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-717/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Prekršajni odjel, po sucu Ivani Blažević, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Džafić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika II, zbog djela prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv obaveznog prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka broj: 211-07/25-2/7623 od 16. veljače 2025. na temelju članka 244. stavka 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine‟ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), 4. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća prigovor okrivljenika te se preinačava obavezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, II policijske postaje Rijeka, broj: 211-07/24-2/39211 od 6. rujna 2024. u odluci o izrečenoj zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljeniku II, rođ. **.**.1991. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ukida zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.

II. U preostalom pobijanom dijelu koji se odnosi na izrečenu novčanu kaznu prigovor okrivljenika se odbija kao neosnovan i obavezni prekršajni nalog potvrđuje.

III. U nepobijanom i nepreinačenom dijelu koji se odnosi na trošak izdavanja obaveznog prekršajnog naloga, obavezni prekršajni ostaje na snazi.

IV. Temeljem članka 138. stavak 2. točka 3.b Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/2018), okrivljenik II je obvezan nadoknaditi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Obaveznim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaja Rijeka broj: 211-07/25-2/7623 od 16. veljače 2025. okrivljenik II proglašen je krivim za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura kao i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca, a obvezan je i na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura

2. Okrivljenik je protiv obaveznog prekršajnog naloga u dijelu u kojem mu je izrečena novčana kazna i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca podnio pravovremeni i dopušteni prigovor priznajući počinjenje djela prekršaja koje mu se u ovom postupku stavlja na teret i tražeći od suda da mu ne izrekne zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, a sve opravdavajući time da mu je vozačka dozvola neophodna radi posla. Također moli sud da mu ublaži kaznu budući da je do sada prekršajno nekažnjavana osoba za prekršaje iz područja Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

3. Prigovor okrivljenika je djelomično osnovan.

4. Naime, okolnosti koje okrivljenik navodi u pisanom prigovoru nisu takvog značaja da bi utjecale na primjenu instituta ublažavanja kazne, odnosno izricanja novčane kazne ispod zakonom zapriječene novčane kazne. Okrivljeniku je za navedeno djelo prekršaja izrečena novčana kazna u zakonskom minimumu. Naime, za navedeno djelo prekršaja propisana je novčana kazna u iznosu od 390,00 do 660,00 eura.

5. Osim toga, uvidom u podatke Ministarstva pravosuđa i uprave, Odjela za prekršajne evidencije, sud je utvrdio da je okrivljenik prekršajno kažnjavan i to u 2 navrata zbog prekršaja iz članka 6. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mir, što govori u prilog činjenici da je okrivljenik osoba sklona kršenju zakonskih i društvenih normi i to bez obzira što do sada nije kažnjavan za prekršaje iz područja prometa.

6. Razmatrajući odluku o iznosu izrečene novčane kazne za predmetni prekršaj, uzevši pritom u obzir sve navode iz prigovora, podatke iz prekršajne evidencije i okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, ovaj sud nije našao takve naročito olakotne okolnosti zbog kojih bi bilo opravdano primijeniti institut ublažavanja kazne. Naime, sud je olakotnom ocijenio okolnost da je okrivljenik priznao počinjenje prekršaja, čime je pridonio ekonomičnijem okončanju postupka, međutim, otegotne okolnosti na strani okrivljenika su da je već osuđivan za prekršaje. S obzirom na navedeno, sud je ocijenio da je okrivljeniku za počinjen prekršaj opravdano izreći novčanu kaznu u iznosu propisanom zakonom, a u kojem je ona izrečena obaveznim prekršajnim nalogom, odnosno da je tako određena kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja.

6.1. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud je odbio prigovor okrivljenika u dijelu koji se odnosi na izrečenu novčanu kaznu i u tom dijelu potvrdio obavezni prekršajni nalog.

7. Nadalje, u članku 58. stavku 1. Prekršajnog zakona, propisano je da sud zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine može izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Svrha izricanja zaštitnih mjera općenito, prema članku 51. Prekršajnog zakona, je da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a prema načelu razmjernosti iz članka 51.a Prekršajnog zakona, zaštitna mjera se ne smije izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

8. Imajući u vidu da okrivljenik nije kažnjavan za prekršaje iz područja Zakona o sigurnosti prometa na cestama, sud ne nalazi da kod okrivljenika postoje takve okolnosti koje bi upućivale na opasnost da bi daljnjim upravljanjem motornim vozilom ubuduće ugrožavao sigurnost prometa na cestama, niti da bi zaštitna mjera bila u razmjeru sa stupnjem njegove opasnosti. Naime, okrivljenik pored toga da nije evidentiran kao počinitelj prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama, očito je svjestan opasnosti počinjenog prekršaja te je izrazio žaljenje zbog počinjenja istog, a osim toga, mogućnost upravljanja motornim vozilom mu je neophodna za potrebe obavljanja poslovnih obaveza, pa po ocjeni ovog suda nije utvrđeno postojanje opasnosti da će okrivljenik, upravljajući motornim vozilom, ugroziti sigurnost prometa na cestama.

8.1. Zbog toga je djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenika pobijani obavezni prekršajni nalog valjalo preinačiti u dijelu koji se odnosi na odluku o zaštitnoj mjeri na način da se ista ukida.

9. U dijelu koji nije pobijan, a koji se odnosi na odluku o troškovima prekršajnog postupka, obavezni prekršajni nalog ostaje na snazi.

10. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka koji se odnosi na trošak ovoga suda koji odlučuje prema članku 244. stavka 2. Prekršajnog zakona, donesena je na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.b Prekršajnog zakona, primjereno složenosti i dužini trajanja postupka te pretpostavljenom imovinskom stanju okrivljenika.

11. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Rijeci 4. ožujka 2025.

Zapisničar

Sudac

Ivana Džafić, v. r.

Ivana Blažević, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 244. stavak 3. Prekršajnog zakona).

Presuda se dostavlja, u tri otpravka: za ovlaštenog tužitelja, okrivljenika i u spis.